Biznis i politika
StoryEditor

LUKA MODRIĆ Nogometaš zbog kojeg cijeli sportski svijet žali što Hrvatska nije osvojila Ligu nacija

24. Lipanj 2023.
Luka Modrić s peharom koji mu je izmaknuo
Rezultati koji iskaču iz domaće nogometne močvare imaju i financijski efekt. Rusko srebro – 24 milijuna eura, katarska bronca – 23 milijuna, roterdamsko srebro – najmanje devet milijuna. Da je tvrtka, HNS bi s lanjskim prihodima od 67 milijuna eura bio na 268. poziciji među najvećima

Teško je pisati na zadanu temu o nogometu kao biznisu kad nakon povoda, odnosno završetka finala Lige nacija između Hrvatske i Španjolske emocije preuzmu razum. Pritom ovdje ne mislim na hrvatsku tugu zbog poraza i španjolsko veselje zbog pobjede. Cijela je ta utakmica, kao i final four, bila u znaku jednoga čovjeka – Luke Modrića. Španjolska je na kraju zasluženo pobijedila u raspucavanju jedanaesteraca (jer u toj nogometnoj lutriji pobjeda je uvijek zaslužena). Sportska pravda opet je došla na svoje, ali da postoji neki visoki sportski prizivni sud, morao bi dodijeliti pobjednički pehar i zlatnu medalju Luki Modriću.

Kalvarija u Splitu, Zagrebu i Madridu

Tu tezu dijelim s cijelom neutralnom svjetskom sportskom javnošću koja je te roterdamske večeri navijala za klinca iz zadarskog zaleđa koji je osvojio svijet. I to kako! Počeo je trenirati kao prognanik u Zadru. Na probi u Hajduku nije prošao jer je ocijenjen kao fizički preslab. Pa ga je u Dinamo pokupio Zdravko Mamić jednom od svojih financijskih akrobacija koja ga je stajala samo 48.000 kuna kompenzacije NK-u Zadar. I u Dinamu je prošao kalvariju – najprije su ga slali na posudbu i kaljenje – prvo u Mostar pa u Zaprešić – a kad se ipak u Zagrebu afirmirao, osvojio tri prvenstva i ušao u reprezentaciju, prešao je u londonski Tottenham s ugovorom od 12 milijuna eura za šest godina, a Dinamu je pripao 21 milijun eura.

Treća kalvarija događala se četiri godine poslije u Madridu, kamo se preselio u novom velikom dealu. Navijači su njegov transfer u Real najprije proglasili najvećim promašajem godine. No poslije se sve promijenilo. Modrić je s Realom u 11 godina osvojio 25 trofeja – po pet Liga prvaka, španjolskih i svjetskih klupskih prvenstava, po četiri europska i španjolska Superkupa i dva Kupa kralja.

U međuvremenu, ‘usput‘ je osvojio medalje na dva svjetska prvenstva i sad u Ligi nacija, a proglašen je – među ostalim – najboljim igračem Svjetskoga prvenstva u Rusiji 2018. i najboljim nogometašem svijeta u toj sezoni. Inače, samo je jedan nogometaš kao kapetan predvodio svoju reprezentaciju do tri medalje na svjetskim prvenstvima – Cafu je s Brazilom 1998. osvojio srebro, 2002. zlato i 2006. broncu. Dvije kapetanske medalje imaju Diego Maradona s Argentinom (zlato 1986. i srebro 1990.), Djalma Santos s Brazilom (zlato 1958. i 1962.), a od Europljana tek Giuseppe Meazza s Italijom (zlato 1934. i 1938.), Fritz Walter s Njemačkom (zlato 1954. i bronca 1958.) i – Luka Modrić s Hrvatskom (srebro 2018. i bronca 2022.). Birano društvo!

Dalić u Modrićevoj sjeni

Hrvatski kapetan zasjenio je cijelu završnicu Lige nacija u Nizozemskoj. U sjeni je ostao i izbornik Zlatko Dalić, koji je zapravo u tišini posložio ‘Lukinu‘ momčad. Jer, Modrić je bio u reprezentaciji i prije Dalića, ali rezultati nisu bili ni blizu sjajnih. Kako god, njih dvojica ključni su ljudi uspjeha hrvatskoga reprezentativnog nogometa.

