Migracijska politika: Europa zaokrenula udesno

Premda je bilo najavljeno kako ćemo još 2023. dobiti novi zakon o strancima koji će odgovoriti na sve veće zahtjeve tržišta rada za radnicima iz trećih zemalja, jer naših nema ni za lijek, to se ipak nije dogodilo. Vlada je odlučila još malo pričekati i zakonska rješenja dobit ćemo tek ove godine. Kada, zasad je nejasno. Informacije o tom zakonu izlaze na kapaljku, a više nije jasno ni tko priprema novi zakon. Poznato je samo ono što kontrolirano izlazi iz Vlade pa je u jednom takvom probnom balonu rečeno da će se dozvole za strane radnike ubuduće moći produljiti s jedne godine na maksimalno tri te da će biti olakšana procedura za strance koji mijenjaju poslodavce.

Netko negdje nešto piše

Cilj je, tada je bilo rečeno, spriječiti zloporabe i nepravilnosti uočene tijekom primjene postojećeg modela zapošljavanja stranih radnika i omogućiti učinkovito izdavanje dozvola za njihov boravak i rad u zanimanjima koja nedostaju na domaćem tržištu rada. Naglasak će biti, navodno, na osiguranju kvalificirane strane radne snage koja će pridonijeti konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, njegovu rastu i razvoju. Sve više izlaze na površinu neljudski uvjeti u kojima dio stranih radnika živi pa će se tim zakonom, navodno, propisivati i kakav smještaj za strane radnike treba biti osiguran.

Socijalni partneri, sindikati i poslodavci naravno da su htjeli prije ostale zainteresirane javnosti čuti detalje o spornome zakonskom prijedlogu, to više što će takav dokument itekako utjecati na dinamiku tržišta rada u Hrvatskoj, ali su im, kako doznajemo iz sindikalnih središnjica, prezentirane tek vrlo šture informacije. Čini se da ni u HUP-u ne znaju mnogo više o cijeloj priči. Zakon je u pripremi i dovođenje stranaca bit će još lakše. I to je bilo to! Neslužbeno se može čuti i to da nijednome Vladinu socijalnom partneru više nije jasno priprema li zakon o strancima MUP ili Ministarstvo rada ili neko drugo tijelo i hoće li se donositi samo jednostrano zakonsko rješenje o zapošljavanju stranih radnika ili će pak ta problematika biti dijelom neke sveobuhvatne strategije ili politike o migracijama ili čak demografiji. Kao da su još sve opcije na stolu.

Velika potreba

Zakona, naravno, nema ni u javnom savjetovanju, ali zapošljavanje stranaca spominje se u Nacrtu prijedloga strategije demografske revitalizacije RH do 2030. godine, koji je objavljen potkraj prošle godine i dodijeljen je Središnjem uredu za demografiju i mlade. U tom se dokumentu spominje samo da će ‘Hrvatska i u idućim godinama imati veliku potrebu za radnom snagom iz inozemstva. Iako su zasad strani radnici većinom angažirani u djelatnostima graditeljstva, turizma i ugostiteljstva, trgovine i prerađivačke industrije, potrebe za njima rast će u svim djelatnostima, stoga je potrebno donijeti dugoročnu migracijsku politiku koja će moći adekvatno odgovoriti na buduće gospodarske zahtjeve‘.

Iako se ne zna kakav će biti konkretan dokument, kako će se zvati i tko će ga izraditi, zasad je poznato da će se njime omogućiti privremeno useljavanje državljana trećih zemalja u Hrvatsku, onih koje nisu ni članice EU-a ni Europskoga gospodarskog prostora. Trenutačno stranci u Hrvatskoj mogu raditi isključivo uz dobivanje jednogodišnje ili sezonske dozvole za boravak i rad koju im u strogo propisanoj proceduri preko poslodavaca izdaje MUP, a prema najavama ubuduće bi dio Hrvatskoj poželjnih državljana trećih zemalja mogao dolaziti i bez takvih dozvola.

To konkretno znači da bi dobivali privremeno odobrenje boravka i tek nakon dolaska počeli sami tražiti posao. Novost bi se u pravnom smislu temeljila na posebnoj Vladinoj odluci koja bi sadržavala broj takvih useljenika koje Hrvatska želi primiti uz određene kriterije i uvjete koje bi morali ispuniti, ali s obzirom na to da ni zakon ni cijeli taj model nije javno predstavljen, nije poznato o kolikom bi broju takvih useljenika na godišnjoj razini bila riječ i koje bi sve uvjete trebali ispunjavati, recimo, stručnu spremu, radno iskustvo ili pak imovinsko stanje, kao ni bi li se odredilo iz kojih se zemalja mogu prijaviti. Imigracijska politika ne odnosi se samo na strance nego i na povratak naših državljana u Hrvatsku, a naglasak će biti i na učenju hrvatskoga jezika.

A integracijska politika?

Kad su strani radnici u pitanju, u prošloj je godini Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) izdalo 172.499 dozvola za boravak i rad, od čega je za novo zapošljavanje izdalo 112.981 dozvolu. Od ukupnog broja na produljenje dozvola otpada njih 40.660, a sezonskih je radnika bilo 18.858. Što se tiče podrijetla stranih radnika u Hrvatskoj, najviše ih je došlo iz BiH, njih 38.236; na drugom je mjestu bila Srbija, iz koje je zaposleno 24.028 ljudi, a na trećemu Nepal, iz kojega su došla 23.493 radnika. Slijede Indija, Sjeverna Makedonija, Filipini, Kosovo, Bangladeš, Turska i Albanija.

