Pad Berlinskoga zida, simboličan čin rastakanja lijeve ideologije, činio se poput daška čistoga ozona nakon izlaska iz memljiva Mirkwooda. Očekivana konzumacija prosperiteta, rasta, napretka, osobnih sloboda i naramka drugih divnih stvari trebala je svijet odvesti put globalne nirvane. Naizgled i jest tako. Vele da se uokolo nikada nije vodilo manje ratova. Pa ipak, 35 godina poslije čini se kao da je svijet nabujali vulkan koji samo što nije erumpirao.
Svugdje pomalo, nigdje ‘naveliko‘, no u svakoj od tih malenih kriza prste su doboko umočili veliki, pa neki geopolitički analitičari već neko vrijeme tvrde da već jesmo u novome svjetskom ratu. No i bez njihovih analiza pokazatelj da se zveckanje raznih bjelosvjetskih sila itekako čuje stiže iz biznisa – poduzetnici su u poslovne rizike počeli ubrajati i geopolitičke! Nema veze što 70 posto razmjene obavljaju unutar europskoga tržišta, jer Europa je duboko umočena u jedan pravi rat (rusko-ukrajinski) i jedan trgovinski (SAD – Kina – EU). Uz to se preko koljena energetski transformira i ozelenjuje, za što joj trebaju kineske sirovine, proizvodi i tehnologije. Koje je odlučila ocariniti.
Sve se to već iscrtava i u poduzetničkim bilancama, nagriženima još u vrijeme pandemije, na koju se nakalemilo globalno političko, dakako i ekonomsko, fragmentiranje. No predstava ide dalje, delati se mora, pa je itekako važno snaći se u gustoj mreži interesa, savezništava (potencijalnih i stvarnih) i neprijateljstava.
Fragmentacija i suparništva
Kako pojašnjava Vlatko Cvrtila, rektor Sveučilišta VERN‘, nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. započinje razdoblje pojačane fragmentacije i suparništava. – Stvaraju se regionalni i globalni blokovi koji imaju zajedničke ekonomske interese kao što su BRICS ili Šangajska organizacija za suradnju, ali i interes za promjenu odnosa u globalnome poretku u kojemu dominiraju SAD i zapadne države. To nisu posve homogeni blokovi, jer države ipak gledaju više svoje interese nego zajedničke, a posebno su manje osjetljive na dominaciju velikih država. Nisu napeti samo strateški odnosi unutar BRICS-a već i između zapadnih država, o čemu svjedoči uvođenje carina SAD-a na neke proizvode iz EU-a i prekid pregovora o trgovinskome sporazumu. Ti i mnogi drugi primjeri govore u prilog povećanim tenzijama između suprotstavljenih blokova, ali i unutar savezničkih, pa je ponekad teško razlučiti kakva je stvarna priroda suradnje. No trgovinski su ratovi danas sve češći i primjetan je rast različitih barijera poput carina koje ograničavaju slobodu trgovine na globalnoj i regionalnoj razini. Sve su češći primjeri zaštite nacionalnih ili zajedničkih ekonomija uvođenjem carina ili dodatnih davanja na uvozne proizvode, kao i poticanje nekih izvoznih grana davanjem obilatih državnih potpora, što posebno radi Kina. Ruska agresija na Ukrajinu poremetila je svjetsku trgovinu žitom, utjecala na cijenu energenata i stvorila nove trgovinske tokove. Kriza na Bliskome istoku utječe na porast nesigurnosti plovidbe najkraćim plovnim putom prema Europi, odnosno Aziji, što stvara dodatne poremećaje. Fragmentacija globalnoga poretka i jačanje tenzija između najvećih trgovinskih partnera u ovome trenutku ozbiljno ugrožavaju trgovinsku suradnju na globalnoj razini – tumači Cvrtila, dodajući da sve to zajedno ozbiljno ugrožava gospodarstvo EU-a kao i njegovu poziciju u globalnoj ekonomiji.
Zeleni imperijalizam
S time se itekako slaže Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti, koji veli da je EU u dvostrukome problemu – guši se u vlastitoj regulaciji koje se nitko drugi u razmjeni s EU-om ne drži, a istodobno se preko koljena zeleno transformira.