Gost jubilarnoga, desetoga Liderova 'Susreta guvernera i bankara regije' 5. i 6. svibnja, koji se tradicionalno svake godine održava u Rovinju, bit će i direktor Europskoga stabilizacijskog mehanizma, čija će članica postati i Hrvatska onog trenutka kada uvede euro. Klaus Regling održat će predavanje o ekonomskoj i monetarnoj uniji i time pridonijeti informiranju stručne javnosti o svim elementima hrvatskog ulaska u eurozonu i uvođenja eura, kako se u Vladi i Hrvatskoj narodnoj banci nadaju, početkom sljedeće godine.
U ekskluzivnom razgovoru za Lider Regling je pojasnio ulogu tijela koje vodi, komentirao posljedice pandemije COVID-19 i rata u Ukrajini, objasnio što bi euro moglo učiniti popularnijom svjetskom valutom te potvrdio ono od čega mnogi strahuju, da će gospodarski rast ove godine biti osjetno manji nego što smo se ranije nadali. Kako će se stvari u tom pogledu razvijati sljedeće godine pak, ovisit će o događajima u Ukrajini, smatra Regling. Što se jedne od najvažnijih promjena u recentnoj hrvatskoj povijesti tiče, prelaska na zajedničku europsku valutu, ključan će biti lipanj, kada će Europska komisija i Europska središnja banka dati svoju ocjenu hrvatskog napretka. Konkretno, utvrdit će je li potencijalna 20. članica eurozone ispunila sva četiri najvažnija uvjeta za 'izlazak iz čekaonice i ulazak u glavnu sobu'. Ako mišljenja budu pozitivna, Vijeće Europske unije vrlo će vjerojatno odobriti ulazak Hrvatske u eurozonu, čime će u pogledu hrvatske integracije u Europu na stolu ostati još samo pitanje ulaska u Schengen.
Pandemija je napravila golemu štetu i u fiskalnom i u monetarnom pogledu. Gledajući unatrag, je li se EU dobro snašao u krizi ili se neke stvari moglo napraviti drukčije?
– Kada je pandemija stigla u Europu, donositelji odluka reagirali su brzo pomogavši državama članicama i smirivši tržišta. Financijska tržišta, primjerice, bila su impresionirana brzinom, rasponom i dobrom koordinacijom različitih europskih mjera. ESM je zajedno s drugim europskim institucijama brzo dogovorio mjere vrijedne 540 milijardi eura kako bi se olakšao teret članicama i građanima, čime su dopunjeni golemi napori koje su poduzimale članice na nacionalnoj razini, a povrh toga dogovoren je EU Nove generacije (NGEU), fond vrijedan 800 milijardi eura. Sve su te mjere bile dizajnirane kako bi pomogle državama najpogođenijima krizom. Bilo je presudno zaštititi jedinstveno tržište i izbjeći divergencije unutar eurozone. Mislim da su mjere bile adekvatne i potrebne. Pomogle su ograničiti ekonomsku štetu pandemije i pokazale dotad neviđenu razinu solidarnosti.
Slažete li se s ocjenama nekih analitičara da je taj fiskalni poticaj pridonio inflaciji?
– U Europi baš i ne. Važno je shvatiti izvore inflacijskog šoka. Poremećaji u globalnoj trgovini, uzrokovani pandemijom, rezultirali su poremećajima u dobavnim lancima. Najvažnije, rastuće cijene energije čine oko dvije trećine recentnog rasta cijena, što znači da je dobar dio inflacije 'uvezen'. Navedene mjere vrlo su malo pridonijele inflaciji, a možda i nimalo. Analiza za SAD je drukčija. Tamošnji fiskalni odgovor na pandemiju bio je obuhvatniji i lošije ciljan. Potaknuo je potražnju i otvorio prostor prenošenju šoka u dobavnim lancima na cijene. U Europi je, s druge strane, velik dio fiskalnog odgovora kreiran kako bi ojačao ponudu u našim ekonomijama, a novac će biti postupno isplaćen u sljedeće četiri godine. Isto tako, ne primjećujemo sekundarne efekte na europsko tržište rada, koji bi mogli voditi u snažniji rast cijena.
Upotreba sankcija druge zemlje tjera na razmatranje ovisnosti o dolaru i euru, što ne pomaže povećanju atraktivnosti eura. Prema recentnom istraživanju, popularnost dolara pada već 20 godina, a čini se da bi sankcije mogle samo ubrzati taj proces i pomak prema drugim, ne-zapadnim valutama.
– Dolar će vjerojatno ostati dominantna globalna valuta jednostavno zato što ne postoji druga valuta s takvom širinom i dubinom na svojim financijskim tržištima. Ipak, postoji izgleda postupni pomak prema multipolarnom sustavu, što je dobra vijest za Europu i međunarodni financijski sustav. Diverzificiranija mješavina globalnih valuta omogućila bi dužnicima i ulagačima, posebice na tržištima u razvoju, diverzificiranje imovine i obveza, čime bi se smanjili rizici. Već se može primijetiti pomak u trgovini od dolara prema euru i renminbiju. Udio eura u deviznim rezervama povećao se s 19 posto u 2016. na 21 posto u 2021., a njegov udio u globalom platnom prometu s 33 posto 2018. na 38 posto u veljači ove godine. Međunarodna uloga renminbija još je niska, ali raste snažno proteklih godina, pogotovo u financiranju trgovine. Mogla bi se zaista dogoditi neka geopolitička promišljanja nakon recentnih sankcija. Središnje će banke možda dvaput razmisliti gdje i kako drže svoje rezerve, a to bi moglo voditi ka većoj diverzifikaciji i prema manjim valutama.
Kako rat u Ukrajini utječe na europsku ekonomiju i euro? Strahujete li od recesije?
– Koliko će rast usporiti, ovisit će o tijeku rata. Više cijene energije i hrane smanjuju realni dohodak, a nesigurnost i novi poremećaji dobavnih lanaca već su uzrokovali pad povjerenja potrošača i investitora, zato će rast ove godine biti znatno manji nego što smo očekivali. Međutim, ima i nekih pozitivnih učinaka. Rast je bio snažan na početku ove godine nakon izlaska iz lockdowna, europske zemlje provode dodatne reforme uz potporu NGEU-a i sve to jača rast naših ekonomija kao i ulaganja u našu budućnost, primjerice zelenu i digitalnu tranziciju naših ekonomija. Osim toga, potrošači su akumulirali znatnu zalihu štednje u protekle dvije godine i ta štednja može pomoći u ublažavanju pada realnog dohotka do neke mjere.
Može li fiskalna politika sama ublažiti gospodarske učinke rata u Ukrajini? Monetarna politika kreće se prema zatezanju i time ostavlja nacionalne proračune, već rastegnute pandemijom, da se sami bore.
– Više cijene znače da se središnje banke moraju fokusirati na zauzdavanje inflacije, što je po meni normalizacija monetarne politike, a ne zatezanje. Nacionalne fiskalne politike mogu ciljanim politikama ublažiti negativne efekte povećanja cijena energije i hrane na najranjivije. Osim toga, reforme potpomognute sredstvima iz NGEU-a nastavljaju se i mogu pomoći u trenutačnim okolnostima. Općenito gledano, moramo biti svjesni da, nažalost, povećanje cijena energije donosi transfer bogatstva iz Europe prema zemljama koje proizvode energiju, što se ne može kompenzirati.
Više o razmišljanjima šefa Europskog stabilizacijskog mehanizma pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.