Kategorizirati probleme i obrasce rasta malih poduzeća na sustavan način koji je koristan poduzetnicima možda se čini nemoguće napraviti jer se male tvrtke uvelike se razlikuju po veličini i kapacitetu za rast te sve imaju različite organizacijske strukture i različite stilove upravljanja.
Ipak, pomnijim proučavanjem postaje očito da se sve male tvrtke susreću sa zajedničkim problemima koji se javljaju u sličnim fazama njihova razvoja. Problemi 6-mjesečnog poduzeća s 20 ljudi rijetko se rješavaju savjetima koji se temelje na 30-godišnjem proizvodnom poduzeću sa 100 ljudi. Za prve je najvažnije planiranje novčanog toka, a za druge su najvažniji strateško planiranje i proračun za postizanje koordinacije i operativne kontrole.
Razni istraživači tijekom godina razvili su modele za ispitivanje poslovanja. Svaki koristi veličinu poduzeća kao jednu dimenziju, a zrelost tvrtke ili stupanj rasta kao drugu dimenziju. Iako korisni u mnogim aspektima, ovi su okviri neprikladni za male tvrtke.
Upravo zato je Harvard Business Review razvio je okvir pet faza razvoja malih poduzeća, a svaku fazu karakterizira indeks veličine, raznolikosti i složenosti te opisuju čimbenici upravljanja. Evo kojih je to pet faza:
-
Postojanje
Prva faza svakog poduzeća je dosta očita – postojanje. U ovoj fazi glavni problemi poslovanja su pronalazak kupaca i isporuka proizvoda ili usluga koji su ugovoreni. Voditelji poduzeća u svakoj fazi trebaju moći odgovoriti na nekoliko pitanja, neka od njih su: koliko kupaca trebaju te koliko robe treba isporučiti kako bi posao postao održiv? Osim toga, trebaju znati i ima li poduzeće dovoljno novca da pokrije značajne novčane zahtjeve ove faze?
U ovoj fazi je organizacija prilično jednostavna. Naime, vlasnici većinom rade sve i izravno nadziru podređene, a sustavi i formalno planiranje su minimalni ili nepostojeći. Strategija tvrtke je – jednostavno ostati na životu. Tvrtka tek treba stabilizirati proizvodnju ili kvalitetu proizvoda, a ukoliko ih tržište ne prepozna na vrijeme, vlasnici zatvaraju tvrtku kada ponestane početnog kapitala ili ju, ako imaju sreće, prodaju tvrtku. One tvrtke koje ostanu poslovati postaju poduzeća.
-
Preživljavanje
No, uspostavljanje poslovanja i ne djeluje tako zastrašujuće kao preživljavanje. U dostizanju ove faze, tvrtka je pokazala da je funkcionalan poslovni subjekt, ima dovoljno kupaca i dovoljno ih zadovoljava da ih zadrži.
Zato se ovdje ključni problem pomiče s pukog postojanja na odnos prihoda i rashoda. Glavna pitanja koja se nameću poduzećima su ona vezana uz kratkoročno generiranje dovoljne količine novca i novčanih tokova koji bi im osigurali da ostanu u poslu i financiraju se te ostvarivanje povrata.
Organizacija je i dalje vrlo jednostavna, zaposlenika nadziru voditelji koji izvršavaju dobro definirane zamisli vlasnika. Razvoj sustava je minimalan, a glavni cilj je opstanak, dok je vlasnik i dalje sinonim za posao. U fazi preživljavanja poduzeće može rasti u veličini i profitabilnosti te prijeći u iduću fazu ili može, kao što to čine mnoge tvrtke, neko vrijeme ostati u fazi preživljavanja i na kraju prestati poslovati.
-
Uspjeh
Kada se domognu ove važne faze koja pruža osjećaj sigurnosti, vlasnike čeka nova važna odluka – hoće li iskoristiti postignuća tvrtke i proširiti se ili održati tvrtku stabilnom i profitabilnom. Odnosno nameće se pitanje je li tvrtka sada platforma za rast (što možemo definirati kao jednu podfaze faze uspjeha) ili je sredstvo podrške vlasnicima dok se potpuno ili djelomično odvajaju od tvrtke (što je druga podfaza uspjeha).
