Marin Piletić: Mirovinski sustav održiv je do 2070. godine

Zaposlenost u Hrvatskoj sve je veća, polako, ali sigurno približava se razini od 75 posto, što je jedan od ciljeva mjerodavnog ministarstva. Istodobno, zbog trenutačne velike potražnje za radom, u Hrvatskoj radi 136 tisuća stranaca, a sve projekcije pokazuju da bi broj stranih radnika mogao doseći broj od više stotina tisuća do kraja desetljeća. Osim toga, stanovništvo stari i situacija u mirovinskom sustavu ne čini se idealnom. O tim temama razgovarali smo s ministrom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marinom Piletićem.

Bili ste nedavno na 'Kupu integracije'. Kakve mogućnosti Ministarstvo ima na raspolaganju vezano uz integracije stranih radnika?

– To nije bio prvi 'Kup integracije', takav sportski susret koji okuplja strane radnike iz svih dijelova svijeta organizirale su i prije udruge civilnog društva. Pokazalo se to kao dobra praksa, ponajviše da bi se osvijestilo da danas u Hrvatskoj radi 136 tisuća stranaca, da su to naši novi susjedi, kako se jedna od ekipa i nazivala i da su to ljudi koji su došli u Hrvatsku prepoznajući prilike koje su desetljećima ili godinama prije prepoznavali Hrvati u nekim drugim zapadnoeuropskim zemljama. Naravno, treba razlikovati kojim stranim radnicima integracija treba, a kojima ne. Svim radnicima koji pristižu iz susjednih zemalja, a koji su dominantni na našem tržištu rada, nije potrebna integracija u takvom obujmu kao radnicima iz dalekoistočnih zemalja. Ključna stvar je, naravno, učenje hrvatskog jezika, koje omogućujemo posredstvom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno vaučerima za učenje hrvatskog jezika, pri čemu se dodatno traži financijska participacija poslodavca za njegove strane radnike od 50 do 70 posto troška, ovisno o veličini poslodavca.

Može li se propisati dodatna obveza polaganja jezičnog tečaja u nekom roku?

–​ Ključan iskorak dogodio se kada je zadnjim izmjenama Zakona o strancima omogućeno produljenje dozvola za boravak i rad s jedne na tri godine. Prije su se vaučeri mogli upotrijebiti samo ako netko radi dulje od godine, a maksimalno je dozvola bila na godinu dana. Tako da smo, osim trajanja dozvole, produljili i proširili pravo na korištenje vaučera, s namjerom da se financiraju oni stranci koji ovdje planiraju ostati dulje, a ne koji dolaze na sezonski rad ili na godinu dana. Zahvaljujući tome mnogo se više koristi tim pravom, a također i samostalno organizirano od poslodavaca. Ove će se godine, zbog europske direktive, ponovno otvarati Zakon o strancima i razmotrit će se koje bi bile minimalne obveze stranog radnika u smislu integracije i poznavanja hrvatskog jezika.

Koje još novosti u Zakonu o strancima možemo očekivati?

– Riječ je o zakonu iz mjerodavnosti Ministarstva unutarnjih poslova, ali s obzirom na dosadašnje promjene i iskustva, svakako će se razmotriti poboljšanje tih odredbi. Ponajprije se izmjene i dopune Zakona o strancima donose radi preuzimanja u nacionalno zakonodavstvo Direktive o jedinstvenoj dozvoli za boravak i rad, a koje je potrebno donijeti do kraja ove godine. Pritom će se razmotriti i teškoće s kojima se poslodavci susreću te o kojima nas redovito informiraju. Samo kvalitetnim zakonodavnim okvirom možemo osigurati hrvatskom gospodarstvu nedostajuću kvalificiranu radnu snagu i zaštititi rad stranih radnika.

Dosta je povika bilo na strane taksiste zbog sumnje da ne poznaju propise. A tko zna jesu li uopće zaposleni na poslovima koji su im obećani.

– Zbog toga se i išlo u uvođenje automatskog ukidanja dozvole ako osoba radi na drugom radnom mjestu od onog za koje je tražena dozvola. Poslodavac kod kojeg Državni inspektorat utvrdi takav prekršaj bit će uvršten na tzv. crnu listu i sljedećih šest godina neće imati pravo na uvoz strane radne snage. Bilo kakav drugi rad koji nije reguliran dozvolom uz ugovor o radu zapravo je svojevrsni neprijavljeni rad. To ne štiti samo strane, nego i naše domaće radnike.

