‘;
Menadžer koji je bio vrlo aktivan u politici, ali nikada nije uspio ući u Sabor, rezignirano kaže da je glavni razlog manjka gospodarstvenika u parlamentu to što biračima takvi ljudi nisu važni, upravo suprotno, poduzetnici su sumnjivi likovi koje treba izbjegavati u širokome luku
Europski je parlament skrenuo udesno. Hrvatski je parlament ondje već odavna, nakon posljednjih izbora to je još samo malo više. I tu prestaje svaka (slučajna) sličnost. Jer se europski centristi/konzervativci umjesto ‘rodologijom‘ žele baviti ekonomijom, svjesni da je EU izgubio i konkurentnost i kompas i smjer.
Hrvatski se zastupnici, ne samo desni, žele baviti... pa, još je rano precizirati. Vjerojatno su i sami ušuškani BDP-om koji leti nošen EU novcem i osobnom potrošnjom, pa nema razloga za fokus na ekonomiju. Ako sumiramo preizborne vike, suština se ekonomskih tema naših zastupnika vrtjela oko poreza. Oni su im i strategija i taktika i izvršna operacija. Opsesija porezima traje manje-više praktički od osamostaljenja, no do danas nitko još nije naučio da je poduzetnicima od visine stope znatno važnija stabilnost i dugoročna ‘fiksnost‘ poreznih pravila. Doduše, DP-u će središnja točka biti demografija, uz fokus na Južnu Ameriku i povratak iseljenih Hrvata koji su ondje pustili generacijsko korijenje, s uglavnom slabim znanjem engleskoga jezika i nikakvim znanjem hrvatskog. Hrvati, znamo, slabo govore španjolski. No, možda je baš to prilika za uzlet ‘industrije‘ jezičnih vaučera. Također, nije posve jasno ni je li im jasno da južnoamerički Hrvati ne mogu biti ni demografsko ni rješenje za prazno tržišta rada. Lijevo orijentirane stranke, uz progresivno oporezivanje, kane se baviti (i) priuštivim stanovanjem kao odgovorom na iseljavanje.
Radno iskustvo nevažno je
Koliko će se svi stranački spektri doista baviti suštinom ekonomije i koliko će biti glasnogovornici poduzetnika i realnoga sektora moglo bi se iščitati i iz njihovih životopisa, točnije iz činjenice koliko njih pristiže iz poduzetničkih i/ili menadžerskih klupa. Zadatak tehnički baš i nije lagano izvediv, jer na saborskim mrežnim stranicama više nema prakse da u životopisima zastupnika, osim podataka o rođenju, završenome stupnju obrazovanja i saborskim zadaćama, stoji i radno iskustvo. Zlonamjerni bi lakonski mogli zaključili da je to za obavljanje zakonodavne vlasti očito nevažno. Ono što je znatno vidljivije jest činjenica da su gotovo 15 posto svih izabranih zastupnika gradonačelnici, a u parlament je upala i trećina svih župana (koji istodobno ne mogu biti zastupnici, pa su bili prisiljeni birati udobnost fotelje). Za gradonačelnike i njihove zamjenike donekle bi se moglo ustvrditi da imaju menadžerskih vještina, pa i sluha za muke poduzetnika. Neki su, štoviše, u vezi s poduzetničkim temama vrlo angažirani kao, primjerice, Dario Hrebak, gradonačelnik Bjelovara, ili Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje, koja je lani obranila naslov najboljega srednjega grada za gospodarstvo.
Da bismo lakše donijeli zaključak o statusu ekonomije i poduzetnika u novome sazivu Sabora, upit o radnome iskustvu vlastitih članova stoga smo poslali klubovima zastupnika stranaka koje su osvojile najviše mandata. Na upit nitko nije ni trznuo. Zlonamjerni bi opet lakonski mogli zaključiti da im se ekonomske teme i dileme nisu zadržale ni ispod nokta. Tako uostalom zaključuje većina Liderovih sugovornika.
Ankica Mamić, komunikacijska stručnjakinja i poduzetnica, tvrdi da se gospodarstvu, sudeći prema poduzetničkom ili menadžerskom iskustvu naših saborskih zastupnika, ne piše dobro.
– Uspjela sam naći nekoliko zastupnika s nešto iskustva rada u realnome sektoru, poput Darija Zurovca, Ivana Budalića i Ivice Lukanovića, koji su vlasnici tvrtki, Ivana Dabe, Ante Sanadera, Lorisa Peršurića. Međutim, teško ikoga možemo nazvati poduzetnikom, osim Marija Radića, koji je osvojio saborski mandat, ali ga u Saboru nećemo gledati jer je svoj mandat stavio u mirovanje i prepustio ga Krešimiru Čabaju. Nažalost, ni u prijašnjim sazivima Sabora nismo baš imali prilike čuti i vidjeti ozbiljne istupe o gospodarskim temama, pa ne očekujem previše ni od sadašnjih zastupnika. Kada promišljamo o razlozima zbog kojih poduzetnici izbjegavaju ulazak u politiku, zasigurno ih je više. Od izloženosti javnosti do činjenice da je teško napustiti uhodan biznis. Naime, politička funkcija nosi rizik za osobnu i poslovnu reputaciju jer su političari na udaru medija i javnosti. Isto tako ima i onih koji su željeli u politiku, poput Damira Vanđelića, ali nisu uspjeli na izborima. S obzirom na to da je i naše društvo podijeljeno, i rasprave u Saboru vrlo se često svode na ideološka prepucavanja i populizam s ciljem prikupljanja jeftinih političkih bodova. Nedostatak znanja i iskustva zastupnika kada govorimo o gospodarstvu i poduzetništvu, nažalost, dovodi i do manjka kvalitetnih rasprava i prijedloga u Saboru koji bi adresirali ključne gospodarske izazove. Osim što je to loše za gospodarstvo i društvo u cjelini, negativno utječe i na percepciju politike i institucija u Hrvatskoj – zaključuje Mamić.