SAD je neki dan objavio da uvodi embargo na uvoz ruske nafte i plina, dok je Velika Britanija rekla kako će postupno ukidati uvoz ruskih energenata do kraja 2022., čime te dvije zemlje dodatno pojačavaju pritisak na Moskvu u znak odmazde za invaziju Ukrajine. No, koliko je zapravo pritisak na Ruse napravljen ovim mjerama?
- Zabranjujemo sav uvoz ruskog plina i nafte – rekao je američki predsjednik Joe Biden novinarima u Bijeloj kući. To znači da se ruska nafta više neće prihvaćati u američkim lukama, a američki će narod zadati još jedan moćan udarac Putinovom ratnom stroju, dodao je slavodobitno Biden.
Biden je istaknuo da je tu odluku donio u konzultacijama sa saveznicima. Izrazio je razumijevanje što mnogi od njih neće biti u mogućnosti priključiti se SAD-u u toj odluci. Europa zasad odbija uvesti embargo na uvoz energenata iz Rusije, koji zadovoljavaju 40 posto njezinih potreba za prirodnim plinom i 30 posto za naftom.
Sjedinjene Države su u prosjeku 2021. iz Rusije uvozile više od 20,4 milijuna barela sirove nafte i rafiniranih proizvoda mjesečno, što je oko 8 posto američkog uvoza tekućih goriva, prema američkoj saveznoj agenciji Energy Information Administration (EIA), dok SAD ne uvozi plin iz Rusije.
Velika Britanija će pak postupno ukinuti uvoz nafte i naftnih derivata od Rusije do kraja 2022., rekao je u britanski ministar poduzetništva Kwasi Kwarteng, apeliravši na kompanije da iskoriste prijelazno razdoblje kako bi se nesmetano provela tranzicija.
Europska komisija također objavila plan smanjenja ovisnosti EU-a o ruskom plinu za dvije trećine do kraja ove godine, dok predviđa neovisnost o ruskim energentima "znatno prije 2030."
Koliko će zabrane iz ovih zemalja pogodila rusku ekonomiju?
Sudeći prema podacima UN Comtradea kombinirani učinak zaustavljanja uvoza SAD-a i EU bio bi značajan unatoč tome što je Kina najveći primatelj ruske nafte. Nakon Kine, najviše o Rusima ovise Nizozemska i Njemačka. Ako se u obzir uzmu zemlje koje se nalaze na vrhu ovog, zabrana bi uklonila više od 40 posto ruske trgovinske vrijednosti iz izvoza nafte. Računajući uvoz iz svih zemalja EU-a i Sjedinjenih Država, ova brojka premašuje 48 posto što je u 2020. godini značilo 35 milijardi dolara.
Europske alternative
Rusija trenutno opskrbljuje 40 posto prirodnog plina koji uvozi EU, pa kojim bi se alternativama mogle obratiti europske zemlje u slučaju da Rusija u potpunosti zatvori slavinu? Kontinent bi morao gledati prema dobavljačima ukapljenog prirodnog plina (LNG), koji obično stiže brodom. Glavne zemlje izvoznice LNG-a u svijetu u 2020. bile su Australija, Katar i Sjedinjene Države i Katar koji je najbliži Europi. Ipak, Katar do sada nije preferirao europske kupce. Vodeći ljudi u Kataru su rekli kako nisu voljni raskinuti svoje dugoročne ugovore zbog moguće nestašice u EU. Katar bi mogao biti zainteresiran za novi dugoročni ugovor s europskim državama, no to je nešto što je EU već privremeno stavila na čekanje zbog zabrinutosti protiv monopola.
U svijetlu svega što se događa, Njemačka je već najavila izgradnju dva LNG terminala na sjevernoj obali zemlje. Druge zemlje, posebno u južnoj Europi, već koriste ovu metodu. U 2020., posljednjoj godini u kojoj su dostupni podaci, Portugal je uvezao 56 posto svog plina iz Nigerije i 17 posto iz SAD-a, dok je Španjolska kupovala više od 35 posto svog plina kao LNG. Italija i Grčka također su nabavile dio plina u SAD-u i Kataru 2020. LNG terminal u Klaipediji u Litvi počeo je raditi na stvaranju određene energetske neovisnosti na Baltiku, u Finskoj i uskoro u Poljskoj.
Trenutno gotovo 75 posto opskrbe EU-a (EU-27 i UK) stiže na kontinent cjevovodom. Osim Rusije, Norveška i Alžir također isporučuju velike količine u Europu, ali zapravo nemaju dodatne proizvodne kapacitete kako bi izbjegli nedostatak u slučaju prekida od strane Rusije. Prema izračunima Ekonomskog instituta iz Kiela, potpuni prekid prodaje prirodnog plina Zapadu zapravo bi predstavljao bolan događaj za rusko gospodarstvo, izrezujući gotovo 3 posto od BDP-a zemlje.