Već ih je više od 140 na toj crnoj listi. Zašto je objavljujete, zar nije dovoljna sankcija zabrane uvoza stranih radnika? I gdje je bijela lista?

– Sigurno da je ključna posljedica završavanja na toj listi ukidanje pojedine dozvole za boravak i rad u Hrvatskoj za strane radnike te sankcija poslodavcu da ne smije uvoziti strane radnike šest godina. Ali tko želi pogledati, može to pronaći na našoj internetskoj stranici. Izgovori su standardni, nisam prijavio danas, mislio sam sutra i slično. To nisu dovoljno dobra obrazloženja. Zbog toga je Hrvatska i donijela Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, koji je onda i formirao tu listu. I prije veće pojave stranaca borili smo se s neprijavljenim radom.

Ako je nešto u interesu i poslodavaca i radnika, zbog nelojalne konkurencije i zbog budućnosti i mirovinskog osiguranja, to je suzbijanje bilo kojeg oblika neprijavljenog rada. MUP ima evidenciju tih prekršaja i ne odobrava zahtjeve poslodavcima koji su sankcionirani. Vezano uz tzv. bijelu listu, ona se objavljuje također nakon provedenoga inspekcijskog nadzora nakon obavijesti odgovornog inspektora. Pritom ističem da za upis na nju nije dovoljno da odgovorni inspektor utvrdi nepostojanje neprijavljenog rada prilikom inspekcijskog nadzora, već je uvjet za objavu na listi i da poslodavac da suglasnost za objavu.

Liderovi sugovornici iz obrazovnog sektora, s privatnih sveučilišta, žale se da im se odbijaju kvote za strane studente iz istih zemalja iz kojih dolaze strani radnici. Njima je to čudno.

– Jedan od dobrih mehanizama privlačenja kvalitetnih stranih radnika je internacionalizacija obrazovanja, odnosno privlačenje potencijalnih studenata u Hrvatsku. Naravno, s obzirom na to da je riječ o mehanizmu za koji se ponekada uočavaju zloporabe, ne samo u Hrvatskoj, već i na razini EU-a, nužno je prevenirati situacije u kojima se studenti upišu na studij, za to dobiju dozvolu za boravak po pojednostavnjenoj proceduri, a nakon nekog vremena prestaju studirati i vrlo često odlaze u druge zemlje EU-a.

Kada je riječ o visokokvalificiranim strancima, Zakon o strancima omogućio je da mladi obrazovani ljudi putem plave karte dolaze u Hrvatsku i ne da dobiju, kao što je to dosad bilo, dozvolu na dvije, nego na četiri godine. Mislim da će to pokazati dobre efekte, već danas je više od 1100 mladih ljudi, IT stručnjaka, posredstvom instrumenta plave karte na boravku u Hrvatskoj. Uvođenje studenskih viza svakako je nešto o čemu valja promišljati te u vezi s tim zauzeti stajalište u suradnji s mjerodavnim Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih, Ministarstvom unutarnjih poslova i Ministarstvom vanjskih i europskih poslova.

Što je sa stotinama tisuća ljudi koji su radno neaktivni prema HZZ-ovim podacima? Tko su ti ljudi?

– Najjednostavnije rečeno, to su ljudi koji nisu u redovitom programu obrazovanja, nisu na dodatnim edukacijama, nisu zaposleni i ne traže zaposlenje. Intencija Ministarstva je omogućiti tim ljudima da se uključe u rad svim mogućim oblicima poticanja. Jedan od primjera je i novi program za zapošljavanje 'Posao+', koji omogućava stjecanje kvalifikacije i sufinanciranje zapošljavanja takvih neaktivnih osoba. Dosad ih je u program ušlo oko tisuću. Hrvatska bilježi jednu od najmanjih stopa nezaposlenosti ikada te je u HZZ-ovoj evidenciji prijavljen vrlo mali broj nezaposlenih osoba.

