Performanse SAD-a će, očekivano, biti bolje i MMF je podignuo prognozu rasta za 0,5 postotnih bodova, na 2,7 posto. Eurozoni su prognoze podignuli vrlo skromno, s ranije procijenjenih 0,8 posto na najnovijih jedan posto
Dok usred trgovinskih ratova i geopolitičkih lomova traje bitka za (ne samo hrvatske) cijene, oči su uperene u analitičare ne bismo li iz njihovih ekspozea iščitali barem predah od bitke. Lider je već pred kraj prošle godine donio pregled ovogodišnjih kretanja, pri čemu su godišnju inflaciju domaći analitičari ugurali između 2,6 i 3,4 posto.
No, inflacija je iz staronormalnog zakoračila u novonormalno, pa iako ti postoci nisu bogzna kako visoki, činjenica je da se percipirana inflacija baš i ne poklapa sa službenom, jer većina kućanstava bilježi višestruko veću. Zašto? Pa, zato što je indeks potrošačkih cijena samo prosjek, on predstavlja neko prosječno kućanstvo (koje u stvarnosti uopće ne mora postojati). Ekonomski je institut stoga još prije tri godine proveo istraživanje o nejednakosti inflacije kojim je pokazao da praktički svako kućanstvo ima svoju stopu, ovisno o sadržaju potrošačke košarice.
No, ta činjenica ne pomaže u pisanju godišnjih planova, jer, bez obzira na to, kreatorima politika, ali i poduzetnicima (koji vjerojatno, opet ovisno o tome gdje i koju sirovinu, energente ili materijale kupuju, također imaju ‘svoju‘ stopu) iznimno je važno znati barem okvirna kretanja inflacije na pojedinim tržištima ili barem regijama. Iako nam MMF više nije ‘referentna‘ točka, njegove su analize i procjene važne upravo zato što pokrivaju globalno tržište.
Pa, kada je o inflaciji i ekonomskom rastu riječ MMF-ovci su ponešto podignuli prognoze - globalni će rast ostati stabilan, oko 3,3 posto ove godine, što odražava oslabljeni potencijalni rast nakon pandemije. Uz takav će se rast inflacija malo spustiti, na 4,2 posto ove godine i 3,5 posto iduće, prije svega zbog ciljanih mjera središnjih banaka. Time će se, procjenjuju, podvući crta pod disrupciju u ekonomiji koju su uzrokovali pandemija i rusko-ukrajinski rat poguravši inflaciju na najviše razine u posljednjih 40 godina.
Pri tome će performanse SAD-a očekivano biti bolje, štoviše, procjenu su rasta podignuli za 0,5 postotnih bodova, na 2,7 posto. Opet očekivano, eurozoni su prognoze podignuli vrlo skromno, s ranije procijenjenih 0,8 posto na najnovijih jedan posto. Takva je stagnacija (jer, jedan posto doista nije rast koji išta znači) odraz pada proizvodnje, sve slabijeg potrošačkog optimizma i još uvijek neugasivog šoka rasta cijena energenata. Te su cijene u Europi oko pet puta veće nego u SAD-u (prije pandemije bile su ‘tek‘ dvostruko veće)!
Europsko usporavanje još dublje
Tržišta u razvoju i u krizi će imati bolje performanse, jer im se rast gospodarstva ove godine procjenjuje na 4,2 posto, iduće čak i mrvicu više, 4,3 posto. Iako smo usred trgovinskih ratova koji itekako pogađaju (pa, onda i usmjeravaju) potražnju, to neće zaustaviti niti Kinu kojoj su također podignuli prognoze rasta, s 4,1 na 4,5 posto ove godine. Razlika je u performansama velikih ekonomija ciklična, SAD je dosad rastao brže od potencijala, Europa i Kina ispod vlastitih mogućnosti.
No, u MMF-u procjenjuju kako će se ta cikličnost polako istopiti, pri čemu razlika između SAD-a i EU ipak ostaje, prije svega zbog strukturalnih problema koje EU ne uspijeva riješiti. Razlike između donedavnih saveznika podcrtavaju rast produktivnosti na američkoj strani (ne samo tehnološkog sektora), zdravog poduzetničkog okoliša i nemjerljivo dubljeg i agilnijeg tržišta kapitala. Na duge staze to se pretapa u veće povrate na uloženo, bolji cash i capital flow, jači dolar i u konačnici bolji životni standard.
Doduše, upozoravaju i kako bi europsko usporavanje moglo biti i dublje od projiciranoga, posebno ako investitori počnu propitivati posljedice nabujalih javnih dugova. Glavni je rizik eurozone suočavanje s ograničenjima monetarne i fiskalne politike. Naime, nijedna ni druga politika neće imati alata za borbu ako zbog stagnacije ECB nastavi gurati kamatne stope natrag prema donjoj granici i ako nedovoljna fiskalna konsolidacija nastavi povećavati premije rizika, što zauzvrat dodatno ograničava fiskalnu politiku u djelovanju. Kako padaju premije na državne obveznice mnogih članica, tako rastu prinosi, što posredno može smanjiti inflaciju, ali i gospodarski rast, procjenju u MMF-u.
Pri tome EU mora biti posebno pažljiv, jer svako stezanje javnih rashoda smanjuje ekonomske aktivnosti, pa treba pronaći točku ravnoteže u kojoj se dugovi smanjuju, a rast čuva. Kako bi se to postignulo, a istodobno i smanjile razlike u gospodarskoj dinamici, treba se fokusirati na strukturne reforme koje će bolje realocirati sredstva, povećati javne prihode, privući više kapitala i potaknuti inovacije i konkurentnost.
Podsjetimo se da EU ima Draghijevo izvješće koje preporučuje barem 800 milijardi eura godišnjih ulaganja kako bi se pokušao uhvatiti konkurentni korak s već poodmaklima SAD-om i Kinom. Tko, kako, otkud, još nismo dokučili, kamo li počeli realizirati.