Biznis i politika
StoryEditor

MEDIJSKI TUMARATELJ ODGOVARA IVICI BRKLJAČI: Nije propala ova sezona, hrvatski model turizma propada godinama

24. Kolovoz 2024.
Razvoj na temelju povećanja kapaciteta ‘cimerfraja‘ i kampova pretvara turizam u sve manje produktivnu djelatnost, sa sve manje dodane vrijednosti, a jedini su pravi dobitnici rentijeri

Turizam je nezaobilazna tema, posebno u ljetnim mjesecima političkog zatišja. I poslovni se svijet odmara, rade samo službe koje realiziraju isporuke ili održavaju proizvodnju, pa je i Sudski registar prorijedio objave. Tko će mijenjati što u upravama i vlasništvu kompanija usred ljeta, ako baš ne mora! Ispuhao se i sport – Olimpijske igre su gotove, a nakon reprezentativnoga nogometnog neuspjeha i klubovi su nastavili u istome tonu – Hajduk je, uobičajeno, iz europskog natjecanja ispao ‘do Gospe‘.

Zato je u turizmu uzbudljivo. Ne zna se ni tko pije ni tko plaća. Odnosno, ne zna se koliko se pojelo i popilo, pa ni koliko je, kako i zašto plaćeno. Dilemu između službeno propagiranih ‘rekordnih rezultata‘ i medijskih interpretacija o propasti ovogodišnje sezone pokušao je razriješiti Ivica Brkljača na portalu Arhivanalitike. Njegov tekst vlasnik portala Velimir Šonje predstavio je drukčijim od uobičajenih ‘medijskih tumaranja‘ na tu temu.

Obračun s ‘katastrofičarima‘

Najkraće, u tekstu ironičnog naslova ‘Kolaps hrvatskoga turizma: sve nam je došlo na naplatu‘ nastoji se objasniti kako će turistička 2024., ‘sada je već sasvim jasno‘, biti ‘više nego dobra godina za hrvatski turizam‘. Obračunao se Brkljača sa svim ‘katastrofičarima‘ pa redom navodi nepoćudne tekstove:

Iznajmljivači se žale na loš booking, ugostitelji na potrošnju – a cijene i dalje divljaju! (IstraIN); Kakva je turistička sezona? Svi mi koji tu nešto radimo osjetimo da ima puno manje turista (N1); Vlasnik restorana u Crikvenici: Neće ovo biti najlošija sezona, već jest (Poslovni.hr); Vile na moru zjape prazne: Mislili su da će posao doći sam ako izgrade kuću i bazen (Poslovni.hr). Ulice turističke meke južne Istre zjape prazne, MEDULINSKI TRGOVAC: Brate, skupi smo sami sebi, a kamoli turistima koje iščekujemo (Istra24).

Last but not least, tu je i tekst iz Lidera od 12. srpnja pod naslovom: Turizam je ‘u banani‘, ali ne zbog nogometa: hrvatski porezni model ‘cimerfraja‘ za najveću pljačku. Moj tekst iz ove rubrike od prije šest tjedana posebno je zasmetao Brkljači pa ga je dodatno komentirao:

– Propade nam dakle turizam, a da prethodno nismo junački oporezovali obiteljski smještaj. Za tim ostaje najveći žal. Ti profiteri, mali iznajmljivači, izmigoljiše nam ispod pravedničkih ruku jer država je cijelo vrijeme pljačkala sve ostale kako bi porezno stimulirala privatne iznajmljivače (tako zaključuju u poslovnom tjedniku Lider: Očito, enormnim poreznim poticanjem privatnih iznajmljivača država pljačka sve ostale.). Da smo porezima ‘nagazili‘ obiteljski smještaj ili zabranili njihov rast kako su mnogi tražili i traže, cijene smještaja mogle su biti niže i tako bi hrvatski turizam bio konkurentniji. Ovogodišnja sezona ne bi propala zbog previsokih cijena, kao što to je to sada slučaj. Veći porezi i manja ponuda rezultirali bi nižim cijenama za goste i sve bi bilo bolje – ironizira Brkljača.

