Razgovarali: Goran Litvan i Aleksandar Tešić
Na internom parkiralištu Tankerske plovidbe na zadarskom poluotoku auto na autu. Možemo samo zagraditi nekoga pa ključeve ostavljamo portiru. Gužva je kao ispred šangajske luke. Upravo je tog dana objavljeno da zbog novog lockdowna pred Šangajem čeka tristotinjak brodova, pet puta više nego prethodnih tjedana. Predsjednik Uprave najvećega hrvatskog brodara duge plovidbe Mario Pavić ima u nogama 'naviganje' na svim mogućim brodovima, osim na kontejnerskima, i zna što to znači za pomorce. Tako se prvo pitanje u jednosatnom razgovoru nametnulo samo od sebe, a ovdje donosimo izvode iz tog intervjua.
Može li se ponoviti globalni poremećaj u opskrbnim lancima koji se dogodio zbog strožih koronamjera koje su uvele vlasti na Dalekom istoku i posljedičnog čekanja brodova u lukama?
– Unatoč nedavnom porastu broja zaraženih i ponovnom postroženju mjera na Dalekom istoku zasad nema zastoja u lukama u obujmu kakav smo vidjeli prošle godine, no posljednjih dana i tjedana jasno je uočljiv oštar trend povećavanja broja brodova na sidrištima glavnih kineskih luka. Prekrcajni kapaciteti znatno su usporeni zbog broja zaraženih, preventivnih mjera, nedostatka lučkih radnika, peljara i ostale lučke logistike, zato se apsolutno ne može isključiti još jedna kriza u opskrbnom lancu. Naši brodovi koji su na Dalekom istoku uglavnom su pokriveni ugovorima na vrijeme, zato nam čekanje u lukama ne korelira s prihodom. U jednu ruku stroge koronamjere utječu na smanjenje potrošnje, a onda i potražnje za robnim prijevozom, ali usporedno s time neefikasnost luka uzrokuje nedostatak brodova dostupnih za prijevoz. Drugo je trenutačno utjecajniji faktor pozitivnog tržišta. Samo je na sidrištima oko Šangaja trenutačno 220 brodova za rasuti teret i 200 brodova za prijevoz kontejnera.
Jeste li sudjelovali u prošlogodišnjem pokušaju dokapitalizacije Jadroplova?
– Jesmo, javili smo se na javni poziv. U pokušaju privatizacije Jadroplova sudjelovali smo i 2005. te 2014. Nije bila treća sreća.
Sad se najavljuje nova dokapitalizacija. Jeste li opet u igri?
– Neodgovorno bi bilo ne pogledati. Kad se privatizira brodarska kompanija na sat-dva vožnje od Zadra, logično je i dužnost analizirati je. Sigurno znamo točno procijeniti vrijednost i likvidacijsku vrijednost tog društva. Namjerno odvajam te dvije stvari. Pri zadnjem pokušaju privatizacije na temelju javnog poziva nije bilo nikakva ograničenja za nove dioničare za otuđenje dionica na bilo koji način, što znači da novi vlasnik ili vlasnici nakon toga mogu i likvidirati Jadroplov. U takvu postupku Tankerska ne želi sudjelovati, naša je želja jačanje oslabljenog klastera brodarstva u Hrvatskoj. Ne želimo da brodarstvo postane egzotika. Osim financijskog djela ponude, pri zadnjem pokušaju privatizacije Jadroplova dokapitalizacijom, iako to nije bio uvjet javnog poziva, Tankerska se u ponudi obvezala da ni jednu dionicu u roku od deset godina neće prodati ili založiti te da će zadržati sjedište u Splitu.
Ušli ste i u putnički prijevoz?
– Da, ali TP Line zasad je marginalan dio naše priče. Imali smo sličnih ideja i prije, no ovaj put, budući da nas je korona onemogućila u normalnim putovanjima i ulaganjima vani, a bili smo zreli za investicije, uspjeli smo pokrenuti novi biznis i posvetiti se razvoju linijskog brodarstva. Na početku smo kupili kompaniju GV Line s jednim brodom i preimenovali je u TP Line, zatim se dogodio drugi brod, pa treći, četvrti... Evo, upravo preuzimamo i šesti.
Kako rješavate kadrovske probleme s posadama?
– U floti je časnički kadar hrvatski, vjerujemo da će tako ostati i duže. Dio ostale posade također je iz Hrvatske. Od strane posade potrebno je od 140 do 150 pomoraca iz Ukrajine, Gruzije i Indonezije, 70-ak na brodu i još toliko za njihovu zamjenu. Pri smjenama ukrajinske posade dio njih smjestili smo u okolicu Zadra i na njih možemo računati i u budućnosti. Ostala ukrajinska posada koju smo do sada zapošljavali upitna je zbog raseljenosti i nemogućnosti napuštanja Ukrajine. U linijskom prometu ukrcavamo isključivo hrvatske pomorce jer propisi drukčije i ne predviđaju. Zbog kronična nedostatka radne snage u Hrvatskoj i boravka Ukrajinaca vrijedilo bi preispitati mogućnosti njihova zapošljavanja, pa i u linijskom brodarstvu.
Ostatak intervjua prošitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.