Biznis i politika
StoryEditor

Ljestvice uspješnosti su više proizvod dojma i ideologije a manje objektivnih kriterija

25. Travanj 2024.
konkurentnost, konkurencija

Otkako su pandemija, rat i njihove posljedice zasjele na čelno mjesto ekonomskih tema pomalo smo zaboravili kako izgleda život pod presijom raznih ljestvica konkurentnosti i uvjeta poslovanja. Rang na tim ljestvicama uvelike nam je određivao ritam življenja. Kako je nedavno izašla ljestvica poslovnoga okruženja Economist Intelligence Unita (na kojoj, doduše, uopće nismo rangirani), bila je to zgodna prilika pročekirati objektivnost i mjerljivost kriterija.

Dvije važne ljestvice na kojima nikada nismo stajali bajno, ona WEF-ova i Doing Business Svjetske banke, više nisu ‘u funkciji‘. Točnije WEF-ove više nema (danas izbacuje samo izvješće o globalnim rizicima), a Doing Business je u procesu pretapanja u BEE (Business Enabling Environment), novu ljestvicu koja će uz mjerljive pokazatelje uključiti i one kvalitativne. O čemu drugome negoli o održivosti. Lani se nešto sitno medijski spominjala globalna ljestvica konkurentnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne.

Na toj smo lani svrstani na 50. mjesto od 64 zemlje obuhvaćenih istraživanjem. Iako smo pali na toj ljestvici u odnosu na godinu prije, to je i dalje deset mjesta bilo bolje nego 2020. godine. Točnije, lani smo pali tri mjesta, preklani se digli za 13. I tako, poput dječje igre, tri mišja koraka naprijed, dva ‘čovječja‘ nazad, pa ispočetka ili u krug, kako koje godine i kako na kojoj ljestvici. Neki su ekonomisti do danas ostali velikim obožavateljima rangiranja, uvjeravajući da su nas upravo ljestvice tjerale na kakvo-takvo kopanje po reformama. Jer, kako potvrđuje Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, to što smo u ranijoj povijesti bili nisko rangirani prema pokazateljima poslovne klime, uvjeta poslovanja i pokazateljima rizika zemlje,  rušilo nam je ugled na domaćoj i međunarodnoj razini, povećavalo troškove financiranja i odbijalo strane investitore, a rušilo je i naše opće povjerenje u same sebe.

- Dugo je prevladavao efekt sidrenja na takvo loše stanje i pokazatelje iz prošlosti, pa možda nismo ni danas posve svjesni da su se mnoge okolnosti ipak promjenile i to, kako u pozivnom smjeru u Hrvatskoj, tako i u negativnom smjeru kod pojedinih drugih zemalja s kojima smo uspoređivani, uključujući, primjerice, pogoršanje pokazatelja za Slovačku i Latviju – kaže Ivanov.

No, je li doista neki rang ili podrang, primjerice na negdašnjoj Doing Business ljestvici, prema kojemu smo stajali uz bok (ili čak i lošije) od, recimo, očito za biznis idealnih Nigerije ili Ekvadora, doista pošteno izmjeren? Koliko su sve te ljestvice dobar odraz stvarnoga ekonomskog stanja bilo koje zemlje? U istraživačkome je radu (jedinom takve tematike) još  davne 2008. Željko Lovrinčević s kolegama s Ekonomskog instituta zaključio kako je ‘nedvojbeno da metodologija WEF prema kojoj se objavljuje Global Competitiveness Index ponajbolje u velikoj skupini analiziranih tranzicijskih zemalja opisuje napredak pojedinih područja i korelira s ostvarenom razinom gospodarskoga razvitka. Potom prema pouzdanosti slijedi EBRD metodologija, a na začelju je metodologija kojom se koristi Svjetska banka – Doing Business‘. U međuvremenu se, upravo zbog kritika metodologije, Doing Busiess prometnuo u ‘najpouzdaniju‘, jer mjeri egzaktne podatke.

No, ključna je razlika u tome mjeri li se percepcija ili uspoređuju podaci, tvrdi Lovrinčević.

– Što je neka metodologija u većem dijelu percepcijske naravi, to je odmak od statističkih indikatora veći. S vremenom se metodologije po ljestvicama mijenjaju, u sve većoj mjeri i prema ideologijama koje zastupaju, primjerice, prema širini slobodnoga tržišta, vlasničkim pravima i slično. Recimo, ima zemalja u kojima su mito i korupcija izraziti, ali im to ubrzava broj dana za razne dozvole, što poboljšava rang, pa onamo hrle i investitori. U posljednje vrijeme imamo i novu okolnost koja itekako utječe na rang. Sve se više podcjenjuje rast zemalja koje ne odgovaraju anglosaksonskome bloku, recimo stope rasta Kine i članica BRICS-a namjerno se kod procjena umanjuju, što im kroz godinu podiže cijenu zaduživanja – kategoričaj je Lovrinčević.

Pa, koliko su kriteriji doista objektivni i jesu li nas pogurali ili unazadili pročitajte u novome broju tiskanog i digitalnog Lidera.

18. lipanj 2024 13:01