Od velikih nogometnih koje grcaju u milijunima do malih lokalnih koje život znače, od onih koje su od europskih projekata i birokracije više i zaboravile zašto su osnovane, do onih koje popunjavaju rupe javnog sektora za minimalac, i na kraju do svevišnje Katoličke crkve koja ima najviše love i iznad je svih. Tako se ukratko može opisati slika neprofitnog sektora u Hrvatskoj, heterogenog, često politiziranog i zloupotrebljenog, ali nužnog dijela društva bez kojeg mnogi ne bi imali svoj glas, svakodnevni ručak, liječničku skrb. Pročačkali smo kako posluju, kako su regulirane, kako se financiraju udruge u Hrvatskoj te popričali s veteranima u neprofitnom sektoru i stručnjacima koji su nam pružili pogled iznutra, ali i upozorili na sve ono što bi trebalo izmijeniti.
Za početak, najsvježiji podaci. Kako doznajemo u Ministarstvu uprave, u Registru udruga RH upisano ih je 49.165, pri čemu su 37.634 udruge uskladile svoj statut sa Zakonom o udrugama, a za čak 12.190 u Registar od 1. siječnja 2016. nije upisan nijedan podatak vezan uz održavanje skupštine. Odlučili smo ih složiti prema visini prihoda koji su ostvarile u 2022. godini.
Sport uvjerljivo vodi
Prema zadnjim dostupnim i usporedivim podacima o poslovanju udruga objavljenim na Fini za 2022. godinu, najveća udruga s najvećim prihodom u Hrvatskoj je Hrvatski nogometni savez (HNS), koji je u 2022. godini ostvario 67,38 milijuna eura prihoda, ili 77 posto više nego godinu prije. Najveći udjel u prihodovnoj strani (56,29 milijuna eura) čini mu djelatnost prodaje robe i pružanja usluga, pa su tu članarine i imovina, a u toj je godini primio donacije vrijedne sedam milijuna eura. HNS-ov financijski plan za 2024. godinu predviđa prihode od 50,4 milijuna eura, s dva milijuna eura više prihoda od rashoda.
Dinamo je 2022. imao prihod od 60,15 milijuna eura, za oko pet posto manji nego godinu prije, a više od 50 posto prihoda je od donacija. Zarađuje od prodaje robe i pružanja usluga, članarina i imovine, a u kategoriji ostalih prihoda je 18,5 milijuna eura. Slijedi opet sport. Hrvatski olimpijski odbor u 2022. ostvario je 37,54 milijuna eura prihoda, oko 46 posto više nego godinu prije. Četvrto mjesto, s prihodom od 34,75 milijuna eura, drži Međunarodni medicinski zbor Hrvatska, ujedno i jedna od najmlađih udruga u Hrvatskoj (u Registru udruga je od 2109.), a kako stoji na njegovim stranicama, svoju djelatnost obavlja u suradnji s organizacijama International Medical Corps i International Medical Corps UK. U opisu djelovanja ističe da osigurava hitnu pomoć područjima pogođenima katastrofom i tamošnjim ljudima pomaže u oporavku, obnovi i stjecanju vještina i alata kojima će osigurati samodostatnost. Većinom se financira od stranih donacija.
Na petom je mjestu Hrvatski autoklub (HAK), koji je u 2022. imao prihod od 19,21 milijun eura, i to je manje-više iznos koji se vrti godinama. Slijedi opet malo sporta, Sportski savez Grada Zagreba imao je prihod od 18 milijuna eura, a sav je ostvario od donacija. U prvih deset je i Društvo prijatelja dubrovačkih starina, s prihodima od 14,63 milijuna eura, a najviše ubire na ulaznicama za Dubrovačke zidine. Na osmome je mjestu s 11,58 milijuna eura prihoda Srpsko narodno vijeće, nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, koja se financira uglavnom od donacija, predzadnje drži Hrvatsko društvo skladatelja s 8,69 milijuna eura prihoda, a na desetome mjestu prema visini prihoda je Hrvatski crveni križ, s prihodima od 8,39 milijuna eura.
