Nakon tijesne pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2024., republikanski kandidat postaje prvi predsjednik u više od stoljeća koji ponovno ulazi u Bijelu kuću nakon prethodnog poraza. Njegova pobjeda, ostvarena ponajprije zahvaljujući ključnim saveznim državama poput Pennsylvanije, dodatno je učvrstila poziciju republikanaca u Senatu i Zastupničkom domu, osiguravši im značajan utjecaj u donošenju zakona. Trumpov povratak događa se usred brojnih kontroverzi i ekonomskih previranja, koja će vjerojatno oblikovati ciljeve i pristup njegove administracije u nadolazećem mandatu. O tome kakav će to utjecaj imati na gospodarstva diljem svijeta razgovarali smo s Kristijanom Kotarskim, profesorom međunarodne političke ekonomije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i koautorom knjige ‘Koronaekonomika- pet jahača apokalipse‘.
Je li vas iznenadila pobjeda Donalda Trumpa, odnosno poraz Kamale Harris?
Nije me toliko iznenadilo da je Trump pobijedio, s obzirom da demokrati nisu iznjedrili protukandidata koji bi imao težinu i prepoznatljivost da jednostavno može izaći na megdan Trumpu. Predugo su se držali Bidena, koji nije bio u naročito dobro mentalnom i fizičkom stanju, a Harris je uskočila u zadnji čas. Mislim da je bilo bolje da su tada organizirali unutarstranačke izbore, možda bi uspjeli ponuditi nešto novo i svježe što bi onda pridobilo neodlučne birače centra, makar bi im u tom slučaju ostalo kratko vrijeme za kampanju i profilaciju kandidata. Ipak mislim da su to trebali učiniti izbog nekakvog demokratskog legitimiteta, dakle da ljudi koji su unutar demokratske stranke mogu izraziti svoju preferenciju oko samog kandidata. Naravno, s druge strane, postojalo je nezadovoljstvo dobrog dijela birača, pogotovo u ovim ključnim državama, vezano uz ekonomiju, inflaciju, deindustrijalizaciju, a Trump je dosta dobro uspio pogoditi tu frustraciju dobrog dijela birača, i evo, Pennsylvanija kao jedna od ključnih država otišla je njemu.
Kakvu ekonomsku politiku u narednom razdoblju možemo očekivati između SAD-a i Kine?
Moja procjena je da je, neovisno o tome sjedi li u Bijeloj kući Kamala Harris ili Donald Trump, politika prema Kini politika ograđivanja. Dakle, pokušaj ograničavanja utjecaja Kine na svjetskoj pozornici, i naravno zamjene SAD-a na mjestu prve i najmoćnije sile u svijetu. To je nešto što je zadnjih desetak, petnaestak godina uživalo dvostranački konsenzus u američkom političkom životu. Dakle, možemo očekivati više protekcionizma naspram Kine i nastavak tehnoloških restrikcija, odnosno tehnološkog rata i pokušaj da zaustave curenje naprednije tehnologije sa Zapada na kinesko tržište i naravno prelijevanje te tehnologije s kineskog tržišta i sfere civilne primjene u sferu vojne primjene. Možemo očekivati nastavak reindustrijalizacije i povratak proizvodnje u SAD. Ključno pitanje je koliko uspješno to mogu izvesti Amerikanci, imajući u vidu problem nedostatka kvalificirane radne snage, jer svi ovi projekti koji su krenuli nakon usvajanja Inflation Reduction Acta i Chips and Science Acta, odnosno ideje da se automobili i čipovi ponovno u velikoj mjeri počnu proizvoditi u SAD-u imaju veliki problem.
Koji su najveći problemi s američkom radnom snagom?
Jednostavno nemaju dovoljno radne snage koja bi bila disciplinirana, motivirana i kvalificirana za te poslove. Nije tajna da se TSMC, najveća svjetska kompanija za proizvodnju čipova, a pogotovo najsofisticiranijih, žali na to da američki radnici jednostavno ne mogu izdržati tempo rada kao što to izdržavaju tajvanski radnici i da nisu dovoljno kvalificirani. Amerika ima nedostatak STEM-ovaca i to je nešto što će trebati mijenjati ako žele zadržati utjecaj u svijetu.
Kako će se razvijati odnos SAD-a i Rusije?
Što se Rusije tiče, to je puno veća nepoznanica i ne znamo što će se dogoditi po pitanju Ukrajine. Trump je u kampanji tvrdio da će jednostavno ishoditi instantni mir, okončanje krvoprolića i tako dalje, ali što to znači ukoliko će to biti mir koji neće zadovoljiti ni jednu ni drugu stranu, a pogotovo ako Ukrajina bude prisiljena ustupiti teritorij Rusiji kao agresiju, a s druge strane neće dobiti kredibilne sigurnosne garancije poput ulaska u NATO ili nekog oblika vojnosigurnosnog pakta između SAD-a i Ukrajine. To bi, naravno, učvrstilo povjerenje Ukrajinaca, da u slučaju daljnjih ruskih pretenzija na ostatak ukrajinskog teritorija tu iza njih stoji Amerika. To je definitivno nepoznanica, ali ono što je govorio u kampanji ne ulijeva povjerenje da Ukrajinci neće biti prisiljeni na nepovoljni mir.
