Kvalificirani radnici u EU: Je li plava karta dovoljno privlačna?

U 2023. godini 4,3 milijuna ljudi preselilo se u EU iz zemalja izvan EU. Dodatnih 1,5 milijuna preselilo se između zemalja EU. Dok EU radi na kontroli ilegalnih migracija, neke zemlje aktivno traže visokokvalificirane radnike, prenosi Euronews. Plava karta EU-a jedan je od mehanizama za privlačenje visokokvalificiranih radnika izvan EU. U 2023. godini oko 89 tisuća stručnjaka izvan EU dobilo je Plavu kartu, a veliku većinu izdala je Njemačka. Taj se broj posljednjih godina povećava prema Eurostatu.

Europska komisija uvela je nekoliko novosti kako bi plava karta bila privlačnija državljanima trećih zemalja i poslodavcima. Međutim, stručnjaci i znanstvenici ostaju oprezni u pogledu toga je li sama plava karta dovoljna za privlačenje vrhunskih talenata. Dakle, koje zemlje EU izdaju najviše plavih karata? Je li dovoljno dobra za privlačenje talenata? I kako stručnjaci objašnjavaju velike razlike među njima?

Broj plavih karata EU-a u porastu

Broj plavih karata EU-a koje izdaju države članice naglo je porastao posljednjih godina - s 20.979 u 2016. na 89.037 u 2023. - što je više od četiri puta veći porast, odnosno rast od preko 300 posto u sedam godina.

- Bila je to relativno nepoznata dozvola boravka za visokokvalificirane radnike izvan EU-a s visokom plaćom - rekla je za Euronews Tesseltje de Lange, profesorica europskog migracijskog prava na Sveučilištu Radboud.

Godine 2016. Europska komisija pokrenula je preinaku Direktive u nadi da će ukinuti nacionalne sheme i ponuditi radnicima više pogodnosti mobilnosti unutar EU-a.

- Od tada je dozvola postala poznatija, što djelomično objašnjava stalan porast - dodala je.

Također je napomenula da se mnoge zemlje EU-a suočavaju sa značajnim nedostatkom na tržištu rada, a u nekim slučajevima plava karta koristi se kao alat za privlačenje međunarodnih talenata - što pomaže objasniti porast njezine upotrebe.

Njemačka prednjači, Hrvatska na 12. mjestu

- Glavni razlog porasta je broj plavih karata koje je izdala Njemačka - rekli su za Euronews Almina Bešić sa Sveučilišta Johannes Kepler u Linzu, izvanredna profesorica Dženeta Karabegović sa Sveučilišta u Salzburgu i  Andreas Diedrich sa Sveučilišta u Göteborgu.

Objasnili su da se Njemačka suočava s nedostatkom radne snage u više sektora, pri čemu su neki sektori posebno pogođeni, a plava karta igra središnju ulogu u politici migracije radne snage u Njemačkoj.

Prema Eurostatu, Njemačka je 2023. izdala najviše plavih karata EU-a - 69.353, što čini čak 78 posto ukupnog broja. Slijede je Poljska sa 7.402 (osam posto) i Francuska s 3.912 (četiri posto). Litva je zauzela četvrto mjesto s 1.710 karata, dok je Austrija također premašila tisuću, izdavši 1.135 karata. Hrvatska je na 12. mjestu s 400 plavih karata.

Većina zemalja EU i dalje se oslanja  na nacionalne programe radnih dozvola.

- Njemačka je pozicionirala plavu kartu kao glavni instrument za migraciju kvalificirane radne snage i nema paralelni nacionalni program kao druge države članice - rekli su Bešić, Karabegović i Diedrich.

Naglasili su da se druge države članice oslanjaju na nacionalne programe, temeljene na diskrecijskom pravu i pravu postavljanja ograničenja broja prijema. To pomaže objasniti zašto Njemačka čini gotovo četiri od pet izdanih plavih karata EU-a.

Tko prima plave karte EU-a?

U 2023. godini, indijski građani dobili su najveći broj plavih karata (21.228 ili 24 posto), zatim građani Rusije (9.488 ili 11 posto), Turske (5.803 ili sedam posto) i Bjelorusije (5.294 ili 6 posto). Ostali značajni primatelji bili su državljani Iraka (3.990), Egipta (2.529), Pakistana (2.408), Sirije (1.810) i Ujedinjenog Kraljevstva (1.074).

Postoji nekoliko uvjeta za podnošenje zahtjeva za  kartu. Najvažnije je imati 'važeći ugovor o radu ili obvezujuću ponudu za posao za visokokvalificirano zaposlenje u trajanju od najmanje šest mjeseci u državi članici'.

Direktivu o plavoj karti države članice implementirale su 2011. godine, iako se ne primjenjuje u Danskoj i Irskoj. Europska komisija je 2016. godine pokrenula preinaku Direktive s ciljem provedbe ujedinjenijeg sustava postupnim ukidanjem nacionalnih sustava.

Ključna reforma je smanjenje praga plaće na 1,0 puta prosječnu bruto nacionalnu plaću (i ne više od 1,6 puta), pri čemu države članice mogu dodatno sniziti prag na 0,8 za deficitarna zanimanja – što je dugogodišnja briga i za poslodavce i za migrante.

Ipak, mnoge zemlje i dalje preferiraju nacionalne sustave. Bešić, Karabegović i Diedrich istaknuli su da države članice nisu dužne ukinuti paralelne nacionalne sustave, što plavu kartu u mnogim slučajevima čini teže dostupnom i stoga manje privlačnom i za poslodavce i za državljane trećih zemalja..