Prva su asocijacija na zaduživanje države među vlastitim građanima ratne obveznice, no riječ je o vrlo raširenom obliku financiranja države i u mirnodopskim uvjetima zato što donosi višestruku korist i građanima (viši prinos od štednje) i državi (zaduživanje kod kuće)
Na bankovne račune Hrvati su lani pospremili novih 25 milijardi kuna, povećavši tako štednju na 263,4 milijarde. No uzme li se u obzir da su kamate na štedne depozite mršavih 0,3 posto, a inflacija na godišnjoj razini 12 postotnih bodova veća, lako je izračunati da se realna vrijednost štednje smanjila. Čak 31,6 milijardi kuna isparilo je u godinu dana.
U svjetlu tih podataka nedavna najava ministra financija Marka Primorca o izdavanju tzv. narodnih obveznica zvuči prilično primamljivo. Primjera radi, kad bi građani uložili milijardu eura u kupnju desetogodišnjih hrvatskih obveznica s prinosom od četiri posto, u tom razdoblju zaradili bi 370 milijuna eura više nego da taj novac drže u banci. Ovo je samo ilustrativan izračun koji podrazumijeva da bi država, kad bi se odlučila na izdavanje narodnih obveznica, za inauguralno izdanje ponudila dodatnu premiju kako bi taj dužnički instrument učinila privlačnim. Takvo, što, naime, bilo bi očekivano za premijerno izdanje.
Postupno uvođenje
– Narodne obveznice trebale bi ponuditi uvjete usporedive s najboljim štednim proizvodom na tržištu jer bi bile njegov supstitut. Iskustva susjednih zemalja pokazuju da su se uspješna izdanja narodnih obveznica izdavala uz premiju na postojeće tržišne uvjete, nudila su zaštitu od inflacije i imala dospijeće do pet godina – kažu iz Raiffiesen obveznih mirovinskih fondova.
Osim određene premije, prve narodne obveznice trebale bi imati kraći rok dospijeća iako bi državi trenutačno bilo mnogo oportunije izdavati obveznice s duljim rokom.
– Oko 59 posto depozita kućanstava oročeno je na razdoblje kraće od dvije godine. Zbog toga bi na početku bilo mudro ponuditi kraća dospijeća i s vremenom oprezno nuditi i dulja. U susjednoj Mađarskoj narodnim obveznicama ne trguje se uz premiju u prinosu u odnosu na obične državne obveznice, no kućanstva imaju priliku investirati u vrlo širok izbor instrumenata s obzirom na ročnost i oblike isplate kupona – naveo je viši financijski analitičar u Intercapitalu Ivan Dražetić i dodao da je narodne obveznice najbolje uvoditi postupno, dok se domaći sudionici financijskih tržišta ne naviknu na njih.
U prvoj, pokusnoj emisiji obveznica češko Ministarstvo financija odlučilo se 2011. na rok dospijeća od jedne i pet godina, a pri drugom izdanju ponudilo je Česima jednoipolgodišnje diskontne obveznice, petogodišnje kuponske i reinvestirajuće štedne obveznice te sedmogodišnje inflacijske obveznice. Izdanje je bilo oko jedan posto iznosa štednih uloga stanovništva.
Kupiš u pošti
Zbog tržišnih kretanja i rasta kamatnih stopa na vanjskim tržištima novi dužnički instrument mogao bi biti povoljna opcija i za državu.
– Uzimajući u obzir stanje na domaćem tržištu, ali i na inozemnom, čini se da bi izdavanje državnih obveznica u sadašnjim uvjetima za državu bilo financijski povoljno. Naime, kamatne stope na dugoročne oročene depozite stanovništva trenutačno su 0,3 posto, a troškovi dugoročnog zaduživanja države uglavnom su između dva i tri posto – smatraju u HNB-u.
Prema anketama koje su neki internetski portali proveli nakon izjave ministra financija o novome modalu financiranja, građana koji bi uložili u narodne obveznice ne bi manjkalo. No za sada je to samo teoretska mogućnost koja zahtijeva razradu i pripremu. Ako se i kada ministar financija odluči na taj potez, usporedno s kampanjom za emisiju narodnih obveznica trebalo bi poraditi na povećanju financijske pismenosti fizičkih osoba.
– Prije svega treba objasniti građanima rizike koji proizlaze iz ulaganja u financijske instrumente te da se takvi instrumenti razlikuju od depozita koje osigurava država, ali da u skladu s time nose i više prinose od osiguranih depozita – istaknuo je Dražetić.
Više o temi narodnih obveznica i iskustvima drugih zemalja možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.