A rezultati koji iskaču iz domaće nogometne močvare nemaju samo sportski već i financijski efekt. Rusko srebro donijelo je Hrvatskom nogometnom savezu oko 24 milijuna eura, katarska bronca oko 23 milijuna eura. Najnovije će pak srebro, procjenjuje se (jer još nije službeno objavljeno) težiti bar devet milijuna eura.

Da je HNS tvrtka, s prošlogodišnjim prihodima od 67 milijuna eura bio bi na 268. poziciji među najvećima. No HNS je udruga pa ne mora davati detaljne financijske izvještaje kao tvrtke. Zato je i Lideru nakon katarske bronce na upit o tome kako se raspodjeljuje taj novac rečeno samo da ‘nije uobičajeno ići u takve detalje kad su u pitanju financije‘. A višak između prihoda i rashoda prošle je godine iznosio rekordnih 13 milijuna eura, ali, eto, nije pristojno pitati…

No eppur si muove. Kamp za nogometne reprezentacije svojevrsni je trajni prezent još od Ćirine bronce u Francuskoj. Jedno vrijeme favorit je bio Sveti Ivan Zelina. Spominjao se i Šmidhen kod Samobora, u Tuheljskim Toplicama je 2008. tadašnji HNS-ov predsjednik Vlatko Marković svečano otkrio ‘spomen-ploču‘ budućeg HNS-ova nogometnoga kampa, a dvije godine poslije iz HNS-a su spominjali čak i traženje novčanog pologa od Uefe za taj projekt u Tuhlju.

Zatim je favorit postao kamp na Sveticama. HNS je čak osnovao tvrtku kći Svetice sport d.o.o., ali i projekt i tvrtka završili su u likvidaciji. Nakon ruskog srebra fokus se preselio sa zagrebačkog istoka na gradski jugozapad, u Blato, ali i ta je lokacija zaboravljena, skupa s tadašnjim šefom HNS-a Davorom Šukerom. Nakon Katra donesena je nova odluka – kamp će se graditi u Velikoj Gorici. Međutim, još je upitno kako će to završiti.

HDZ-ova nogometna mašinerija

Lakše je, naime, zarađeni novac dijeliti šakom i kapom putem bonusa i nagradnih putovanja krugu ‘zaslužnika‘, a zapravo HDZ-ovoj glasačko-uhljebskoj mašineriji koja kontrolira zlatnu nogometnu koku. (Uostalom, i aktualni predsjednik HNS-a Marijan Kustić provjereni je HDZ-ov kadar, kao i većina članova Izvršnog odbora.) Svi su oni jako zainteresirani da Modrić nastavi igrati za reprezentaciju, jer računaju da će uz njega dobiti dulji plaćeni odmor na Europskom prvenstvu u Njemačkoj sljedeće godine. Ostanak kapetana u reprezentaciji postalo je najvažnije nacionalno pitanje. I sjajnim navijačima u Rotterdamu kao da je bilo važnije da Luka ostane nego da se pobijedi Španjolska.

Kako god, Modrić kaže da je odlučio, ali odluku do utorka prijepodne još nije objavio. Zato ćemo se još malo strpjeti, da čujemo što je smislio nogometaš koji je godinama bio i konkurent i suigrač Messija i Ronalda, ali se po jednome izdvajao od njih: ne sjećam se da je igdje ikada bio isfućkan. Dobivao je standing ovations ne samo od svojih nego i od protivničkih navijača, koji su ustajali njemu u čast i kad su njihove ekipe gubile.

Tom skromnom sportašu, velikom vođi, smušenom sudskom svjedoku i besprijekornom nogometašu nedostaje samo jedan reprezentativni trofej. U jednoj anketi ovoga ponedjeljka 33 posto ispitanika izrazilo je uvjerenje da je kapetan odigrao posljednju utakmicu za reprezentaciju, 44 posto misli da će još igrati, a 22 posto ne zna, ali voljelo bi da ostane još malo. Hrvatski nogometni puk nada se da će Europsko prvenstvo u Njemačkoj 2024. biti nova prilika za našega nogometnog Benjamina Buttona. 

30. svibanj 2024 08:48