Kineski razočaravajući oporavak nakon COVID-a izazvao je značajne sumnje u temelje njezina dugogodišnjeg zapanjujućeg rasta. Zbog toga je ispred Pekinga težak izbor koji se svodi na dvije opcije - zaduživanje kako bi se potaknuo rast ili prihvaćanje manjeg rasta gospodarstva, piše Reuters.
Kina je očekivala da će se nakon odbacivanja drakonskih pravila tijekom pandemije ljudi vratiti u šoping centre, da će se strana ulaganja nastaviti te da će se poljuljano tržište nekretnina stabilizirati. Međutim, umjesto toga, kineski kupci štede za crne dane, strane tvrtke povlače svoj novac, proizvođači se suočavaju s padom potražnje sa Zapada, a nekretninsko tržište je i dalje u rasulu.
Pogrešna očekivanja djelomično su opravdala one koji su uvijek sumnjali u kineski model rasta, a neki ekonomisti čak povlače paralele s japanskim balonom prije njegovih ‘izgubljenih desetljeća‘ stagnacije koje su počele 1990-ih.
Kineski skeptici tvrde da Peking nije uspio prebaciti gospodarstvo s razvoja vođenog izgradnjom na rast vođen potrošnjom prije deset godina, kada je to trebao učiniti. Od tada je dug nadmašio gospodarstvo, dosegnuvši razine koje lokalne samouprave i tvrtke za nekretnine sada teško mogu servisirati.
Kreatori politike obećali su da će ove godine potaknuti potrošnju i smanjiti ovisnost gospodarstva o nekretninskom sektoru, pa Peking navodi banke da više pozajmljuju vrhunskoj proizvodnji, i da se udalje od nekretnina.
Ali konkretan dugoročni plan za čišćenje dugova i restrukturiranje gospodarstva i dalje je nedostižan.
Kakve god odluke Kina napravi, morat će objasniti starenje i smanjenje stanovništva te teško geopolitičko okruženje jer Zapad postaje oprezan u poslovanju s drugom svjetskom ekonomijom.
Nacionalni pesimizam
Kina je vjerojatno porasla pet posto u 2023., nadmašivši globalno gospodarstvo. Međutim, ispod tog stoji činjenica da Kina ulaže više od 40 posto svoje proizvodnje - dvostruko više od Sjedinjenih Država - što sugerira da je značajan dio toga neproduktivan. To znači da mnogi Kinezi ne osjećaju taj rast. Nezaposlenost mladih premašila je 21 posto u lipnju, što je zadnji podatak o nezaposlenosti jer je Kina nakon toga prestala s izvještajima.
U gospodarstvu u kojem je 70 posto bogatstva kućanstva parkirano u nekretninama, vlasnici kuća osjećaju se siromašnije. Čak i u jednoj od rijetkih svijetlih točaka gospodarstva, sektoru električnih vozila, cjenovni rat uzrokuje probleme dobavljačima i radnicima.
Nacionalni pesimizam mogao bi predstavljati predsjedniku Xi Jinpingu rizike za društvenu stabilnost, kažu analitičari. Ako Kina sklizne u pad poput Japana, učinit će to prije nego što postigne razvoj kakav je postigao Japan. To bi se široko osjetilo jer većina globalnih industrija uvelike ovisi o dobavljačima u Kini. Afrika i Latinska Amerika računaju na to da će Kina kupovati njihovu robu i financirati njihovu industrijalizaciju.
Kineski problemi daju joj malo vremena prije nego što mora donijeti neke teške odluke. Kreatori politike žele promijeniti strukturu gospodarstva, ali reforme su u Kini uvijek bile teške. Pritisak na povećanje blagostanja za stotine milijuna ruralnih radnika, koji bi - prema nekim procjenama - mogli dodati 1,7 posto BDP-a u potrošnji kućanstava kad bi imali sličan pristup javnim uslugama kao stanovnici urbanih sredina, već je u zastoju zbog zabrinutosti oko socijalne stabilnosti i troškove.
Napori Kine da riješi svoje probleme s imovinom i dugom nailaze na slične zabrinutosti. Tko plaća njihove loše investicije? Banke, državne tvrtke, središnja država, poduzeća ili kućanstva? Bilo koja od tih opcija mogla bi značiti slabiji budući rast, kažu ekonomisti.
Za sada, međutim, čini se da Kina oklijeva s donošenjem odluka koje bi žrtvovale rast zarad reformi. Vladini savjetnici pozivaju na cilj rasta od oko pet posto za sljedeću godinu. Iako je to u skladu s njegovim ciljem za 2023., neće imati istu laskavu usporedbu iz godine u godinu s padom uzrokovanim izolacijom 2022.