Vozi na struju (za čiju proizvodnju nemaš izvore), kupuj skupi plin, ogrni se dekom, zagrij do 19°, stisni zube i izdrži hladnoću – na ove se dubokoumnosti svela slavna europska politika čija je povijest krcata brilijantnim vladarskim umovima i strateškim potezima. Od brilijanta do hrđe u samo nekoliko godina. Doduše, još od pravila o (ne)propisnoj zakrivljenosti krastavaca, pa sve do svježe zabrane majke svih alata, motike, postalo je jasno da se Europa utopila u vlastitim labirintima glupavosti, nesposobnosti, potkapacitiranosti, izgubljenosti, nažalost i ridikulizma.
Posljednje dvije i pol godine, od pandemije do sada rata, takav se zaključak prilično zacementirao. Europski enfant terrible, autokrat i despot jedini se usuđuje caru reći da je gol – Europa si nije samo pucala u noge, pucala si je u pluća i već se guši. Bruxelles mora priznati da sankcije nisu postigle svoj cilj, štoviše, imale su suprotni učinak. Mi smo kažnjeni još više! S takvom auto-kaznom nema sumnje da ćemo zaglibiti u recesiji.
Okej, nijedna recesija valjda neće trajati dulje od hrvatskih šest godina. Izvući ćemo se jednom, nekada, vjerojatno kada oblikovanje novog svjetskog poretka, ili kako već to novo prekrajanje svijeta želite zvati, završi. U njemu će EU moći tavoriti tek kao birokratski div i strateški patuljak. No, bez obzira na uvodne rečenice, i činjenicu da samo u Komisiji radi više od 30 tisuća odlično plaćenih činovničića, bez obzira na potonuće europskog zdravog razuma, ipak se na kraju dana pitamo kako smo dovraga osvanuli u toj poziciji?
Politički analitičar Žarko Puhovski ipak ima zrno opravdanja.
– Objektivno gledajući, sadašnje europsko vodstvo radi u najtežim uvjetima. Gomila se kriza za krizom i te krizne uvjete treba uzeti u obzir. No, u i uz to opravdanje postoji supstancijalni problem Europske unije, njene legitimacije, pa i ingerencija. Tko to i do koje mjere predstavlja Uniju, a do koje mjere pojedine zemlje članice? Gdje je granica interesa?
S druge strane imamo i subjektivni problem. Predugo već nema ni najmanje naznake bilo kakve koncepcije toga što Unija želi biti. Sve ovo je samo reagiranje na događanja, ali nema nikakvog smislenog koncepta, od situacije s Covidom do sadašnjeg rata. Štoviše, tijekom Covid krize pokazali su daleko više zabrinutosti za dobrobit krupnoga kapitala nego za vlastite građane i javno zdravstvo. Porukice Ursule von der Leyen upućuju na takav legitimni zaključak. A onda se dogodila iznenadna eksplozija ratnoga stanja. Ono što je u tome posebno zabrinjavajuće jest činjenica da Europa ni jedne jedine sekunde nije pokušala krenuti putem samostalne politike – tvrdi Puhovski.
Tko i što još poručuje o trenutnom i budućem položaju Europe pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.