‘;
Europska komisija će uskoro pokrenuti proces holističke revizije koji će obuhvatiti i horizontalne i nehorizontalne smjernice za spajanja
Nakon nedavne odluke o zajedničkom zaduživanju od 150 milijardi eura, ponovno naoružavanje Europske unije moglo bi dokinuti još jednu europsku ‘zabranjenu‘ temu – stvaranje dominantnih kompanija na tržištu. Podaci Europske komisije (EK) pokazuju da su prošle godine ukupna obrambena izdvajanja članica EU-a podignuta na 326 milijardi eura, a od 2021. skočila su za više od 30 posto. Od toga se 102 milijarde eura uložilo u nabavu novog naoružanja i opreme. Ta gomila novca uhvatila je europsku vojnu industriju na krivoj nozi. EK je u Zajedničkoj bijeloj knjizi za europsku obrambenu spremnost objavljenoj sredinom ožujka naveo kako europska baza namjenske industrije ima strukturne slabosti. I to unatoč činjenici da sa Staroga kontinenta dolazi nekoliko globalno konkurentnih proizvođača oružja.
– U ovom trenutku europska vojna industrija ne može proizvesti obrambenih sustava i opreme u količinama i dovoljno brzo koliko države članice trebaju. I dalje je previše usitnjena s dominantnim nacionalnim proizvođačima usmjerenima većinom na matična tržišta – stoji u dokumentu. Europski vojnoindustrijski kapaciteti trenutačno ne odgovaraju geopolitičkoj realnosti kontinenta, ocjenjuje Domagoj Juričić, savjetnik za upravljanje političkim rizicima u tvrtki MK poslovni savjeti.
– Dugi niz godina smanjivanja vojnih proračuna, ovisnost o američkom sigurnosnom kišobranu i fragmentirana industrijska politika rezultirali su manjkom ključnih kapaciteta, osobito kad je riječ o streljivu, protuzračnim sustavima i interoperabilnim borbenim platformama. Rat u Ukrajini razotkrio je te slabosti: unatoč političkim obećanjima EU još nije uspio isporučiti Ukrajini planiranih milijun granata na godinu. Europski kapaciteti za proizvodnju topničkog streljiva ostaju usko grlo, a proširenje postojećih tvornica ide sporo – navodi Juričić.
Međutim, prema njegovu sudu, u pet do sedam godina situacija se može znatno promijeniti ako se politička volja pretoči u strateški usmjerena ulaganja, a regulativni okvir prilagodi potrebama obrambene industrije.
Koga kopirati?
U takvim okolnostima europskoj vojnoj industriji nije potrebno samo okrupnjavanje, već i temeljita transformacija. No to okrupnjavanje lako bi moglo izazvati stvaranje duopola, pa čak i monopola u proizvodnji određenih tipova naoružanja. A to bi značilo odustajanje od principa tržišnog natjecanja, jednog od temelja EU-a. To pitanje nadilazi vojnu industriju. Izvršni direktor Deutsche Telekoma Tim Höttges početkom ožujka naglasio je da su na nekoliko europskih tržišta regulatori spriječili ili bitno promijenili planove o spajanju telekomunikacijskih operatora.
– Trebali bismo jednostavno kopirati što rade Amerikanci. Kina ima tri operatora, čak i Indija – rekao je Höttges. Tržišno natjecanje jedan je od stupova na kojima počiva europski projekt; ono potiče inovacije, osigurava niže cijene i ograničava politički protekcionizam, podsjeća Juričić. – Međutim, kad je riječ o obrambenoj industriji, pogotovo u kontekstu strateške autonomije, taj princip svakako će biti doveden u pitanje. Sigurnosni interesi ne podudaraju se uvijek s tržišnom logikom – ističe naš sugovornik.
Europska komisija tvrdi da će u drugom tromjesečju 2025. pokrenuti proces holističke revizije koji će obuhvatiti i horizontalne i nehorizontalne smjernice za spajanja. To će biti važna prilika za sve dionike, uključujući one u obrambenom sektoru, da iznesu svoje mišljenje o tome treba li ažurirati Komisijin pristup kontroli spajanja, uključujući i spajanja u obrambenom sektoru, stoji u odgovoru EK-a. – Ta će reforma obuhvatiti područja istaknuta u Političkim smjernicama, uključujući razmatranje kako Komisija u procesu pregleda spajanja može dati odgovarajuću težinu akutnijim potrebama europskoga gospodarstva u pogledu otpornosti, učinkovitosti i inovacija te promijenjenom obrambenom i sigurnosnom okružju – dodaju iz EK-a.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.