
Predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde rekla je da će ECB u budućnosti vjerojatno češće promašivati svoj cilj od dva posto inflacije jer su kreatori politike prisiljeni boriti se s ‘iznimno visokom‘ neizvjesnošću.
Tjedan dana nakon što je središnja banka signalizirala moguće usporavanje smanjenja troškova zaduživanja, nakon što je smanjila svoju referentnu kamatnu stopu po šesti put za četvrtinu boda na 2,5 posto, Lagarde je upozorila da je okruženje postalo toliko teško da bi bilo ‘nemoguće‘ jamčiti da će ‘ukupna inflacija uvijek biti na dva posto‘.
Lagarde je rekla kako je cilj ECB-a bio osigurati da se ‘inflacija uvijek približava natrag prema dva posto u srednjoročnom razdoblju‘. Također je naglasila da bi veće javno zaduživanje za financiranje obrane i infrastrukture, kao i potencijalni trgovinski rat koji uključuje SAD, ‘mogli izravnije utjecati na inflaciju i povećati volatilnost‘.
- Europodručje bi moglo biti posebno ranjivo budući da smo visoko izloženi nekim od novih vrsta šokova zbog svoje velike ovisnosti o globalnoj trgovini i uvozu energije - upozorila je i dodala kako veći šokovi mogu doći s rizikom da bi inflacija mogla biti ‘ljepljivija‘.
Eskalacija carina, kao i veliki cilj da se povećaju izdvajanja za obranu i infrastrukturu što zahtjeva Njemačka moglo bi stvorit ‘nove dvostruke šokove‘ koji mogu prigušiti ili ubrzati inflaciju, rekla je predsjednica ECB-a i zaključila kako je sada puno teže predvidjeti smjer šokova.
Mnogo promašaja ECB-a
Iako šefica ECB-a sada govori kako je zbog geopolitičkih napetosti stanje nepredvidivo, ECB se kroz povijest nije baš iskazao svojim potezima.
Recimo, ECB je u prošlosti podcijenio rast inflacije, posebno nakon pandemije COVID-19 i rata u Ukrajini. Primjerice, u 2021. su prognozirali privremeni rast inflacije, dok je ona postala dugotrajniji problem, što je dovelo do agresivnog podizanja kamatnih stopa u 2022. i 2023.
Također, tijekom europske dužničke krize ECB je neko vrijeme zadržavao visoke kamatne stope, što je produbilo recesiju u nekim državama eurozone. Tek kasnije su prilagodili politiku i uveli nekonvencionalne mjere poput negativnih kamatnih stopa i kvantitativnog popuštanja. Pa iako njihove smjernice mogu biti korisne, povijest pokazuje da su često pogrešne. Često su bili preoptimistični u vezi inflacije i brzine oporavka gospodarstva, a ponekad su presporo reagirali na promjene.