Japanski poučak: Divu na Dalekom istoku presudila prekomjerna potrošnja

Japansko se gospodarstvo blago oporavlja u drugom kvartalu – izjavio je to guverner Banke Japana Kazuo Ueda u utorak ujutro nastojeći umiriti japansku javnost zabrinutu zbog gospodarskog usporavanja u Zemlji Izlazećeg Sunca. No opasnosti i dalje postoje, itekako su prisutne i traže pojačan proračunski oprez, poručio je guverner u govoru lišenom ružičastih naočala. I s pravom, jer statistike ne lažu: Japan već godinama nosi neslavnu titulu najzaduženije razvijene zemlje, s dugom koji trenutačno iznosi oko 263 posto BDP-a.

Premijer Shigeru Ishiba itekako se muči ne samo da obuzda dug nego i sa sve većim pritiscima za novim proračunskim rashodima, koji su i kumulirali taj problem duga, a osim toga Ishiba nema mira na političkoj sceni. Usred svih tih tektonskih izazova njegova se stranka priprema za izbore za manji, gornji dom parlamenta, koji bi tek mogao blokirati rad vlade i izazvati nove parlamentarne izbore, što je itekako izgledna situacija za stranku koja ima samo manjinsku vladu.

Ovisnički krug

Rastući dug najveći je ekonomski problem Japana. Dugogodišnja ovisnost o javnoj potrošnji, poguranoj niskim kamatnim stopama i financiranoj zaduživanjem, bila je univerzalni odgovor na sve što Japanu nije išlo. Starenje stanovništva, jedan od najvećih izazova, rješavalo se izdašnim socijalnim transferima, povećanjima mirovina i rastućim izdacima za zdravstvo. Izdašne državne potpore redovito su pristizale i poljoprivrednicima koji se bore s teškoćama nalik na one europskih kolega. Proizvodnja pada, sela se prazne, a poljoprivreda sve više postaje socijalna kategorija.

Također, javnom su potrošnjom desetljećima financirani infrastrukturni projekti. Japan je poznat po tzv. keizai kōsō, programima javnih radova kojima se kupovao politički mir, a nije se povećavala produktivnost. Gradovi i regije asfaltirali su se i betonirali bez stvarne potrebe, samo da bi se održavala zaposlenost. Javna je potrošnja tako postala sama sebi svrhom. Pandemija nije pomogla, mjere pomoći tvrtkama i radnicima dodatno su povećale rashode. Potrošnja nakon krize 2008. zamijenjena je potrošnjom zbog demografije, pa koronavirusa, pa inflacije, pa obrane. Država stalno gasi požare novcem bez strukturnih reformi. I sad se sve ponavlja, podsjećajući na ovisnički krug iz kojeg se ne izlazi lako.

Nevolja na nevolju

Osim toga, nakon desetljeća deflacije u Japanu se pojavila inflacija. U svibnju 2025. temeljna inflacija u Tokiju dosegnula je 3,6 posto, što je najviša razina u posljednje dvije godine. Banka Japana prekinula je eru negativnih kamatnih stopa i saa oprezno razmatra nova povećanja, no zadršku diktiraju globalne neizvjesnosti i neujednačen rast plaća, na što je Ueda i upozorio. Kao gospodarstvo snažno ovisno o izvozu, Japan itekako osjeća i udare globalnih trgovinskih napetosti, osobito zbog novih carina koje je ponovno uveo američki predsjednik Donald Trump. Japanski BDP pao je za 0,7 posto u prvom kvartalu 2025., što jasno pokazuje koliko je gospodarstvo ranjivo na vanjske šokove. Istodobno tržište državnih obveznica prolazi kroz burnu fazu, prinosi rastu, potražnja pada, a domaći investitori sve su manje pouzdani. Naime, godinama su troškovi servisiranja golemoga japanskog duga bili pod kontrolom, dijelom zahvaljujući činjenici da je obveznice mahom kupovala Banka Japana. Međutim, od prošle godine japanska središnja banka smanjila je kupnju, a slaba potražnja privatnog sektora izazvala je nagli porast prinosa na te dugoročne obveznice. Vlada razmatra načine kako stabilizirati tržište, uključujući poticanje većeg domaćeg vlasništva nad obveznicama, ali ni to zasad ne ulijeva mnogo optimizma. Primjerice, tražeći brzo rješenje, premijer je pokušao oživiti gospodarstvo aukcijom još jednih 40-godišnjih obveznica. Prinosi su u jednom trenutku porasli na rekordne razine, a investitori su ostali oprezni. Iako se većina ekonomista slaže da Japan nije pred neposrednim financijskim slomom zato što veliki dio duga drži Banka Japana i domaće institucije, rastu sumnje u to koliko još dugo zemlja može opstati na sadašnjoj putanji potrošnje.

Sva su rješenja loša?

A sada je voda došla do grla. Dug se mora obuzdati, kao i potrošnja, pa se traže fiks-rješenja i nabacuje se prijedlozima. Tako su puštena dva balona koja su signalizirala da se razmatra povećanje poreza i još gore – ograničenje državne potrošnje, što je izazvalo šok i svojevrsno događanje naroda, odnosno sve češće ulične prosvjede. Nitko ne želi veće poreze, a i rezovi su politički nepopularni, osobito među starijim biračima koji čine većinu. Rezultat? Politička blokada, rast ionako golemog duga i gospodarska stagnacija.

A rješenje teško da će donijeti i izbori za gornji dom zakazani za srpanj. Taj dom, poznat i kao Dom vijećnika, ima ograničene ovlasti, ne može srušiti vladu, ali može usporiti donošenje zakona. To se upravo događa. Naime, nakon prijevremenih izbora za Donji dom prošle godine stranka LDP i njegov partner Komeito izgubili su većinu. Poraz je bio rezultat kombinacije političkih skandala i gospodarskih napetosti. Na vlasti je sada Ishiba, koji obnaša dužnost premijera od listopada 2024. Dugogodišnji član LDP-a i bivši ministar obrane preuzeo je dužnost nakon ostavke Fumija Kishide. Njegova manjinska vlada izdržala je još jedne izbore iste godine, ali i dalje nema potrebnu potporu u oba doma parlamenta, a ovi će izbori biti itekakav test za stranku koja je na vlasti posljednjih sedam desetljeća i koja u svojim redovima ima one koji očito pile granu na kojoj sjede i javno poručuju da Japan postaje azijska Grčka. A sve bi bilo u redu da to nije rekao sâm premijer. Ili da je bar nakon te izjave ponudio rješenje. Ali nije. A grana je sve kraća...