Zbog rata u Ukrajini Hrvatska može postati novi prometni pravac za robu koja je tradicionalno išla prema Crnome moru. Prilike vidimo svaki dan, ali infrastruktura ne može pratiti zahtjeve
Strahovito je brzo protekla 2022. godina i na njezinu kraju postavljamo si pitanje: koja nas nova kriza očekuje 2023. godine? Vjerojatno smo na kraju pandemije COVID-19, a nadamo se i da će rat u Ukrajini brzo završiti. Očito je da živimo i radimo u nestabilnim vremenima te takav način rada postaje ‘novo normalno‘.
Protekle dvije godine obilježila je kriza dobavnih lanaca te će se njezin utjecaj protegnuti i na 2023. godinu. Ta je kriza pokazala svu važnost logistike i transporta, i koliko povećanje vozarina može utjecati na krajnju cijenu proizvoda. Vozarine su u padu, ali su skladišta puna zaliha robe koja je naručivana za vrijeme visokih vozarina.
Novi problemi na vidiku
Osim pandemije i rata, postoji i problem koji smo dulje promatrali i očekivali, a to je manjak svjetske pomorske flote brodova za generalni teret i siromašna lista narudžbi novogradnji. Za pet do deset godina 30 posto takve flote dosegnut će vrhunac eksploatacije, a samo je tri posto novogradnji u listama narudžbi. Nedostatak kapaciteta u generalnom brodarstvu je, dakle, problem kojim ćemo se još dugo baviti. Na popisu narudžbi novogradnji trenutačno dominiraju kontejnerski i LNG brodovi, što je rezultat jaka tržišta i velike potražnje u tim segmentima.
S prvim siječnja 2023. stupila je na snagu nova konvencija IMO 2023, koja ima za zadatak smanjiti emisije CO2 u pomorstvu te poticati prelazak na zelenu energiju.
Brodari će morati još brže prelaziti na kvalitetnija ili alternativna goriva, a brodovi koji nisu spremni za tranziciju morat će ploviti smanjenom brzinom. Vidjet ćemo kako će to utjecati na vozarine ali, kao i obično, očekujemo da će brodari dodatne troškove zelene tranzicije prebaciti na krajnje korisnike dobara povećanjem vozarina.
Cijena goriva ima znatan utjecaj u kalkulaciji vozarina, a zelenija i alternativna goriva do tri su puta skuplja od postojećih. Tranzicija u zeleno kreira kompletno novi poslovni model brodara te su trenutačno samo najveći svjetski brodari spremni za tranziciju. Bitno je istaknuti da je 2022. godina možda i godina s povijesno najvećim prihodom pomorskog tržišta te bi velika većina investicija trebala biti plasirana u novogradnje i tranziciju na zelenu energiju.
Jadran umjesto Crnoga mora
Najbolji se biznis stvori iz pretvaranja problema u prilike te na tom tragu moramo svi zajedno djelovati. Zbog rata u Ukrajini Hrvatska i Jadransko more mogu postati novi prometni pravac za robu koja je tradicionalno išla prema Crnome moru. Prilike vidimo svaki dan, ali infrastruktura ne može pratiti zahtjeve.
Luke su premalene, a željeznica pasivna, spora i nerazvijena. Nažalost, jedan pozitivni moment koji se događa u Luci Rijeka u obliku obnove kompletne infrastrukture u ovom je trenutku otežavajući faktor za privlačenje tereta. I kad Luka Rijeka nađe načina za prekrcaj robe, željeznica nema dovoljno kapaciteta.
Transport i logistika moraju postati strateške djelatnosti te Hrvatska napokon mora početi iskorištavati svoje komparativne prednosti, a to je prije svega geografska pozicija. Imamo veliko ulaganje u novi kontejnerski terminal Zagrebačka obala, i to od vodećega svjetskog logističara Maersk Linea, zajedno za Enna grupom. Kontejnerski promet kroz Rijeku znatno će porasti te će se otvoriti mogućnosti distribucije robe za najveće europske uvoznike.
Prilike treba iskoristiti
Osim toga, hrvatske luke, a prije svega riječka, moraju biti strateški važne za Republiku Hrvatsku. Konkretno, u Luci Rijeka vrlo se brzo može dogoditi promjena u vlasničkom paketu te je vrlo važno da se nastavi lučka djelatnost. Kao logističari koji organiziraju transport za hrvatske izvoznike jako dobro znamo da je put robe kroz luku Rijeka najjeftiniji i najefikasniji.
Uz to, za velike i teške terete ne postoji alternativni pravac. Ulazimo u šengensku zonu te protok robe postaje brži i lakši, a samim time povećava se i konkurentnost prometnog pravca kroz Hrvatsku. Hrvatski se uvoznici i izvoznici moraju usredotočiti na korištenje hrvatskog znanja i resursa u logistici i transportu. Da bismo postigli dovoljne kapacitete, moramo imati dovoljan obujam robe.
Na kraju, zaključak je da su vremena nestabilna, ali u posljednje tri godine pokazali smo da možemo ne samo opstati nego i postati jači. Prilike su tu i treba ih iskoristiti.