Crkva bez izvještaja
Već tih deset pokazuje da tu ima svašta te da su se u udruge upisali i oni kojima među njima realno nije mjesto, poput Dinama, koji je recimo u ovome mileniju samo od transfera igrača zaradio 334 milijuna eura, prema podacima specijaliziranog portala Transfermarkt. Dobro, Dinamo bar, kao i svih deset navedenih, objavljuje godišnja financijska izvješća. Da Katolička crkva ima tu obvezu, a nema, bila bi vjerojatno na prvome mjestu te ljestvice – samo na temelju međudržavnih ugovora između Hrvatske i Svete Stolice država je Katoličkoj crkvi u 2022. godini isplatila gotovo pola milijarde kuna (oko 66 milijuna eura) iz proračuna, ali ‘pomoć‘ države Katoličkoj crkvi mnogo je dubljeg zahvata. Sektor ima i ozbiljnih problema u kadrovskom smislu, od toga da je potkapacitiran do toga da radnici, kako se pokazalo, rade najčešće za crkavicu.
Liderov prvi sugovornik Danijel Baturina, profesor na katedri Socijalne politike na zagrebačkom Pravnom fakultetu, ističe da, unatoč nekim negativnim primjerima koji završe u medijima, velika većina udruga radi dobro i transparentno, a aktualni Zakon o udrugama čak smatra prerigidnim.
– Sloboda udruživanja ne bi se trebala pretjerano normirati ni ograničavati, smisao udruga je da se ljudi okupe, djeluju i izraze se u bilo kojem području za koje imaju interes, pritom ne zadirući u slobodu i prava drugih. Tu nam se čak čini da i zadnji Zakon o udrugama pretjerano normira udruživanje građana. Kontrola transparentnosti rada i poslovanja udruga postoji, sve udruge koje imaju određena sredstva imaju i svoje izvještaje koje podnose Ministarstvu financija, koje onda može vidjeti što rade. Velika većina udruga radi dobro, naravno ima i nekoliko primjera koje smo mogli vidjeti i u javnosti gdje se udrugom koristi kao formom za neke nepoćudne radnje. Toga naravno ima, kao i u svim drugim organizacijskim oblicima, ali minorno – smatra profesor. Ističe da radom na Katedri za socijalnu politiku ima priliku vidjeti brojne svijetle primjere.
Slovo zakona
Što onda kažu zakoni? Prema Zakonu o udrugama, djelovanje udruge temelji se na načelu neprofitnosti, ali ona može obavljati gospodarsku djelatnost. Gospodarska djelatnost udruge podrazumijeva ostvarivanje prihoda prodajom robe i usluga, ali ne smije je obavljati radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe, s tim da se višak prihoda mora upotrijebiti isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih statutom. Prema Zakonu o porezu na dobit, udruge nisu obveznice poreza na dobit, ali udruge koje obavljaju gospodarsku djelatnost dužne su upisati se u Registar poreznih obveznika, koji vodi Porezna uprava. Udruge radi obavljanja gospodarskih djelatnosti mogu osnivati trgovačka društva, zadruge ili druge gospodarske subjekte, sukladno posebnim propisima, a uzajamne odnose uređuju ugovorom. Udruga usto nema pravo dijeliti imovinu osnivačima, članovima, osobama ovlaštenima za zastupanje, zaposlenima ili s njima povezanim osobama, a u slučaju prestanka postojanja udruge imovina se predaje udruzi, ustanovi ili zakladi sa sličnim ciljevima ili jedinici lokalne samouprave.
Financiranje je posebna priča u neprofitnom sektoru, i čini se da najtežu zadaću tu imaju oni koji se financiraju projektno. Naime, iako se veće organizacije mogu koristiti relativno izdašnim EU sredstvima, to je uvijek s rizikom da ih odvede u pretjeranu projektizaciju, pa više slijede teme koje se mogu financirati nego svoje izvorne misije, ističe Baturina.
Cijelu temu pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.