Premda je uvjerljivo najpopularniji pokazatelj uspješnosti neke ekonomije, BDP odavno je predmet prijepora među ekonomistima zato što nerijetko ne zrcali stvarnu sliku nekog društva i kvalitetu života u njemu. U međuvremenu su razvijeni obuhvatni alati, no nijedan (još) nije uspio svrgnuti BDP s trona
Velika depresija i Drugi svjetski rat, događaji nikada dotad viđenih dometa i posljedica, bili su okidač za upravljanje ekonomijom. I rođen je BDP (za one koji ga upotrebljavaju poput molitve, bez razumijevanja smisla i značenja, BDP je tržišna vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji u godinu dana). Sedamdesetak je godina suvereno vladao analizama i ljestvicama. A onda je stigla pandemija i nikad viđeno bacanje novca ljudima koji su ostajali kod kuće i proizvodili – ništa. Rat na rubu EU-a (a zapravo globalni) otkrio je još pokoju besmislenost (o tome nekoliko redaka ispod). Elem, zagovaratelji ‘odrasta‘, razne grete thunberg i zabrinuti ‘zeleni‘ žitelji planeta sve glasnije zagovaraju dokidanje neprekinutoga rasta, posljedično i BDP-a. Bude li ga itko zbilja dokrajčio, neće to biti aktivisti, nego jedna tipično kapitalistička grupacija, Svjetski ekonomski forum (WEF), koji je ubio i vrlo egzaktnu/matematičku ljestvicu Doing Business. Umjesto nje porodio je BEE, mjeru okružja koje omogućuje poslovanje (Business Enabling Environment). Zašto je to učinio, predmet je raznih teorija urota kojima se u ovome tekstu ne bavimo.
Urotama unatoč, to ne znači da BDP nije pun rupa. I to ne od jučer. Evo i zašto. Recimo, Rusija je 2023. bila osma u svijetu prema BDP-u. Mjereno BDP-om prema paritetu kupovne moći (devizni tečaj prema kojemu bi za novac jedne zemlje razmijenjen u valuti druge zemlje bila kupljena jednaka količina proizvoda), stoji još i bolje: prva je u Europi i peta u svijetu! Idemo dalje. Najsiromašnija savezna država SAD-a, Mississippi, mjereno BDP-om po stanovniku, samo što nije prestigla najveću europsku ekonomiju, Njemačku! BDP po stanovniku kolijevke bluesa i države u kojoj je Bog rekao laku noć službeno je bogatija od pet najvećih europskih gospodarstava, osim Njemačke. No Mississippi će, dok kažemo ‘BDP‘, dostići i tu razliku od 1524 eura. Taj senzacionalni uspjeh podrazumijevao bi da useljenici svih boja pojure u Mississsipi po dozu bluesa. Pa ipak se ne stoji u redu za misisipsku zelenu kartu; broj tamošnjih stanovnika ne mijenja se, ostaje i za Hrvatsku majušnih 2,9 milijuna. Pa, ako BDP nije okidač za jurnjavu na neko odredište, što jest? (Ni)je li vrijeme za novi pokazatelj? Postoji li uopće vjerodostojna zamjena?
Samo aproksimacija
Ekonomist Velimir Šonje objašnjava kako je BDP mjera proizvodnje koja samo aproksimira životni standard. Zbog toga su razvijene i šire mjere životnoga standarda.
– Recimo, stvarna individualna potrošnja, SIP (engl. actual individual consumption, AIC). To je mjera ukupne (realne) osobne potrošnje koja osim standardne potrošačke košarice koja se upotrebljava za računanje indeksa cijena uključuje mjere potrošnje javnih dobara. Postoji usporedba za sve države članice EU-a. Posljednji su podaci za 2023., prema kojima smo na 78 posto prosjeka EU-a. Zanimljivo je da je Irska iznad prosjeka EU-a po realnome BDP-u po stanovniku, ali ispod njega prema SIP-u po stanovniku. SIP je dobar baš zato što korigira za neke anomalije u mjerenju BDP-a kakve se pojavljuju, primjerice, u Irskoj zbog toga što se pripisuju ulaganja u istraživanja i razvoj mnogih IT i farmaceutskih kompanija koje ondje imaju sjedište, no taj dio proizvodnje nematerijalne imovine ne utječe toliko snažno na životni standard lokalnoga stanovništva, što se vidi iz ove usporedbe. Osim SIP-a, postoje druge, još šire, mjere, poput UN-ova Human Development Indexa, koji uzima u obzir bruto nacionalni dohodak, stupanj obrazovanja stanovništva i očekivano trajanje života. Bruto nacionalni dohodak širi je koncept od BDP-a, ali srodan jer osim BDP-a uzima u obzir saldo tijeka dohotka od rada i kapitala između zemlje i inozemstva. To nije toliko važno za HDI koliko je važno uključivanje obrazovanja i zdravlja tijekom očekivanog trajanja života. Prema HDI-ju, mi smo odmah iza Poljske, Latvije i Litve, a ispred Katra, Saudijske Arabije i Portugala, na 39. mjestu na svijetu – veli Šonje.
Viktor Viljevac s Ekonomskog fakulteta objašnjava kako se BDP po stanovniku upotrebljava kao mjera životnoga standarda zbog toga što vrijednost proizvodnje određuje koliko je novca dostupno za isplatu dohodaka.
