Nema sumnje da globalno ulazimo u recesiju. Pitanje je samo tko je kakve sreće i koliko će u njoj dugo tavoriti. Rezultat je to kombinacije inflacije i rasta kamata, iliti igre pandemije, urušenih nabavnih lanaca i (energetskog) rata. Kako se čini, Amerika će u borbu protiv pojave, za koju se mislilo da je izumrla pod tepihom – rastom kamata. Dakle, recesijom! Vjerojatno će u recesiju brzo uletjeti i iz nje još brže izletjeti. Može li i Europa tako? Teško.
Očekivani rast referentnih kamata od 0,5 ili 1 posto u vrijeme kada inflacija galopira iznad 8 ili 9 posto manje je od kantice vode za požarište od nekoliko hektara. Čak i da kamate rapidno povisi, rezultat bi izostao. Prije svega zato što su uzroci inflacije u EU različiti od SAD-a, ECB može vrlo ograničeno ili nikako utjecati na svjetske cijene energenata, jer razlozi njihova rasta nisu pod njegovom kontrolom. Stoga je odgovor na pitanje može li EU, poput SAD-a, brzinski ujuriti u recesiju kako bi se brzo i izvukla iz nje, svojevrsni paradoks – da, recesija je jedina preostala stvar koja može ugasiti inflaciju. I, ne, nije moguće ubrzati recesiju kako bi se naglo slomila inflacija i naglo izašlo iz recesije (kao što to SAD u praksi gotovo uvijek radi kod 'prirodnih' ekonomskih lomova).
Zašto? Zato što su politike ECB-a daleko od konzistentnih. Zato što nisu sve članice EU jednako pogođene inflacijom. Zato što zemlje članice imaju različitu strukturu gospodarstva. Zato što ECB ne vodi aktivnu monetarnu politiku. Zato što ECB uvijek čeka da vidi što će se dogoditi u SAD-u. Ne postoji koordinirana politika u EU kao odgovor na krizu, pa tako ni s adrese ECB-a.
Marinko Škare s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma procjenjuje da ovo neće biti brzinska recesija, ali niti brzinska inflacija, barem ne u sljedećih 11 do čak 18 kvartala, s time da se nakon 11 kvartala očekuje lagana stabilizacija i konvergencija prema prijašnjim razinama inflacije.
Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta tvrdi da Europa, ako zakorači u recesiju, neće iz nje brzo izaći. Jer, Europa stagnira još od globalne krize iz 2008. (bez obzira na pozitivne stope rasta), a ulazak u recesiju u postojećim okolnostima značio bi niz godina nemogućnosti da se iz nje izađe. To je opet jedan od razloga zašto ECB odgađa početak restriktivnog djelovanja već godinama, čime si je zapravo eliminirala prostor da djeluje ekspanzivno kada do recesije dođe, a sada je kasno. Je li doista?
Koje su opcije za EU pročitajte u novom tiskanom i digitalnom broju Lidera.