Prosječna dobit 10 vodećih trgovačkih lanaca u 2023. iznosila je četiri posto. Istodobno, PDV je za većinu proizvoda 25 posto. Dakle, svatko od nas kao potrošač kada kupi bilo što, šest puta više pošalje u državni proračun nego za maržu trgovcima, kaže Oreščanin
Hrvatska je opet u rovovima. Ovoga puta zbog bojkota trgovina. Dok se većina javnosti solidarizirala s idejom sustezanja od kupnje u petak, 24. siječnja, rijetki pozivaju na malo dublju analizu uzroka inflacije. No, prije upuštanja u bitku dobro se podsjetiti što je utvrdila tržišna i turistička inspekcija Državnog inspektorata kada je provodila nadzor nakon uvođenja eura, ne bi li utvrdila je li se (po)negdje dogodilo neopravdano povećanje cijena.
U siječnju 2023. inspekcije Državnog inspektorata obavile su ukupno 1.145 nadzora. U 25,2 posto obavljenih inspekcijskih nadzora utvrdilo se neopravdano povećanje cijena nakon 31. prosinca 2022. godine. U nadzorima je utvrđeno 87 slučajeva, od toga 53 slučaja u uslužnim djelatnostima, 19 u djelatnosti trgovine na malo pekarskim proizvodima i 15 u ostaloj trgovini na malo (163 slučaja su još u tijeku). Prosječno je neopravdano povećanje cijena usluga 20 posto (u pojedinim slučajevima rast doseže i 126 posto).
U djelatnosti trgovine na malo prosječno je utvrđeno neopravdano povećanje od 17 posto za kontrolirane proizvode, primjerice za pileće i pureće meso, suhomesnate proizvodi, vodu, sok, jaja, konditorske i mliječne proizvode. U trgovini na malo pekarskim proizvodima Inspekcija je kroz cijelu godinu bilježila rast cijena, prosječno 15 posto. To su bili službeni podaci Državnoga inspektorata i među njima (tada!) nije bilo nijednoga koji kači trgovačke lance.
Jesu li se urotili i domaći lanci?
No, otada je, dakle, s eurom, inflacija na napalmu. Cijene su u trgovinama odletjele u nebo za što puk, logično, okrivljuje trgovce. No, neki je dan na jednoj od televizija gostovao Slobodan Školnik iz Moemax Balkan i svojim izjavama malo pogurao hrabrost i drugih da izađu i s drukčijim stavovima. Kao rijetko tko iz poslovnoga svijeta, posebno trgovačkog, pokupio je pljesak prilično brojne zajednice na društvenim mrežama, jer je vrlo plastično pojasnio kako je priča s cijenama zapravo stvar ulaznih troškova koji ne čine samo ulazne cijene robe, energije, transporta nego i – države! Rashodovna je strana, dakle, potrošnja države u samo šest godina udvostručena. Ove je godine teška 37 milijardi eura!
Kontra narativa javno je izašao suosnivač Poslovne inteligencije Dražen Oreščanin ustvrdivši kako je uzrok divljanju cijena ponajprije politika Vlade: jedna od najviših stopa PDV-a u EU, bujanje javnoga aparata, golema javna potrošnja i povećanje plaća u javnom sektoru, uz smanjivanje broja stanovnika i starenje populacije. - Dodajmo tome rasprodane banke i telekome i pretežno strane maloprodajne lance, uništenu poljoprivredu i nedostatnost u proizvodnji bilo kakve hrane i imamo rezultat kakav imamo. Na sve ovo UGP godinama upozorava u javnosti. Trgovci ne ostvaruju ekstraprofite. Prosječna dobit 10 vodećih trgovačkih lanaca u 2023. iznosila je četiri posto. Istodobno, PDV je 25 posto (osim za mali broj proizvoda koji imaju sniženu stopu). Dakle, svatko od nas kao potrošač kada kupi bilo što, šest puta više pošalje u državni proračun nego za maržu trgovcima. U petak ću prosvjedovati protiv korumpirane, pohlepne i licemjerne države i Vlade. Kupovat ću hrvatske proizvode u hrvatskim mesnicama i malim trgovinama i od hrvatskih kumica na placu. Nije mnogo toga ostalo nakon što nas naša vlastita država i vlada desetljećima pljačkaju i kradu – precizira Oreščanin.