Hrvatska ispred većine
– Veća vrijednost proizvodnje po stanovniku omogućuje i veće dohotke po stanovniku, dakle viši životni standard. Zbog toga što se razina cijena, odnosno troškovi života, razlikuje među zemljama, odnosno cijene su u pravilu u prosjeku više u razvijenijim zemljama, a u međunarodnim usporedbama BDP po stanovniku usklađuje se za te razlike u cijenama. Primjerice, tisuću eura vrijedi manje u Finskoj nego u Hrvatskoj jer su prosječni troškovi života u Finskoj veći, o čemu treba voditi računa pri uspoređivanju životnoga standarda. Podaci Svjetske banke pokazuju da je, mjereno BDP-om po stanovniku usklađenim za razlike u razinama cijena, Hrvatska 2023. bila na 49. mjestu na ljestvici od 191 zemlje za koje Svjetska banka objavljuje podatke. Još je jedna mjera koja se često upotrebljava za međunarodne usporedbe životnoga standarda bruto nacionalni dohodak po stanovniku, usklađen za razlike u razinama cijena. Bruto nacionalni dohodak vodi računa o tome da se na hrvatskome teritoriju ostvaruju i dohoci koji se isplaćuju inozemnim vlasnicima kapitala. Primjerice, hrvatski BDP sadržava i vrijednost dobiti koju ostvaruju poduzeća u stranome vlasništvu (banke, telekomi, trgovački lanci...), koja se često u obliku dividendi isplaćuje u inozemstvo. Budući da te dividende nisu dohodak hrvatskih građana, ti se iznosi oduzimaju od vrijednosti BDP-a da bi se izračunao bruto nacionalni dohodak. S druge strane, ako hrvatski rezident radi u Njemačkoj i ondje prima plaću, taj se iznos broji u hrvatski bruto nacionalni dohodak iako je dohodak toga hrvatskog rezidenta ostvaren u drugoj zemlji. Hrvatska je na 46. mjestu na ljestvici od 191 zemlje za koje Svjetska banka objavljuje podatke, ponovno ostavljajući iza sebe zemlje u kojima zajedno živi većina svjetske populacije – objašnjava Viljevac.
Ima svega
No pokazatelji i mjerenja ne iscrpljuju se na tome. Kaže kako ne treba zanemariti ni stvarnu individualnu potrošnju po stanovniku, također usklađenu za razlike u razinama cijena, za koju Državni zavod za statistiku navodi da bolje zrcali stanje blagostanja u kućanstvima od BDP-a. Stvarna individualna potrošnja sastoji se od dobara i usluga koje su kućanstva potrošila, neovisno o tome jesu li ih kupila i platila sama ili su financirana državnim novcem (poput osnovnog školstva). Prema tom je pokazatelju 2023. hrvatski životni standard iznosio 76 posto prosječnoga standarda u EU-u (na 23. mjestu). Mogu se, veli, uspoređivati i plaće, također korigirane za cijene. Minimalna je plaća u srpnju 2024. bila 706 eura neto za osobu s dvoje djece, a istovjetan iznos u Njemačkoj 1512 eura, dakle njemačka je minimalna plaća bila 114,2 posto veća od hrvatske. Budući da su cijene proizvoda i usluga na koje kućanstva troše svoju plaću u prosjeku bile 44,6 posto veće u Njemačkoj nego u Hrvatskoj, razlika u životnome standardu koji omogućuju te dvije minimalne plaće bila je manja. S 1512 eura u Njemačkoj moglo se kupiti jednako proizvoda i usluga kao s 1046 eura u Hrvatskoj. Stoga je, usklađeno za razlike u prosječnoj razini cijena, njemački minimalac pružao oko 48,2 posto veći životni standard od hrvatskoga, računa Viljevac.
Stopa imigracije
– Ne treba zaboraviti ni mjere životnoga standarda koje su manje fokusirane na novac, recimo indeks ljudskoga razvoja, HDI, ili publikaciju World Happiness Report. Prema podacima World Happiness Reporta iz 2024., Hrvatska je bila tek na 63. mjestu od 143 zemlje, s prosječnom ocjenom zadovoljstva vlastitim životom od 5,942 na ljestvici od nula (minimum) do deset (maksimum). Prema toj publikaciji iz 2023., našla se na 48. mjestu od 137 zemalja. Da nije sve u novcu, potvrđuje i to što su neke zemlje koje su manje razvijene od Hrvatske, kao što su Srbija, Kosovo i Kazahstan, u oba istraživanja bile rangirane bolje od nje – zaključuje Viljevac.
Očito prema BDP-u stojimo bolje nego prema vlastitome osjećaju blagostanja, no da je doista vrijeme za holistički pristup uspoređivanju ekonomija, moglo se iščitati još iz poruke Simona Kuznetsa, ekonomista koji je 1934. osmislio izvornu formulu BDP-a: – O blagostanju nacije teško se može nešto zaključiti na temelju mjerenja nacionalnoga dohotka.
Doduše, ni drugi kraj štapa, sreća, nije utabao posve precizne razloge raseljavanja po globusu, pa evo i posve neznanstvenoga prijedloga: stopa imigracije. Po tome čak i ne stojimo loše.