Međutim, da bi se oni aktivirali, uvode se programi za stjecanje cjelovite kvalifikacije kako bi se niskoobrazovanima omogućilo završavanje srednje škole; za ranjive skupine, dugotrajno nezaposlene tijekom postupaka aktivacije, uz mehanizme mentoriranja uključuje ih se u obrazovne programe i posebice mjeru 'Posao+', a već zaposlenima nude se programi za jačanje postojećih kompetencija, ali i razvijanje novih u cilju promjene karijere i radnih mjesta. Tijekom 2024. HZZ je proveo istraživanje na uzorku od dvadesetak lokalnih samouprava diljem Hrvatske. Iz dobivenih uzoraka dobili smo informaciju da oko 70 posto tih osoba radi ili se školuje u inozemstvu. S obzirom na to da su te osobe zadržale hrvatsko prebivalište, nalaze se u evidenciji te sukladno Pravilniku ne postoji osnova da ih se isključi iz evidencije.

Program 'Zaželi' također je aktivirao dio neaktivnog stanovništva.

– Danas u tom programu ima gotovo deset tisuća ljudi i više nisu samo žene. Prije je program 'Zaželi' trajao šest mjeseci, pa godinu dana, a za ovaj zadnji omogućili smo da traje tri godine, s ciljem produljenja bez stanke. Planiramo nastaviti tu mjeru i u idućem europskom višegodišnjem financijskom okviru. Program 'Zaželi' pokriva cijelu Hrvatsku, dakle nema dijela Hrvatske u kojem se ne provodi.

Može li se proširiti opseg njegovih usluga ili ste vezani djelokrugom ESIF-a?

– Kao članica EU-a obvezali smo se podržavati proces deinstitucionalizacije, kako naši stariji i nemoćni ne bi nužno završili u institucionalnoj skrbi. 'Zaželi' je zato važan. Gradnjom novih 18 centara za starije, za koje je izdvojeno 159 milijuna eura, osim novih smještajnih kapaciteta, osiguravamo ravnomjernu regionalnu zastupljenost izvaninstitucijskih usluga za starije, poput poludnevnog boravka za starije ili dostave hrane. Sigurno će se taj program nastaviti financirati iz državnog proračuna i iz europskih fondova barem do 2034. godine.

Što je s najavom formiranja strateškoga alternativnog fonda?

– Kad smo mijenjali cijeli taj paket zakona, ponudili smo raznovrsniju mogućnost ulaganja za mirovinske fondove u različite instrumente ulaganja i rezultat je više nego dobar. Cijela 2024. ostvarila je zaista pristojne prinose svih naših osiguranika koji ulažu u drugi mirovinski stup. Fondovi kategorije A imaju prinose negdje iznad 13 posto, kategorije B deset i kategorije C, oni najkonzervativniji, 3,5 posto. Smisao je da mirovinska društva dodatno ulažu u nacionalno gospodarstvo i time jačaju investicijske cikluse. Domaća mirovinska društva ulažu već sada u privatne alternativne investicijske fondove.

Nakon što Vlada donese uredbu za ulaganja u infrastrukturne projekte, donijet će i uredbu o ulaganjima u alternativne investicijske fondove s jamstvom države, ali nikako većima od pet posto neto vrijednosti mirovinskih fondova. U svakom pojedinom slučaju Vladino povjerenstvo ocjenjivat će je li takvo ulaganje kapitalizirane štednje dobro za buduće umirovljenike i za hrvatsko gospodarstvo te ostvaruje li stabilne i dugoročne prinose na uložena sredstva.

Imate li što poručiti kritičarima koji zamjeraju da potičete prijevremenu mirovinu kad ste ukinuli njezinu penalizaciju?

– Jednostavno nije imalo smisla penalizirati ljude sa 70 godina. Prosječno trajanje mirovinskog staža tih penaliziranih umirovljenika je 37 godina i šest mjeseci, a prosječni mirovinski staž uopće u Hrvatskoj iznosi 31 godinu i 11 mjeseci. Odlučili smo da nakon 70. godine penalizacija prestaje kako bismo prevenirali potencijalni rizik od siromaštva.

A što ćemo s jednostavnom mirovinskom matematikom? Sve nas je manje i sve smo stariji.

– Dugoročno pratimo trend omjera osiguranika i umirovljenika od 2016. godine. Tad je taj omjer bio 1: 1,16, a sad je 1: 1,42. Broj osiguranika i zaposlenost u Hrvatskoj rastu i to je dobra vijest za održivost mirovinskog sustava. Novi umirovljenici koji su u 2024. otišli u mirovinu imaju prosječan mirovinski staž od 35 godina. Sve relevantne institucije koje nas analiziraju, ne mi sami, kažu da je hrvatski mirovinski sustav održiv bez nekakvih većih izazova do 2070. godine. Sada ponovno mijenjamo Zakon o mirovinskom osiguranju, jer želimo jasnim zakonskim intervencijama povećati prosječnu mirovinu, ali i potaknuti dulji ostanak u svijetu rada.