Glas iz raja ‘cimerfraja‘

Očito mu smeta moje zauzimanje za normalnije oporezivanje privatnih iznajmljivača. To je razumljivo za nekoga tko živi i radi usred raja ‘cimerfraja‘. Međutim, došlo je do nesporazuma. Nikad se nisam zauzimao za to da se zabrani rast obiteljskog smještaja niti da ga se ‘nagazi‘ porezima. Samo sam upozorio na činjenicu da su mali iznajmljivači favorizirani u odnosu na hotelijere, odnosno da Plava laguna plaća porez na dobit koji je po krevetu oko četiri puta veći od godišnjeg paušala za iznajmljivače u Poreču.

Upravo je odnos središnje i lokalne države prema jadranskim (i zagrebačkim) rentijerima jedan od primjera prikrivenih vertikalnih potpora. Bio bih sretan kad bi se moj rad oporezovao na isti način, a vjerujem da ni vlasnik zadarskoga konzultantskog obrta, poduzetnik Ivica Brkljača, ne bi imao ništa protiv da ga se porezno izjednači s iznajmljivačima apartmana.

Glavni je problem hrvatskog turizma u tome što se razvija gotovo isključivo na temelju tako poticanog ‘cimerfraja‘. Broj hotelskih kreveta danas je na razini 2011., kampovi su od tada povećali kapacitet za desetak posto (dodatnih 20 tisuća kreveta), a obiteljski smještaj eksplodirao je za više od 73 posto (340 tisuća dodatnih kreveta).

To nije strašno zbog dodatne zarade iznajmljivača, kojom vlast kupuje glasove, nego zato što su prema posljednjim podacima o turističkoj potrošnji (za 2022.) turisti u kampovima trošili najmanje: 84 eura na dan, u obiteljskom smještaju 139 eura na dan, a u hotelima 195 eura (u onima s četiri i pet zvjezdica 222 eura). Dodajmo tomu i iskoristivost kapaciteta. Prošle je godine jedan turistički krevet u prosjeku bio popunjen 85 dana u godini, mjesta u kampovima ‘radila su‘ 89 dana, ‘cimerfraj‘ samo 50 dana, a hotelski krevet 196 dana. Iz svega toga proizlazi da je udjel dvaju udarnih ljetnih mjeseca (srpnja i kolovoza) u ukupnom broju noćenja od 2016. do 2023. porastao s 53 posto na gotovo 57 posto! Produljenje sezone – u svjetlu održivosti svakoga jadranskog naselja i klimatskih promjena – zato ostaje tek načelno opredjeljenje jer je ekspanzivan obiteljski smještaj orijentiran prije svega na špicu sezone.

Iz takvih podataka proizlazi moj zaključak o turizmu ‘u banani‘. Možda će ova godina zaista biti ‘više nego dobra za hrvatski turizam‘, prije svega na krilima postpandemijskih trendova i ratnih sukoba koji usmjeravaju turističku rijeku u Hrvatsku. Nije riječ o ‘propasti‘ ove sezone, nego o dugogodišnjem upropaštavanju turističkog potencijala u državnoj režiji, iz čega proizlazi sve neproduktivnija djelatnost sa sve manje dodane vrijednosti, osim za rentijere.

Rentanje zatvara i kafiće

Rentijerska Hrvatska tako i dalje niže pobjede. Počelo je još u 90-ima kada su novopečeni vlasnici uništavali svoje tvornice kako bi rasprodali pripadajuće nekretnine da bi se oslobodio prostor za trgovine i stambeno-poslovne objekte. Danas je na djelu nova faza.

Na pulskoj tržnici sve su rjeđi lokalni proizvođači voća i povrća. Sve je manje i štandova s ribama, što kolidira sa sve rjeđim isplovljavanjem ribarskih brodica iz lokalne lučice na istarskom Kamenjaku. Nije to samo zbog sezonskog zatišja i nikad toplijeg mora, zbog čega se ribe povlače u veće dubine – ribarice na vezovima sve više zamjenjuju rent-a-boatovi. A u naselju Premanturi ovoga ljeta tri od šest mjesnih kafića nije ni otvorilo vrata jer je vlasnicima ‘cimerfraj‘ unosniji čak i od sezonskog ugostiteljstva. Ako su to zaista posljedice uspješnog turizma, onda ću ja s ponosom nositi titulu medijskog tumaratelja.

image
foto
19. rujan 2024 01:17