Najviše je novih stranih radnika prošle godine stiglo u Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, njih 28.850; slijede Istarska županija sa 16.279 te Splitsko-dalmatinska s 10.246 ljudi. Najmanje ih se zaposlilo u Požeško-slavonskoj, Virovitičko-podravskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

Kad govorimo o doseljenicima, od ukupnog broja stranih državljana koji su se doselili u Hrvatsku od 2018. do 2021. više od 85 posto njih dolazi iz zemalja koje nisu članice Europske unije, pri čemu najviše ljudi dolazi iz susjednih država poput BiH, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije i Albanije. Međutim, od 2018. do 2021. među prvih petnaest zemalja doseljenika našle su se i azijske zemlje poput Nepala, Indije i Filipina, što će zahtijevati snažniju integracijsku politiku ako se ti ljudi odluče na trajan ostanak. U Hrvatskoj ima i tražitelja međunarodne zaštite. Takvih zahtjeva najviše je bilo 2016., 2017. i 2018., uglavnom zbog izbjegličke krize nastale zbog rata u Siriji.

Tada je najviše tražitelja međunarodne zaštite dolazilo iz Afganistana, Sirije i Iraka. Od 2013. do kraja 2022. zatraženo je više od 24.000 zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj. Odobreni su 851 azil i 106 supsidijarnih zaštita. Rat u Ukrajini pokrenuo je nova izbjeglička kretanja pa je 2. ožujka 2022. Europska komisija aktivirala odredbu o privremenoj zaštiti za ukrajinske izbjeglice u svim državama članicama EU-a. U Hrvatskoj je 2022. bilo registrirano 21.640 ukrajinskih izbjeglica. Nastave li se nestabilnosti na međunarodnoj sceni, ti bi se brojevi mogli drastično povećati.

Migracijski pakt

Sigurno je da će se hrvatska migracijska politika oslanjati na europsku, a tu dolazimo do novog zapleta. Naime, ne čekaju samo Hrvatsku ove godine izbori, na birališta će cijela Europa, a migranti su jedan od gorućih problema cijeloga Staroga kontinenta. Doduše, o strancima će se raspravljati i u našim kampanjama, no to je i europsko pitanje, a kako na njemu uglavnom poentiraju desne stranke, europske institucije nedavno su osmislile obrise nove migracijske politike, Migracijski pakt. Njime se dodvoravaju, što potvrđuju brojni analitičari i kritičari nove odluke, baš konzervativnijim biračima, kojima je draži desni spektar. Drugim riječima, europske migracijske politike oštro su zaokrenule udesno. Europski parlament i Europsko vijeće postigli su privremeni dogovor o tome pet dana prije Božića.

Predsjednica Europskog parlamenta​ Roberta Metsola nazvala ga je ‘povijesnim danom‘, a organizacije za ljudska prava ‘katastrofom‘. Pakt je odobren 8. veljače i sad se čeka njegovo konačno službeno odobrenje u Europskom parlamentu i Europskom vijeću. Propisi koje će Pakt uvesti pokrivat će sve faze azilantskog procesa: od provjere tražitelja azila nakon dolaska i prikupljanja biometrijskih podataka do pravila za određivanje koja je država članica odgovorna za rješavanje njihovih zahtjeva, no ima i nejasnoća koje otvaraju put uvođenju pritvaranja tražitelja azila, uključujući obitelji s djecom, u objekte slične zatvorima, što, kažu kritičari, može povećati nasilje graničnih vlasti i omogućiti deportaciju u nesigurne treće zemlje.

Slobodni prolazak

Ukratko, pitanje stranih radnika odsad će se čvrsto vezati uz pitanje migracija. Čak i u Hrvatskoj, a uoči superizborne godine, tom će se problemu pristupati u rukavicama. Osim na granicama. No to neće riješiti problem. Hrvatska je u Europskoj uniji već desetljeće, što je omogućilo slobodan odlazak radne snage u druge zemlje članice. Mladi ljudi željni prilika odlazili su iz Hrvatske u potrazi za boljim životom, a mantra poslodavaca ‘ne možeš dobiti veću plaću, ima te tko zamijeniti‘ s rastom gospodarstva naglo im se obila o glavu. Najveći problem sa stranim radnicima nije ni njihova prilagodba našim poslovnim procesima ni nepoznavanje hrvatskoga jezika, već to što nas i stranci napuštaju. Naime, među stranim radnicima vlada golema fluktuacija; vrlo često odu nakon kraćeg boravka u Hrvatskoj i dobivanja radne dozvole.

– Ti radnici dođu i katkad jednostavno odu za nekoliko dana u druge države Europske unije. Dakle, poslodavci i dalje jako riskiraju da bi zadržali i te strane radnike – istaknula je nedavno glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Irena Weber.

Nije cilj strance dovesti i odmah ih izgubiti jer je drugdje bolje. Tako smo se ponašali prema svojim ljudima i to nas je i dovelo u ovu situaciju.