Kovač: Carine bi mogle probušiti nekretninski i financijski balon

Dok zbrajamo carinske štete i skupljamo ostatke cijena svih mogućih vrsta robe po svim mogućim tržištima, analitičari svih boja, uvjerenja, metoda i stajališta pokušavaju dati nekakve okvire za kakvo-takvo snalaženje u budućim danima. Doslovno danima, jer predviđati za mjesec, ne daj Bože za godinu, postalo je besmisleno. Doduše, carine ne bi baš trebale biti neočekivane poput biblijskih pošasti jer ih je gosp. Donald Trump vrlo precizno najavio, no očito je većina bila uvjerena da djelomice blefira. Ipak, slon je ušetao međ‘ (kineski) porculan pa valja vidjeti što je od porculana preostalo i gdje će se ubuduće izrađivati. Budući da Hrvatska ima praktički vlastitog ekonomista u Americi – Dejan Kovač postdoktorand je na Harvardu, prije toga i na Princetonu – lovili smo ga i po SAD-u i po Europi (često je na putu) ne bismo li iz ponešto bližeg izvora vidjeli kamo ide cijela ova stvar s carinama i trgovinskim ratom. I ne samo to.

– Europa ne bi trebala pristati na ucjene, nego isključivo na demokratski dijalog. Ako tržišta propadnu, to sigurno neće biti odvojen događaj, nego simultan, odnosno istodobno će se to dogoditi u Uniji i SAD-u. Za NATO je to u kratkome roku golem psihološki šok, ali ja bih postavio tezu dugoročno, tada se slika potpuno mijenja. SAD trenutačno ima golem problem s javnim financijama, dug je oko 120 posto BDP-a, a trgovinski deficit oko 1,8 bilijuna dolara. S druge strane, dug Njemačke, koja nosi oko 25 posto BDP-a Unije i ima kapacitet za razvoj vojne industrije, upola je manji, oko 62 posto BDP-a. U kratkome roku to izgleda kao da SAD ostavlja Europu vojno bespomoćnom, no kad se pogledaju vojni kapaciteti, Europa nije baš toliko slaba. U srednjem roku, od pet do deset godina, gledam na to kao na podjelu tereta u zajedničkome savezu koji jača europske vojne kapacitete i na koji se prebacuje dio ekonomskog rasta. SAD će zadržati vojnu supremaciju i, nadam se, uspjeti uravnotežiti javne financije. Za pet godina to će biti obostrano zadovoljavajuća situacija.

– U razgovorima s dosta pametnih ljudi s Harvarda i Princetona, gdje sam radio, pa i s osobama koje su u prošlome mandatu bile u užem kabinetu, izvukao sam glavnu poruku: možete imati vrhunske ekonomiste oko sebe, no ključno je pitanje sluša li vas predsjednik ili ne sluša. On na politiku gleda kao na biznis, u svjetlu prihoda i rashoda, odnosno profita, što je pogrešno. Javne financije itekako se razlikuju od vođenja biznisa jer je u državi mnogo nemjerljivih i neopipljivih varijabla koje vlast treba maksimirati: blagostanje građana, razina sloboda u društvu, vladavina prava, demokracija. Vođenje države nije samo trgovinski deficit sa svijetom ili proračunski manjak. Doduše, Trump se voli baviti i ideološkim temama, ali samo onima koje mu daju političku potporu u vlastitome političkom jatu.

– Raspon je scenarija od malo vjerojatnoga rekalibriranja svjetske trgovine, s Amerikom kao pobjednicom, do vjerojatnijih scenarija poput manje recesije, odnosno manje samo ako se poklopi nekoliko mehanizama, i globalne recesije teže od one iz 2008. Sve su karte posložene. Na to upozoravam već više od godinu dana: nekretninsko je i dioničko tržište prenapuhano, a ovoga bi puta carine mogle biti igla koja će taj balon probušiti pa će se on ispuhati. Financijska su tržišta poput balona. Treba vremena da se napuhnu, ali igli treba samo sekunda da ih probuši.

Cijeli intervju pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.