Iako je na prvi pogled izgledalo da manjkava količina prirodnog plina proizvodi probleme u distribuciji i opskrbi na tržištima orijentiranim na dobavu tog energenta iz ruskih izvora, ipak nije tako.
Jedna od najvećih panika i većih neizvjesnosti dogodila se na tržištu Velike Britanije koja tradicionalno nije bitno oslonjena na plin iz ruskih izvora. Što se dogodilo?
Prošli je tjedan u Velikoj Britaniji objavljena revidirana prognoza rasta gornje granice cijena energenata koju naplaćuju gotovo svi dobavljači. Tako bi cijena u zadnjem tromjesečju 2022. godine mogla porasti sa sadašnjih 1971 funte, koliko prosječno britansko kućanstvo mora izdvojiti za energiju na godišnjoj razini, na 3635 funti. Očekuje se da bi se u nadolazećim tromjesečjima gornja granica mogla popeti čak na 4650 funti, što je u Velikoj Britaniji više nego petina prosječne medijalne plaće.
Oni koji su vodili taj proces uspjeli su da od regionalnog energenta plin postane globalna roba, a tržišta koja ranije nisu bila povezana sada jesu povezana. Iako tehnološki, primjer Velike Britanije i nije nešto posebno povezan, ali je financijski , informatički, politički i itekako povezan. I sada imamo situaciju koja sve češće nije upravljiva. Oni koji su „izregulirali“ energetska tržišta sada nemoćno gledaju televizijske emisije i od tamo saznaju nove realnosti na europskom i nacionalnim tržištima.
Nacionalne ekonomije su pri tome gotovo u nemogućoj situaciji. Da bi 'pogasili' te panike trebala bi besmisleno velika sredstva. Nije to samo kod plina. I kod elektroenergije je panika potpuno van kontrole. Možda ukupno nedostaje šest do deset posto na ulaznoj strani, ali to generira porast komercijalnih cijena za 300, 400 ili i više posto. Stvarno besmisleno, a oni koji to reguliraju šute i ništa ne poduzimaju. Stvar se otela na poljima liberalnog tržišta i mora se poduzeti slamanje snabdijevanja stanovnika i industrije.
Ruski scenarij
Naravno ima tu i manje ili više vidljive ili nevidljive politike. Američki terminali za isporuku LNG-a su se pokvarili i treba im, kako sami kažu, možda i godinu dana da se vrate količinama koje su obećali Europi. No ni Rusi nisu ništa bolji. I njima se kvare Siemensove turbine te je količina isporuka na Sjevernom toku 1 pala na trećinu. Naravno sve rezultira još višom cijenom LNG-a ili pak na scenu stupa ruski scenarij. A to je Sjeverni tok 2 koji je izgrađen, nov i ispravan….iskoristite ga. Nikome ne pada napamet. Svi smo na političkim pozicijama koje ne mare previše za cijenu održavanja zauzete političke pozicije.
U Londonu kažu da je to skok u odnosu na prošlu godinu, kada je u listopadu prosječno kućanstvo za energiju plaćalo 1400 funti. Gornja cjenovna granica energenata uvedena 2019. u Velikoj Britaniji smatra se neprikladnim odgovorom na sadašnje okolnosti jer nije uspjela spriječiti skok cijena krajnjim potrošačima.
Spominjem ovaj primjer jer je bolji od primjera Njemačke. Tamo bi bilo moguće jednostavno optužiti gospođu Merkel. Engleski primjer nije niti sličan, ali posljedice su vrlo slične. Znači, ekonomisti bi trebali malo dublje analizirati, a možda se to više odnosi na političke stratege.
Iako Velika Britanija dobiva samo tri posto plina iz Rusije (EU dobiva od 35 do 40 posto), povezana je plinovodom s ostatkom Europe i neto je uvoznik. Stoga su obustave isporuke ruskog plina u velikoj mjeri utjecale i na tržište energije u Velikoj Britaniji. K tome je udio kućanstava koja se griju na plin puno veći nego u većini europskih zemalja, a trećina električne energije u Velikoj Britaniji proizvodi se izgaranjem prirodnog plina.
Osim svega navedenog, rastu cijena energenata pridonijele su suše nepovoljno utječući na proizvodnju energije u hidroelektranama. Od početka prošle godine 31 energetska kompanija propala je zbog skoka veleprodajnih cijena energije. Oni koji svoja vrata još nisu zatvorili prebacili su dodatne troškove na kućanstva pa je u travnju gornja cijena podignuta za 69 funti na razdoblje od pola godine.
Nacionalizacija energetskih kompanija
Britanske vlasti najavile su jednokratnu pomoć od 400 funti svim kućanstvima. Cjelokupna britanska javnost smatra da takve mjere nisu dovoljne za rješavanje energetske krize. S druge strane kandidati za britanskog premijera Liz Truss i Rishi Sunak imaju različita stajališta o načinu rješavanja problema rasta cijena energenata. Izgleda da će i ovo pitanje poslužiti za politički obračun, ali i da neće donijeti rješenje. Uostalom već se vidi, traže se socijalna rješenja. Ali time smo sve dalje od tržišnog rješenja.
Govori se da bi smanjili porez na energiju za kućanstva s niskim mjesečnim dohotkom. Ali ima i onih koji su ljuti na energetske kompanije s ekstraprofitom i obustavljanje 'zelenih' nameta.
U Britaniji, ali i u nizu drugih zemalja se u posljednje vrijeme razgovara i o potencijalnoj ponovnoj nacionalizaciji energetske industrije ili eventualnoj privremenoj nacionalizaciji energetskih tvrtki koje nisu u mogućnosti sniziti cijene.
Sudbina Gradske plinare Zagreb Opskrba u svemu ovome nije ništa posebno. Nikoga osim nas samih i ne impresionira. Gradovi u Hrvatskoj još su se pred ljeto bahatili i poručivali da neće oni snositi posljedice lošeg rada zagrebačke Opskrbe. Sada kada se je problem zahuktao šalju svoje stanovnike da se sele iz svojih opskrba u zagrebačku. Govori se o možda i pedesetak tisuća obitelji. Zar ti lokalni političari stvarno misle da mogu izaći suhi iz vode?