Hrvatska među najvećim svjetskim dužnicima, Slovenija neto kreditor

Hrvatska se prema neto inozemnoj poziciji nalazi među najvećim svjetskim dužnicima, dok se Slovenija istovremeno sve snažnije pozicionira kao neto kreditor, upozorava makroekonomist Ivan Odrčić.

Inače, neto inozemna pozicija pokazuje koliko zemlja duguje svijetu i koliko imovine posjeduje izvan granica, a Hrvatska svijetu duguje čak 27 posto vrijednosti svoga BDP-a, odnosno oko 20 milijardi eura.

Za usporedbu, Grčka je u još goroj poziciji, s vanjskim dugom od 132 posto BDP-a. Ipak, Odrčić naglašava da Hrvatska nema razloga za utjehu. Godinama je naša zemlja, kaže, trošila više nego što je zarađivala, financirala se zaduživanjem i prodajom imovine, što je dovelo do strukturnih deficita i ovisnosti o vanjskom kapitalu.

Ipak, zanimljivo je kako u slučaju krize svi shvate da dugove ipak treba vraćati, a Slovenija se u tom kontekstu izdvaja kao pozitivan primjer. S neto pozicijom od +8 posto BDP-a, jasno se svrstava među međunarodne vjerovnike uz Njemačku koja je već na razini od +81 posto BDP-a. 

- Ključni smjer za nas mora biti povećanje izvoza više dodane vrijednosti. Prema UNCTAD-u, robni izvoz Slovenije po glavi stanovnika iznosio je preko 37 tisuća eura, što ih stavlja iznad Norveške i Katara te među deset najjačih izvoznika na svijetu po tom kriteriju. Hrvatska je pritom na šest puta nižoj razini, što jasno pokazuje prostor za napredak. Uz izvoz, ključno je privlačiti greenfield investicije koje donose novu proizvodnju i zapošljavanje, a imamo i redovitu repatrijaciju dobiti stranih kompanija, što godišnje iznosi stotine milijuna eura i dodatno pritišće našu vanjsku poziciju - tvrdi Odrčić. 

S druge strane, domaći mirovinski fondovi i institucionalni investitori upravljaju s više od 20 milijardi eura imovine i mogli bi imati ključnu ulogu u smanjenju ovisnosti Hrvatske o vanjskom kapitalu. Ipak, dodaje Odrčić, trenutno je većina te imovine vezana uz državne obveznice ili investirana u inozemstvu.

Usmjeravanjem dijela tog kapitala u domaći realni sektor, inovativne kompanije, infrastrukturu ili strateške projekte poput obnovljivih izvora energije, gdje su trenutačno zamrznute investicije vrijedne oko 2,6 milijardi eura, ti fondovi mogli bi postati pokretači nacionalne akumulacije kapitala. Za to je, međutim, nužan i razvoj domaćeg tržišta kapitala koje zasad još nije dovoljno razvijeno ni likvidno.

Turizam naš svagdašnji 

Naravno, veliku ulogu (usudimo se reći i preveliku) igra i turizam naš svagdašnji, s obzirom da je njegov direktni udio u hrvatskom gospodarstvo malo iznad 12 posto, ali to nije dovoljno da dugoročno podupre neto izvoznu poziciju. 

- Naš turizam generira oko 15 milijardi eura godišnje, no čak 90 posto tog prihoda ostvaruje se u svega četiri mjeseca. Uz to, riječ je o sektoru koji nosi relativno nisku dodanu vrijednost, izrazito je sezonski i vrlo osjetljiv na vanjske šokove, što se vidjelo tijekom pandemije. Zbog toga je nužno diverzificirati izvore prihoda iz inozemstva i razvijati druge izvozno orijentirane sektore kao što su farmaceutika, IT, prehrambena industrija i obrana. Na primjer, prema Eurostatu, udio visokotehnoloških proizvoda u hrvatskom izvozu je oko sedam posto, dok je prosjek EU27 malo iznad 17 posto - otkriva Odrčić. 

Kako bi Hrvatska postala neto kreditor, potrebne su dubinske promjene u načinu stvaranja, zadržavanja i ulaganja kapitala, poručuje Odrčić. Ključ svega je, tvrdi, obrazovanje, posebno u STEM područjima, jer bez tehnološki osposobljene radne snage nema dugoročno održivog gospodarskog rasta.

Trenutno se u tercijarno obrazovanje ulaže oko 1,2 posto BDP-a, dok primjerice Mađarska izdvaja gotovo dvostruko više. Uz to, Hrvatska vapi za reformom poreznog sustava koji je danas pretežno usmjeren na oporezivanje rada, dok se imovina gotovo i ne oporezuje.

- Potrebna je politika koja potiče reinvestiranje dobiti i izgradnju dugoročne vrijednosti. Digitalizacija javne uprave također zaostaje. Hrvatska je pala ispod EU prosjeka u dostupnosti online usluga poduzećima, što podiže troškove poslovanja. Graditi imovinu znači imati više potraživanja prema svijetu nego obveza, a to znači jačanje izvoza, ulaganja naših tvrtki u inozemstvu i razvoj domaćih financijskih i investicijskih institucija - zaključuje Odrčić.