Kina ima ‘gotovi monopol‘ na mnoge kritične minerale, kažu iz JP Morgana te dodaju da i zbog toga, Kina mogla biti ‘sljedeće bojno polje‘ za SAD. Dodaju i da se trenutno SAD sa 100 posto oslanja na uvoz 12 kritičnih minerala koji su ključni za proizvodnju poluvodiča i drugih visokotehnoloških proizvoda. Situaciji svakako ne doprinosi ni trenutni američki predsjednik Biden koji je nedavno carinama naciljao mnoge kineske proizvode uključujući solarne ćelije, električna vozila, baterije, čelik, aluminij, medicinsku opremu i još mnogo toga.
- Posljednja najava Bidenove administracije o carinama na 18 milijardi dolara kineskog uvoza potaknula je raspravu o tome hoće li se kineska dominacija u lancu opskrbe kritičnim mineralima pojaviti kao najnovije bojno polje za američko-kinesko strateško natjecanje - napisala je Amy Ho, izvršna direktorica strateškog istraživanja JPMorgana i globalna voditeljica istraživanja, Joyce Chang.
Godine 2022. Kina je proizvela 68 posto svjetskih rijetkih minerala, koji se koriste, primjerice u baterijama za EV vozila ali i 70 posto grafita koji se koristi u mazivima, električnim motorima, pa čak i u nuklearnim reaktorima.
Međutim, stvarna dominacija Kine leži u njezinim sposobnostima prerade tih ključnih minerala. Kina je, naime, obradila 100 posto svjetske zalihe grafita u 2022., 90 posto rijetkih minerala i 74 posto kobalta koji je također jedan od ključnih minerala za proizvodnju baterija.
- Sve veća ovisnost o kritičnim mineralima, koji su ključni inputi za poluvodiče, električna vozila, vojno oružje itd., izazvala je zabrinutost da bi Kina mogla iskoristiti svoju dominaciju u ovom opskrbnom lancu za odmazdu protiv industrijske politike SAD-a - upozorili su Ho i Chang.
Trgovinski rat između SAD-a i Kine počeo je 2018., kada je tadašnji predsjednik Donald Trump uveo carine na dio kineske robe, uključujući solarne ploče i čelik, navodeći kao razlog krađu intelektualnog vlasništva i nepoštenu trgovinu. Od tada su napetosti između dviju najvećih svjetskih supersila samo eskalirale.
Minerali samo za uvoz
Od minerala koje je Geološki institut SAD-a identificirao kao kritične za američko gospodarstvo i nacionalnu sigurnost, SAD se 100 posto oslanjao na uvoz za njih 12. To su arsen, cezij, fluorspar, galij, grafit, indij, mangan, niobij, rubidij, skandij, tantal i itrij.
Kina je glavni izvor za pet od ovih 12 ovih kritičnih minerala, a drugi ili treći najveći izvor za fluorspar, galij i skandij. Ali Kina nije jedina nacija na koju se SAD oslanja u pogledu ključnih minerala. Meksiko, Japan i Koreja među ostalim su glavnim izvorima za navedene minerale.
Osim tih dvanaest navedenih, SAD se oslanja na uvoz veći od 50 posto i na dodatnih 29 ključnih minerala. To uključuje više od 90 posto neto uvozne ovisnosti za titan i bizmut.
Monopol kao oružje
Autorice iz JP Morgana se pitaju hoće li Kina svoj ‘monopol‘ na kritične minerale koristiti kao oružje?
S obzirom na to da se trgovinski rat između SAD-a i Kine zahuktava, minerali bi se mogli pokazati kao slaba točka koju bi Peking mogao iskoristiti. U najgorem scenariju u kojem Kina poveća izvozna ograničenja za ključne minerale ili uvodi potpunu zabranu izvoza, sektori elektronike, rafiniranja nafte, obrane i električnih vozila bili bi posebno ugroženi, ističu su Ho i Chang.
Ipak, za sada, stratezi JPMorgana ne predviđaju da će doći do ozbiljnog rata za kritične minerale.
Par je ponudio nekoliko preporuka o tome kako SAD može stabilizirati svoju opskrbu ključnim mineralima kako bi zaštitio obrambenu industriju, podržao prijelaz na električna vozila i spriječio ekonomske posljedice potencijalnog trgovinskog rata.
Prvo, Ho i Chang primijetili su da stvaranje novih rudarskih kapaciteta u SAD-u nije opcija za popravljanje ovisnosti SAD-a o uvozu minerala. Za početak novih rudarskih operacija potrebne su godine, dolaze s rizicima za okoliš, a regulatorno odobrenje u SAD-u često je neizvjesno.
U prosjeku je potrebno 16,5 godina da rudarski projekt prijeđe od otkrića do proizvodnje u SAD-u, prema Međunarodnoj agenciji za energiju. A samo dobivanje dozvole za rudnik traje u prosjeku sedam do deset godina.
Umjesto novih rudarskih operacija, Ho i Chang preporučili su diversifikaciju izvora minerala, implementaciju novih tehnologija rudarenja minerala i strateško skladištenje ključnih minerala. Procijenili su da bi tehnološke inovacije i recikliranje mogli smanjiti potražnju za 20 do 40 posto, dok bi zamjena materijala mogla ublažiti pritisak na opskrbu i smanjiti troškove u sljedećih nekoliko desetljeća. Osim toga, strateško skladištenje zaliha od strane američke vlade i korporacija moglo bi djelovati kao tampon protiv iznenadnih prekida opskrbnog lanca.