‘;
Većini je ljudi konzumerizam, s jedne strane, najprivlačnija točka kapitalizma, no, s druge strane, on odašilje prilično lažnu sliku svijeta
Je li kapitalizam najbolji od svih sustava ili nije, ne znamo jer nikada o tome nismo proglasili konsenzus. Ali zato se sve češće propituje što je od njega uopće preostalo nakon što je prošao neželjen put, od slobode izbora do teškog protekcionizma. I dok ekonomisti, analitičari, novinari i politolozi pune novinske stupce analizama o tome kakav će sustav stvoriti novi globalni odnosi jednom kad se uspostave, zaboravili smo zašto nam treba STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost, matematika), a ne STEM. Naime, književnici i poete uvijek su znali ogoliti oku nevidljivo, još češće ono svjesno potisnuto. A kad o kapitalizmu progovara umjetnička riječ, prva nam je asocijacija Maša Kolanović, profesorica i književnica koja u većini svojih djela kritizira upravo kapitalizam. Ni njezino posljednje djelo, ‘Metafora kapitalizma‘, nije iznimka.
Vaše najnovije djelo ‘Metafora kapitalizma‘ zapravo je priča o tome kako književnici ‘dišu‘ Ameriku. Pa, što je Amerika za hrvatsku književnost/hrvatske pisce? Koliko se u književnosti ogledaju iseljavanje, ekonomija, promjena sustava, ali i Amerika kao sanjani iseljenički cilj?
– Amerika je tijekom cijeloga dvadesetoga stoljeća bila česta tema u tekstovima hrvatskih, europskih i brojnih drugih svjetskih pisaca, a ovom sam znanstvenom studijom željela napraviti književnopovijesnu sintezu prekoatlantskog imaginarija domaće književnosti u trajanju od jednog stoljeća. Ta sinteza, unatoč evidentnoj prisutnosti Amerike kao velike i relativno često apostrofirane teme, još nije bila učinjena, a meni se činilo važnim napraviti je, kako zbog razumijevanja u širemu kulturnom smislu našeg odnosa prema Americi tako i zbog ocrtavanja jednoga specifičnog neameričkog pogleda na Ameriku. Amerika je cijelo dvadeseto stoljeće bila promatrana i oblikovana kao simbol moderniteta sa svim njegovim dobrim i lošim stranama – s jedne strane ekonomskog prosperiteta, slobode i demokracije, s druge strane njegova naličja kao što su siromaštvo, klasna i rasna nejednakost, komercijalizacija javnoga dobra, ponajprije obrazovanja i zdravstva, banalizacija kulture. O tome su pisali brojni pisci, kako oni koji su je doista posjetili i zabilježili svoje dojmove u putopisnim i inim refleksijama, poput Ante Tresića Pavičića, Marijana Matkovića, Dubravke Ugrešić, Slavenke Drakulić, tako i pisci poput Miroslava Krleže, Antuna Gustava Matoša ili Ive Andrića, koji je nikada nisu posjetili. Za sve te pisce simptomatična je refleksija Amerike kao prve zemlje kapitalizma, što znači da ekonomska prizma postaje dominantnom lećom kroz koju književnici oblikuju svoj doživljaj o njoj. A kada književnici pišu o ekonomskim problemima, govore i zapažaju drukčije stvari nego ekonomisti – uza snažnu obilježenost prilikama domaćega konteksta. Kroz različita razdoblja dvadesetostoljetne povijesti progovaraju ideološki konteksti i političke prilike vremena u kojima nastaju pojedini tekstovi.
Je li njezin odraz u književnosti jednak na početku i kraju dvadesetoga stoljeća?
– Zasigurno nije, kao što i društvene prilike nisu jednake. Amerika je početkom dvadesetoga stoljeća, koliko je god bila sveprisutna kao magnet i uzbudljiva ideja moderniteta, bila donekle relativno nedostupno i egzotično odredište. Pa i u drugoj polovini dvadesetoga stoljeća od hrvatskih pisaca i intelektualaca uglavnom su je posjećivali oni koji su išli na stipendijske boravke, poput Aleksandra Flakera, Marijana Matkovića, Nede Mirande Blažević, Božice Jelušić, i bili su, kako piše Jelušić, zaštićeni ‘kao preporučeno pismo‘. No krajem dvadesetoga stoljeća ona postaje dostupnijom i kao odredište i kao ideja koja je svoje korijenje već duboko pustila u domaćem okolišu. Dubljim ulaskom u dvadeseto stoljeće Amerika postaje kulturno bližom. Mislim prije svega na popularnokulturni utjecaj, i to onaj progresivnoga predznaka; prema samoj ekonomiji ili vojnoj politici Amerike među domaćin piscima uvijek će postojati ukorijenjena skepsa i kritika. Krajem stoljeća domaći su pisci više zaokupljeni problemima i tragedijama matične sredine, pa i Ameriku postavljaju u tu perspektivu. Potkraj stoljeća Amerika je svojevrstan lakmus-papir za refleksiju raspada Jugoslavije i rata, što će do svoga kreativnog vrhunca doći u tekstovima Dubravke Ugrešić i Miljenka Jergovića.
Cijeli razgovor s Mašom Kolanović pročitajte u digitalnom ili fizičkom izdanju poslovnog tjednika Lider.