Za automatsko učlanjenje u dobrovoljne mirovinske fondove hrvatski građani, prema Vladinu mišljenju, nisu dovoljno financijski pismeni...
Mirovinska reforma u Hrvatskoj, ni tri desetljeća od uvođenja sadašnjeg modela, ne prestaje izazivati prijepore kad god vlast započne ‘fine dorade‘. Najnoviji primjer došao je s Prijedlogom o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju koje bi trebale stupiti na snagu 1. srpnja. Izmjene uključuju nekoliko novosti, poput usklađivanja mirovina prema novoj formuli prateći rast plaća i inflacije te uvođenja ‘13. mirovine‘. Pozornost stručne javnosti posebno je privukao prijedlog da se onima koji su otišli u prijevremenu mirovinu ukida penalizacija nakon navršene 70. godine života.
Danas u prijevremenu mirovinu možete ako imate najmanje 60 godina života i barem 35 godina staža (za muškarce), odnosno malo manje od 59 godina i nepune 34 godine staža (za žene). S obzirom na to da je teoretski prilično velika vjerojatnost da će prijevremenim umirovljenicima trebati isplaćivati mirovinu dulje nego onima koji su radili do 65. godine života, njima se umanjuje mirovina za 0,2 posto po mjesecu do pune starosne mirovine. Odnosno, onomu tko je u mirovinu otišao, primjerice, pet godina ranije, tih 60 mjeseci množi se s 0,2, pa će mu mirovina biti manja za 12 posto.
No država je sada odlučila da prijevremenim umirovljenicima ne treba umanjiti mirovinu dovijeka, već samo do njihova 70. rođendana. Na prvu, reklo bi se da će tada dobiti jednaku mirovinu kao i oni koji su otišli u punu starosnu mirovinu. Neće, dobit će više. Barem tako proizlazi iz izračuna Danijela Nestića, poznatog stručnjaka za mirovinski sustav iz Ekonomskog instituta. On je izračunao da će umirovljenik koji je u mirovinu otišao sa 65 godina života i 40 godina staža tijekom očekivanog trajanja života dobiti 149 tisuća eura mirovine. Onaj tko je otišao sa 60 godina, uz jednako trajanje staža, dobit će 159.500 eura, odnosno 10.500 eura više.
Što će to dugoročno značiti za javne financije i stanje na tržištu rada, izlišno je i govoriti. Podaci Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) govore da su u starosnoj mirovini 700.723 umirovljenika. Od toga ‘običnu‘ starosnu mirovinu prima 523 tisuće ljudi, od čega je samo 51 tisuća onih sa stažem duljim od 40 godina. Prijevremenu starosnu mirovinu primaju 172 tisuće umirovljenika. Među njima najveći udjel zauzimaju oni s 35 godina staža.
Ne treba biti jako pametan i zaključiti da nas očekuje pojačani interes za prijevremeno umirovljenje, blago rečeno. Računica je jasna: zašto crnčiti do 65. godine kada deset godina prođe učas, obitelj i djeca pomognu tijekom nešto manje mirovine, a nakon 70. rođendana država će vas nagraditi za to što ste ranije prestali raditi. Ta ista država u kojoj je radnika sve manje, pa se potrebe gospodarstva nadoknađuju uvozom radnika iz udaljenih zemalja.
Tu nije kraj primjerima kako hrvatska vlada ne odustaje od koncepta ‘države majke‘ koja će se za sve pobrinuti kad su u pitanju mirovine. Ideja da novi članovi obveznoga mirovinskog fonda odmah postanu i članovi nekog od dobrovoljnih mirovinskih fondova također nije po volji Vladi. U odgovoru za Večernji list navela je, ukratko, da Hrvati nisu dovoljno financijski pismeni da bi razumjeli mirovinske fondove. Zašto najbolje mirovine u Europi imaju države s razvijenim sustavom mirovinskih fondova, poput Nizozemske, hrvatsku državu očito ne zanima.