Kako ste to zamislili?

– Najprije ćemo delimitirati bonifikaciju, što znači da će se za svaki mjesec duljeg ostanka u radu mirovina uvećati za 0,45 posto po mjesecu. Uvodimo i pravo na godišnji dodatak na mirovinu. Što je veći broj godina mirovinskog staža, to će i taj dodatak biti veći. Majkama koje su rodile ili posvojile djecu uzet će se u obzir ta godina. Nakon što smo 2019. uveli mogućnost da umirovljenici rade na pola radnog vremena i primaju punu mirovinu, sada dodajemo još mogućnost da mogu nastaviti raditi na puno radno vrijeme, osam sati, i primati pola mirovine. Mislim da s ta četiri modela možemo nastaviti trend povećanja broja umirovljenika koji rade i primaju mirovinu. Njih je 2022. bilo svega 16-17 tisuća, danas ih je više od 33 tisuće i taj broj lagano raste iz mjeseca u mjesec.

Imate li podatke o uspješnosti Vladinih mjera za povrat pečalbara?

– Tek će se vidjeti rezultati mjera donesenih Zakonom o strancima i poreznim olakšicama gdje smo povratnike oslobodili plaćanja poreza na dohodak pet godina. Mjera 'Biram Hrvatsku' u zadnje se dvije godine intenzivirala. Nedavno je bilo oko 1500 radnih mjesta u Hrvatskoj koja su nastala nakon što su povratnici iz inozemstva pokrenuli svoje poslovanje. Evo primjer: čovjek i žena otišli su u San Francisco, živjeli ondje 15 godina, sada se vraćaju s troje djece. Od 2022. imamo pozitivan migracijski saldo, što je naravno uvjetovano dolaskom strane radne snage, ali povećava se i broj povratnika iz Hrvatske.

Nezahvalne su to teme.

– Možda, ali su realne i o njima treba razgovarati bez pretjerane političke strasti. Svako napredno gospodarstvo zapadnih zemalja imalo je potrebu za stranom radnom snagom u stvaranju svoje uspješne priče. Sada kada to Hrvatska doživljava, još uvijek nam se čini više kao izazov nego kao dokaz da je Hrvatska među 40 najnaprednijih gospodarstava svijeta.

Kako komentirate projekcije Svjetske banke da je za Hrvatsku poželjno da prag starosne mirovine bude 72, a prijevremene 69 godina?

– Svjetska banka već dulje prilikom analiza hrvatskoga mirovinskog sustava predlaže povećanje dobi za umirovljenje, međutim, izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2019. kojima smo pokušali ići u tom smjeru naišle su na velik otpor javnosti i socijalnih partnera te se od toga odustalo. Stoga smo odlučili zamjenskim rješenjima produljiti radni vijek bez izravnog povećanja zakonske dobi za umirovljenje. Uskoro će na snagu stupiti novi zakon o mirovinskom osiguranju, kojim se, u cilju duljeg ostanka u svijetu rada, predlaže redefiniranje povećanja mirovine, tzv. bonifikacije za umirovljenje nakon propisane starosne dobi, tako da bude vezano isključivo uza starosnu dob, a ne navršeni mirovinski staž, kao i delimitiranje maksimalnog povećanja.

Također, da bismo poticali one koji to žele i mogu na dulji ostanak u svijetu rada, omogućit će se rad u punom radnom vremenu uz isplatu pola mirovine gotovo svim umirovljenicima s navršenih 65 godina života. Ujedno uvodimo godišnji dodatak na mirovinu, čijim će se iznosom valorizirati duljina mirovinskog staža. Slijedom navedenoga, čvrsto ostajemo pri stajalištu da produljenje radnog vijeka ne mora nužno biti vezano uz povećanje zakonske dobi za umirovljenje jer se isti efekt može postići i drugim mjerama u okviru mirovinskog sustava, a Vlada Republike Hrvatske nastavit će pratiti demografske i tržišne trendove te prema potrebi dodatno prilagođavati sustav kako bi se osigurala njegova dugoročna stabilnost.