Razgovarali: Goran Gazdek i Goran Litvan
Nekadašnji Našicecement u sklopu rebrendiranja i restrukturiranja utopio se u tvrtku Nexe, koja je posljednjih godina prošla velike turbulencije. Nakon što je nakon velike financijske krize završio u predstečaju, Nexe je postao ogledni primjerak za uspješnost tog modela. Početkom 2020. podmirio je sve dugove vjerovnicima u skladu s nagodbom i izašao iz stečaja. Samo dvije godine kasnije kompanija Ivana Ergovića postala je lovac – u stečajnom postupku nad Viaduktom na dražbama je kupila betonaru u Pojatnom, zemljište od 33 tisuće kvadrata na Radničkoj cesti, a najnovija akvizicija bila je Viaduktova upravna zgrada. S predsjednikom Uprave i većinskim vlasnikom Nexea razgovarali smo dan nakon posljednje transakcije.
Kupili ste Viaduktovu upravnu zgradu na atraktivnoj lokaciji u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Koji su planovi?
– Zapravo, Nexe d.d. otkupio je potraživanja od Privredne banke Zagreb te je kao razlučni vjerovnik Viadukta d.d. u stečaju sudjelovao u elektroničkoj javnoj dražbi prodaje nekretnina Viadukta d.d. u stečaju i dao najpovoljniju ponudu u iznosu 13,207.500 kuna za zgradu u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Ideja je da se počnemo baviti nekretninskim biznisom, što do sada nismo radili. Naš je plan staviti poslovnu zgradu u funkciju stvaranja dodane vrijednosti, a u skladu s urbanističkim planom uređenja.
Nećete je graditi na Radničkoj, ondje ima više mjesta za jednu takvu zgradu?
– Radnička je stvarno dobra lokacija i već su nas pitali bismo li je prodali. Na lijepom je mjestu, ima svoj ulaz i semafor, što je velika stvar jer možete i ravno i lijevo i desno. Ondje je nova prometnica, blizu je aerodrom, ali još nismo konkretno odlučili što ćemo ondje napraviti iako su neki trgovački lanci dosta zaintersirani.
A što planirate u Pojatnom?
– Osnovni razlog zašto smo išli u tu akviziciju je pogon koji ima industrijski kolosijek, boksove za agregate, silose, modernu betonaru, armiračnicu i hale u kojima je bila najveća tvornica montažnih elemenata u ovom dijelu Europe. Viadukt je jedini u ovoj regiji radio nosače raspona 40 metara, ideja je da tu proizvodnju ponovno pokrenemo. Bila bi to nadgradnja proizvodnje betonske galanterije naše tvornice IGMA u Koprivnici.
Selite li Upravu u Zagreb?
– Slavonska smo kompanija, a djelujemo regionalno. Uvijek smo imali predstavništvo u glavnom hrvatskom gradu, gdje nam je i proizvodnja svježeg betona. Iz Zagreba su direktor informatike, direktor marketinga, članica Uprave za financije i još dosta zaposlenika jer je u maloj sredini teško naći sve potrebne profile kadrova. U Novoj Branimirovoj, na Zavrtnici pokraj stare uljare, u onoj lijepoj sivoj zgradi imamo više od 600 kvadrata prostora. Ondje ćemo preseliti svoje zagrebačko predstavništvo za otprilike dva mjeseca.
Uskoro ćete u mirovinu? Vaši sinovi su u Upravi društva, kako teče obiteljska tranzicija?
– Neki bankari su me pitali je li primjereno staviti svu trojicu sinova u Upravu, ali ja tu ne vidim nikakav problem jer će kad-tad tvrtka biti samo njihova. Osim njih, imamo još jednog člana Uprave, koji se brine za našu tzv. crvenu diviziju, odnosno ciglu, crijep i keramiku, i članicu Uprave zaduženu za financije. Mi smo poprilično velika tvrtka, ima posla za sve. Sve radimo transparentno, kao i uvijek. I u najvećoj krizi, kad su došli revizori, rekli su Nadzornom odboru da su brojevi tužni, ali istiniti. Nismo ništa prikrivali, i to je najvažnije. Tako radimo i danas, prema svim dionicima, a posebno prema bankama i investitorima.
A generacijska tranzicija?
– Dečki su stvarno dobri i spretni, a prije no što su postali članovi Uprave prošli su razne pozicije u tvrtki kako bi razumjeli sve aspekte poslovanja. Najstariji sin Stjepan završio je elektrotehniku, zadužen je za proizvodnju cementa, betona i agregata, nove tehnologije, inovacije, energetsku učinkovitost. Srednji, Josip, bavi se komercijalnim poslovima, nabavom, prodajom, marketingom i predsjednik je Rukometnoga kluba Nexe, a najmlađi, Ivan, živi u Zagrebu i zadužen je za procese strategije, upravljanje portfeljem investicija, poslovni razvoj i IT Grupe. Ove godine imat ću 66 godina i još mi ništa nije teško. Što bih ja radio da ne radim u tvrtki? Nemam nikakva operativna zaduženja, ali imam veliko iskustvo i u konzultaciji s njima donosim strateške odluke. Oni su u sve upućeni, to je po meni tranzicija. Radit ću dok budem mogao, dok se budem dobro osjećao, a otići kad budem osjetio da im više ne trebam.
Znači, ne trebate u Upravi Velimira Vilovića, koji upravo odlazi iz Cemexa?
– Ja to nisam rekao. Vilović je jedan iznimno stručan i sposoban menadžer kojeg jako poštujem i kao čovjeka. Pričat ću s njim.
A je li završila priča o preuzimanju Cemexa?
– Bili smo u tom procesu. No rekli su nam da u ovom trenutku ne razmišljaju o prodaji.
Cijeli intervju pročitajte u digitalnom ili tiskanom izdanju poslovnog tjednika Lider.