Iza povlačenja može stajati želja za pokretanjem novih poduzeća ili želja za bavljenjem vanjskim interesima, dok se posao održava manje-više u statusu quo. U toj podfazi, tvrtka je postigla pravo ekonomsko zdravlje, ima dovoljnu veličinu i prodor na tržište da osigura ekonomski uspjeh, te ostvaruje prosječnu ili iznadprosječnu dobit. Poduzeće može ostati u ovoj fazi neograničeno dugo, pod uvjetom da je stanje na tržištu također smireno. Glavna briga je izbjeći odljev gotovine u uspješnim razdobljima. Organizacijski, ovakve tvrtke narastu dovoljno da se od menadžera zahtjeva da preuzmu određene dužnosti koje je obavljao vlasnik. Jer, kako poduzeće sazrijeva, ono i vlasnik sve se više odvajaju, a neki se odvajaju od nje u potpunosti – prodajom.
Kada je u pitanju podfaza uspjeha u kojoj vlasnici koriste postignuća za proširenje, vlasnici konsolidiraju tvrtku i raspoređuje resurse za rast. Uzimaju gotovinu i utvrđenu moć zaduživanja tvrtke i sve riskiraju u financiranje rasta. Među važnim zadacima vlasnika je da osiguraju da osnovni posao ostane profitabilan kako ne bi pretekao izvor novca te razviti menadžere koji će zadovoljiti potrebe rastućeg poslovanja. Ovaj drugi zadatak zahtijeva zapošljavanje menadžera s pogledom na budućnost tvrtke, a ne na njezino trenutno stanje. U ovoj he fazi vlasnik daleko aktivniji.
-
Uzlet
U ovoj fazi ključni problemi su kako brzo rasti i kako taj rast financirati. Najvažnija je odgovoriti na pitanja: može li vlasnik prenijeti odgovornost na druge kako bi poboljšao upravljačku učinkovitost te hoće li se dogoditi pravo delegiranje kontrole ili će to biti abdikacija, kao što je to često slučaj? Također, važno pitanje je i to mogu li se zadovoljiti zahtjevi koje donosi rast (primjerice spremnost vlasnika da tolerira visok omjer duga i vlasničkog kapitala) i novčani tok koji nije narušen neadekvatnim kontrolama troškova ili nepromišljenim ulaganjima koje često donosi nestrpljivost?
U ovoj fazi tvrtka je decentralizirana po pitanju organizacije —obično na prodaju ili proizvodnju. Ključni menadžeri moraju biti vrlo kompetentni za rukovanje rastućim i složenim poslovnim okruženjem, a sustavi postaju sve opsežniji. I operativno i strateško planiranje uključuje određene menadžere, a vlasnik i tvrtka postaju prilično razdvojeni. Moguće je, naravno, da poduzeće prijeđe ovu fazu visokog rasta bez izvornog menadžmenta. Često poduzetnika koji je osnovao tvrtku i doveo je do faze uspjeha dobrovoljno ili nehotično zamijene investitori ili vjerovnici tvrtke.
Ovo je ključno razdoblje u životu tvrtke. No, ako tvrtka ne uspije ostvariti veliki uspjeh, postoji mogućnost da se smanji i nastaviti kao uspješna i značajna tvrtka u stanju ravnoteže u neku od ranijih faza.
-
Zrelost
Najveće brige poduzeća koje ulazi u ovu fazu su, prvo, konsolidacija i kontrola financijskih dobitaka koje donosi brzi rast i, drugo, zadržavanje prednosti male veličine, uključujući fleksibilnost odgovora i poduzetnički duh. Tvrtka mora proširiti upravljačku snagu dovoljno brzo da ne postane neučinkovita te da profesionalizira tvrtku upotrebom alata kao što su proračuni, strateško planiranje, upravljanje ciljevima i sustavi standardnih troškova – i to sve bez gušenja njezinih poduzetničkih kvaliteta.
Tvrtka u petoj fazi ima osoblje i financijske resurse koji postaji dio operativnog i strateškog planiranja. Uprava je decentralizirana, a sustavi su opsežni i dobro razvijeni. Vlasnik i posao prilično su odvojeni, i financijski i operativno. Ako uspiju sačuvati svoj poduzetnički duh, tvrtke stječu snagu na tržištu. Ako ne, može ući u šestu fazu – okoštavanje. Ono karakterizira nedostatak inovativnog odlučivanja i izbjegavanje rizika. Čini se da je najčešći u velikim korporacijama čiji ih znatan tržišni udio, kupovna moć i financijski resursi održavaju održivima sve dok ne dođe do velike promjene u okruženju.