Jedna od najvećih kriza u povijesti njemačkog graditeljstva ‘pokazala je zube‘ domaćoj drvno-prerađivačkoj industriji, zaključak je HUP-ove analize Fokus tjedna. Naime, Housing credit survey (ESB) upućuje na sličan pad građevinskih aktivnosti poput onog tijekom 2008., a IFO očekivanja u građevinskom sektoru su ispod razina u svim krizama od početka 1990-ih. Nove građevinske narudžbe u rezidencijalnom sektoru u trećem su kvartalu ubrzale pad na 37 posto godišnje pa je dramatično pao uvoz svega što je vezano za rezidencijalno graditeljstvo.
Spomenutoj krizi ‘kumovao‘ je rekordno brz rast kamatnih stopa (u povijesnim relacijama) od 450 baznih bodova od ljeta 2022. do danas, a manje tvrtke sve više pogađa nelikvidnost s obzirom na produljeni ciklus konverzije gotovine.
U četiri najveće ekonomije (Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija) kombinirani sektor graditeljstvo/nekretnine u prosjeku čini 20-25 posto svih insolventnih slučajeva. To upućuje na propast 11 tisuća građevinskih tvrtki u Francuskoj, gotovo četiri tisuće u Njemačkoj te dvije tisuće u Italiji.
Po priuštivosti kupnje stambenih nekretnina, Njemačka i Austrija su među članicama OECD-a koje imaju najnepovoljniji omjer cijena nekretnina i prihoda pa su stoga izloženije rizicima snažnijeg pada cijena nekretnina. I nakon pada od 10 posto u odnosu na rekordne razine u Njemačkoj, pad cijena stambenih nekretnina nedovoljno kompenzira pad kupovne moći pa bi cijene stambenih nekretnina u odnosu na kraj lipnja 2023. na većini zapadnih EU tržišta trebale pasti 15-20 posto te još 5-10 posto u Njemačkoj da se postigne željeni efekt.
U atipičnoj recesiji poput ove, europska tržišta rada se pokazuju otpornima uvelike zbog manjka radne snage, što u kombinaciji s očekivanim smanjenjem kamata u drugoj polovini iduće godine bar pogoduje stabilizaciji potražnje za nekretninama no s mršavim izgledima za jači oporavak rezidencijalnih građevinskih aktivnosti.
Nepovoljan razvoj događaja na glavnim izvoznim tržištima (Njemačka, Austrija) prijeti razvojem snažnog poremećaja u inače zdravoj hrvatskoj drvno-prerađivačkoj industriji koja u prerađivačkoj industriji jedina ostvaruje suficit u robnoj razmjeni (330 milijuna eura u 2022. u usporedbi s ‘pozitivnom‘ nulom u 2013.), ističe se u analizi koju potpisuje HUP-ov glavni ekonomist Hrvoje Stojić.
Kakvi su trendovi u hrvatskoj drvno-prerađivačkoj industriji?
Udio izvoza u ukupnim prihodima u ovom sektoru je konstantno nadomak 50 posto. Za porast robnog suficita u ovom sektoru trebalo je pokazati snažan napredak u produktivnosti, konkurentnosti te u mnogim poslovnim pokazateljima. Iako je prema rastu bruto dodane vrijednosti po zaposlenom od 2013. do danas, hrvatska drvna industrija među osam najboljih članica EU, Hrvatska je i dalje među tri najlošije članice EU prema razini produktivnosti po istom kriteriju, što povećava ranjivost na egzogene šokove.
Ukupni prihod, odnosno izvoz drvne industrije je od 2018. do 2022. udvostručen na 2,1 milijarde eura, odnosno 980 milijuna eura. Istovremeno, hrvatska drvno-prerađivačka industrija povećala je operativnu dobit (EBITDA) oko 2,7 puta na 335 milijuna eura u 2022., a EBITDA marža je u odnosu na 2019. gotovo udvostručena na 15,9 posto.
Napokon, ovaj sektor značajno je smanjio zaduženost gledano kroz pad omjera neto zaduženosti te EBITDA s maksimalnih 2,80x u 2018. na svega 0,40x u 2022. godini. Odnedavno, međutim, snažno pogoršanje prilika na glavnim tržištima prouzročilo je pad izvoza hrvatske drvne industrije od 26,9 posto od lipnja do kolovoza ove godine, a sukladno pogoršanju poslovne klime u njemačkom graditeljstvu, kratkoročno očekujemo još lošije izvozne rezultate.
U nedavnoj anketi članica HUP-ove udruge drvne i papirne industrije, čak dvije trećine poduzeća očekuje pad prometa do 40 posto u 2023., a preko 60 posto njih sukladno ponašanju inozemnih partnera očekuje pad prometa i u prvoj polovici 2024. Signifikantno je da čak 57 posto ispitanih ne može predvidjeti preokret negativnih trendova niti pouzdano planirati zbog neizvjesnosti oko cijena energenata, ulaznih materijala, povišene inflacije te regulatornih neizvjesnosti.
Stoga čak 61 posto tvrtki očekuje da u predstojećem proizvodnom ciklusu neće moći iskoristiti raspoloživu sirovinu. Unatoč bojazni da u slučaju otpuštanja neće više moći pronaći kvalitetne domaće zaposlenike, trećina tvrtki već je smanjila broj zaposlenih za pet do 20 posto. HUP stoga podržava donošenje mjera, koje će privremeno (su)financirati zadržavanje radnih mjesta u industriji, koja je prije ove nesvakidašnje krize kontinuirano poboljšavala poslovne fundamente te igra nemalu ulogu u ponudbenoj strani hrvatske ekonomije, stoji u analizi.