I poduzetnik Thomas Bauer, suvlasnik Grizli komunikacija na društvenim mrežama ide čak i dalje ustvrdivši da su građani svojim glasanjem doveli do korupcije, masovnog uhljebljivanja i pomahnitalog rasta državne potrošnje u doba kada nas je sve manje. Zaposlenost je rekordna, stoga je, kaže, trebalo smanjivati državne rashode i ljude s proračunske sise slati u privatni sektor. Jedan je od problema, misli, i to što se država miješa i u trgovački sektor, neradna nedelja, ograničavanje cijena...
Komentari su različiti. Od toga da ‘bez obzira na državu i inflaciju, nema opravdanja za dizanje cijena u trgovinama, trgovci dižu cijene neovisno o troškovima inputa, a AZTN se pravi grbav‘ do ‘ako postoji urota/kartel velikih trgovačkih lanaca oko cijena kako mnogi tvrde, onda bi cijene kod dobavljača morale biti znatno niže, npr. Kraš ima svoje trgovine; jesu li njihovi proizvodi tamo po znatno nižim cijenama? Ako su u uroti strani lanci, jesu li se Plodine, Tommy, KTC isto urotili? Ili oni prodaju još skuplje?‘
Zamrzavanje cijena umjesto pravih pitanja
Stvar je, naravno, uvijek dublja od površinski vidljivoga. Jesu li marže top trgovaca maksimalno četiri posto, kako tvrde, ili u bilancama skrivaju dobit (što računovodstveno nije teško napraviti), za ovoliku je inflaciju teško objašnjivo. Doduše, dio se nabujalih cijena skriva u većim hrvatskim cijenama nego, recimo, zapadnoeuropskih u istim lancima trgovina, ne samo maloprodajnih. Barem tako analizira Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.
– EU ne izgleda bajno, europski proizvođači imaju problema na azijskim tržištima, imat će ih i na američkom, no dioničari traže svoje. Hrvatska je na vrhuncu povlačenja EU sredstava, pliva u novcu i to vlasnici kompanija, dakle i trgovačkih, itekako vide. A kako je lakše povući dividendu s tržišta na kojima vladaju oligopoli, banakarski, telekom, trgovački, što je slučaj i s Hrvatskom, cijene u trgovinama dijelom odražavaju nastojanje vlasnika lanaca da povuku dio zarade iz Hrvatske i kroz veće cijene. No, hrvatski je problem znatno dublji. Davno prije pandemije u trgovinama se počeo smanjivati udjel domaćih proizvoda, jer su poljoprivreda, prehrambena industrija, odnosno cijeli lanac, izvan fokusa politike. Stoga je pravo pitanje zašto je udjel hrvatskih proizvoda u trgovinama sve manji, zašto potpore poljoprivrednicima nisu donijele rezultat, zašto proizvodnja pada umjesto da raste? To su teška, ali prava pitanja kojima se vlast ne želi baviti, pa umjesto toga zamrzava cijene – poručuje Lovrinčević.
Na pitanje: što ako nakon bojkota u petak pritisak bude toliko velik pa ga vlast prenese na trgovce novom rundom zamrzavanja cijena, veli kako će se u tom slučaju sve događati kao i dosad, trgovci će zamrznutu robu stavljati na police u manjem broju, dakle, nedostatno, manipulirat će nazivima, gramažom, pakiranjima, no čak i da to ne rade, problem neće biti riješen.
– Ovo je zakašnjeli relikt od uvođenja eura kada ni udruge potrošača ni regulatori nisu temeljito pratili cijene i trgovačke prakse. Ponešto može Ministarstvo gospodarstva, no može i HNB makroprudencijalnim mjerama koje su potpuno zaboravljene. No, jedini je odgovor na inflaciju rast domaće proizvodnje, donošenje poljoprivredne i industrijske politike. Bez toga ćemo i idućih najmanje godinu-dvije pričati o istoj temi. No, ako ništa drugo, bojkot će usmjeriti fokus javnosti s nevažnog na životne, politički prioritetne teme – zaključuje. No, smisao, donekle i uspjeh petkovnog bojkota može se iščitati i iz sveopće poruke: pripremite se kao da je nedjelja!