Hoće li Trumpova pobjeda pozitivno ili negativno utjecati na američko gospodarstvo?
Burze će živnuti. Pogotovo na najavu smanjenja poreza na korporativnu dobit. Američko tržište kapitala bit će i dalje magnet za ulagače iz ostatka svijeta. Ono što je bio autogol za Kamalu Harris jest da je najavljivala da će uvesti poreze na nerealiziranu kapitalnu dobit. Znači, imate dionicu čija vrijednost poraste u godinu dana, ne prodate ju i ona bi unatoč tome oporezivala konkretno tu nerealiziranu dobit. To bi, zapravo, ubilo tržište kapitala i zbog toga je to bio ekonomski autogol. Ipak, i jedni i drugi bi trošili bez pokrića kada je riječ o ekonomskoj politici. Dakle, i Trump i Harris. Naravno, Harris bi veći naglasak stavljala na potrošnju, a Trump bi veći naglasak stavio na porezna rasterećenja, ali bi oboje koristili to disproporcionalno, što bi vodilo i vodit će velikim fiskalnim deficitima. Ako se tim tempom nastavi, to će dovesti do povećanja udjela američkog javnog duga u BDP-u na 130 i više posto do 2030.
Što može očekivati Europska unija?
Pobjeda Trumpa je još jači signal da Europa treba galvanizirati snage i pokušati stvoriti jači kapacitet za zaštitu sebe same, odnosno da treba ulagati u sigurnost i obranu, što nije nužno loše, to otrežnjenje, jer smo godinama zanemarivali tu komponentu. I uostalom, ne možete stvoriti dinamično gospodarstvo koje ima neke nove tehnološke šampione ako u jednoj mjeri ne integrirate suradnju u obrambenom sektoru, kao što to napominje i Draghijevo izvješće.
Dakle, Amerika je niz tehnologije uspjela iznjedriti upravo kroz investicije u domeni vojske, odnosno nacionalne sigurnosti i obrane. Tako da ta integracija je dosta važna i potrebna za EU. Ključno je pitanje koliko će političke elite u EU uspjeti postići konsenzus i htjeti ozbiljno koračati u tom smjeru. Ono što bi bilo jako loše što ne znamo jest je li Trump samo lajavac koji spominje visoke carine, a one mu zapravo služe kao nekakav pregovarački alat da dobije ustupke koje želi za Ameriku. Također, ako to nije pregovarački alat, odnosno ako bi Trump uveo carine od 10 posto na izvoz u EU, pa onda i ostalih država, na primjer za Kinu se najavljuje čak i 60 posto, to bi stvarno naštetilo neto izvozu EU i pogotovo Njemačkoj kao jako velikom izvozniku na tržište SAD-a. U zadnje vrijeme Njemačka sve lošije prolazi u Kini, a još uvijek uspijeva prodavati svoje proizvode u SAD-u. Uvođenje carine definitivno bi pomrsilo računicu europskim gospodarstvenicima i negativno utjecalo na njih. Govorimo o trgovinskom suficitu na godišnjoj razini od otprilike 160 milijardi dolara sa SAD-om i uvođenje carine bi sigurno istopilo taj suficit jer bi europski proizvodi postali manje konkurentni u SAD-u.
Kako će Trumpova vladavina utjecati na Hrvatsku?
Pa mi smo dio EU i ako se uvedu carine, to će onda značiti i lošu vijest. Podaci za 2023. kažu da izvozimo naše proizvode u vrijednosti od 680 milijuna dolara u SAD. Ako tu konkretno gledamo neke tvrtke poput HS-Produkta, Dokinga i ostalih koji su jako veliki izvoznici na tržište SAD-a, to sigurno znači manju konkurentnost njihovih proizvoda. Činjenica da ne mogu prebaciti sve na leđa američkih kupaca kroz više cijene što znači da će to zagristi u dobit hrvatskih poduzeća i smanjiti njihov dugoročni investicijski kapacitet i negativno utjecati na profitabilnost. Ako se izbjegne taj protekcionizam, odnosno eskalaija trgovinskog rata, Trump će sigurno nagaziti na gas u smislu fiskalne politike. Amerika će u tom slučaju nastaviti iznimno brzo rasti, doduše, uz veliko povećanje duga, što će onda na globalnoj razini stvoriti nekoliko godina dosta visokog rasta ako se izbjegnu geopolitički lomovi i ratovi, a to će se onda indirektno i pozitivno preliti na Hrvatsku. Za nas je ključno pitanje što će biti s carinama.