Dvije godine svojevrsnog ‘oročenja‘ državnih, i to narodnih obveznica nije predug rok, no u ovim vremenima kontinuiranih višegodišnjih kriza ne bi bilo svjetsko čudo da dijelu ulagača novac zatreba prije njihova dospijeća. No, kako u razdoblju visoke inflacije, posljedično i restriktivne monetarne politike (dakle podizanja referentnih kamata koje je, čini se, tek na početku), procijeniti hoće li se uopće isplatiti prodaja prije roka dospijeća?
Možemo li na temelju tuđih iskustava s narodnih obveznicama, ali i vlastitih – jer ‘obične‘ državne obveznice koje drže institucionalni kupci kolaju tržištem – zaključiti ponešto o njihovoj vrijednosti? Kakva je uopće likvidnost da bismo nešto iz prinosa i kamata mogli zaključiti?
Trenutno je na domaćem tržištu 16 aktivnih obveznica čiji je izdavatelj Republika Hrvatska, pa će narodna obveznica biti 17. u nizu. Ukupni je nominalni iznos tih aktivnih obveznica na domaćem tržištu 16,443 milijarde eura.
– Usporedbe radi, Rumunjska na domaćem tržištu ima 42 aktivne obveznice, ukupnog nominalnog iznosa 62,484 milijarde eura. To implicira da je rumunjsko domaće obvezničko tržište čak 3,8 puta veće od hrvatskog. Broj transakcija domaćim državnim obveznicama u Hrvatskoj prošle je godine iznosio 636, a ukupni je iznos trgovanja u istom razdoblju iznosio 1,039 milijardi eura, što znači da je prosječni iznos transakcije 1,634 milijuna eura.
Opet, usporedbe radi, broj transakcija domaćim državnim obveznicama u Rumunjskoj iznosio je lani 1795. Ukupni iznos trgovanja u istom je razdoblju iznosio 19,768 milijardi eura, pa je prosječni iznos transakcije 11,013 milijuna eura. Iz tih podataka zaključujemo kako je domaće obvezničko tržište zapravo prilično malo. Jednako tako, broj i volumen trgovanja iznimno su niski, što ukazuje na slabiju likvidnost te dovodi u pitanje može li se u kupoprodaja državnih obveznica izdanih na domaćem tržištu obaviti u svakome trenutku. Naravno, treba razlikovati velike i male transakcije.
Vjerujemo kako će se transakcije manjih nominalnih iznosa, primjerice manje od stotinu tisuća eura, lagano obavljati, što je važno imateljima narodnih obveznica. Slabija likvidnost također je vidljiva na razlici kupovne i prodajne cijene koju prikazuje stvaratelj tržišta. Ako se vlasnici obveznica odluče na simultanu kupnju i prodaju državne obveznice izdane na domaćem tržištu platit će otprilike jedan euro, umnoženo za količinu trgovanja. Ako imatelji narodne obveznice odluče istu prodati prije roka dospijeća, uz rizik promjene cijene, moraju računati i na trošak razlike kupovne i prodajne cijene koji u tom slučaju iznosi otprilike pola od prethodno navedenog jednog eura, umnoženo za količinu trgovanja – pojašnjava matematiku Niko Maričić, fond menadžer Intercapital Asset Managementa.
Rast prinosa na obvezničkim tržištima
Kako bi to izgledalo u praksi pojašnjavamo u tablici na primjeru prodaje 100.000 eura nominalnog iznosa narodne obveznice.
Maričić pokazuje i kako se kreću prinosi na aktivne državne obveznice izdane na domaćem tržištu (tablica niže). Kaže kako su te obveznice potpuno usporedive s narodnom obveznicom jer su denominirane u istoj valuti (EUR), imaju istog izdavatelja (RH), izdane su na domaćem tržištu i imaju slične rokove dospijeća. Najsličnija je obveznica H253A koja dospijeva u istome mjesecu kao i narodna obveznica, a prinos je te obveznice na tržištu na dan 23. veljače 2023. iznosio 3,40 posto.
Prinosi tih usporedivih obveznica od početka 2020. do danas prilično vidljivo pokazuju kako je on počeo rasti početkom 2022. godine kada se dogodio snažan zaokret u monetarnoj politici globalnih centralnih banaka.
– Većina svjetskih centralnih banaka počela je dizati referentne kamatne stope kako bi suzbile rekordno visoke stope inflacije. Rezultat je restriktivne monetarne politike, među ostalim, i rast prinosa na obvezničkim tržištima. Prije samoga zaokreta vidljivo je kako su usporedive obveznice imale prinose blizu nuli i taj se prinos nije previše razlikovao od prinosa koji su poslovne banke nudile na depozite. Rastom prinosa na obvezničkim tržištima te i dalje niskim prinosima na depozite otvorila se mogućnost izdavanja narodne obveznice koja je zamišljena kao alternativa depozitima u bankama. Narodna će obveznica imati prinos od minimalno 3,25 posto dok su prinosi na depozite u bankama i dalje oko nulte razine – zaključuje Maričić.
Za sve one koji imaju nekakve financijske viškove, a još se kolebaju oko kupnje narodnih obveznica, jer, eto, inflacija je i dalje nekoliko puta viša od kamate, nije naodmet još jednom ponoviti – ona je solidno ulaganje ponajprije za one koji bi taj višak položili u banke u kojima bi zaradili – nula eura! Ili tek nešto više od nule. Za takve ulagače vrijedi jedino savjet da je bolje držati je do roka dospijeća, jer će (uz inflaciju) morati platiti i proviziju brokeru i računati s vjerojatno manjom otkupnom/tržišnom cijenom. Institucionalni ulagači ionako ih drže iz posve drugih razloga.