Zabrana rada, tiskanje novca, reguliranje cijena, carine ni u mirisnome omotu s ružičastom mašnom ne izgledaju poput kapitalizma
Još od Francisa Fukuyame i njegove slavne knjige ‘Kraj povijesti i posljednji čovjek‘ čovječanstvo koketira s propašću kapitalizma. Neki sa stravom u očima, drugi trljajući ruke. Nekih trideset godina od nastanka djela glavne teze blijede jer hektička geopolitička zbivanja i sve češće državno dokidanje tržišta, koje se nakon pandemijskoga otvaranja Pandorine kutije posve udomaćilo po svim paralelama i meridijanima, traže odgovor na pitanje: gdje nestade kapitalizam?
Zabrana rada, tiskanje novca, ograničenje cijena, oporezivanje ‘ekstra‘ profita, carine, ekonomsko ucjenjivanje, kvote (zelene, rodne, nacionalne, rasne...), nastavite niz, ni u mirisnome omotu s ružičastom mašnom ne izgledaju poput kapitalizma. Spomenuti Fukuyama u većem dijelu knjige tvrdi kako je liberalna kapitalistička demokracija ‘najbolji od svih svjetova‘ iako i sâm knjigu završava dokidajući vlastitu ideju i ostavljajući životu kao takvom rješenje konačnoga oblika društva. Pa u čemu se onda namače svijet i gdje je kapitalizam?
Reakcija na Kinu
Karlo Vujeva sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta veli kako je cjelokupni narativ o klizanju liberalnoga kapitalizma u protekcionizam površan.
– Nije riječ toliko o
Trumpu, populizmu ili protekcionizmu Zapada kao temeljnoj odrednici nekoga novog postglobalizacijskog razdoblja, već je prije svega riječ o kolektivnoj reakciji na strelovit uspon i konvergenciju Kine. Od početka 19. stoljeća globalna ekonomija ima anglosaksonskog lidera, najprije u obliku Ujedinjenoga Kraljevstva, a zatim Sjedinjenih Američkih Država. Njihovi su saveznici, prijatelji i vazali činili ono što se smatralo ‘zapadom‘, pa i onda kada to nije bio nužno zapad, recimo Japan ili Azijski tigrovi. Zbog toga se njihova konvergencija ohrabrivala i pozdravljala. No Kina je posve druga dimenzija, ideologija, ekonomski ustroj i uspon bez presedana. U doba anglosaske hegemonije, koja još nije završena, proklamirana su načela bila ona slobodnoga tržišta i liberalne demokracije. Međutim, i UK i SAD razvili su se s pomoću snažnih i obuhvatnih industrijskih politika, s visokim carinama i trgovinskim ograničenjima za ključne industrije. Pozivi za slobodnu trgovinu i širenje zajedničkoga tržišta stižu tek nakon što su zauzele svoje liderske pozicije naspram konkurencije i kolonija, čime se maksimira njihova računica. Suvremeni preokret ponajprije upućuje na – licemjerje. Načela slobodne trgovine i komparativnih prednosti imaju smisla tek ako se dopusti nekadašnjim ‘gubitnicima‘ da postanu ‘pobjednici‘. Današnje zemlje u razvoju, takozvani Globalni jug, imaju relativno znatno lošije startne pozicije zbog niza razloga. Pri tome je većina njih neuspješna, npr. Latinska Amerika i supsaharska Afrika. Uspon je Kine stoga globalni fenomen ako se razmatra posljednjih nekoliko stoljeća. S druge strane, može se reći da se Kina vraća na svoje povijesno mjesto kad se uzme u obzir posljednjih nekoliko tisućljeća – razmišlja Vujeva.
Što o tome kažu drugi stručnjaci te je li riječ o ideološkome zaokretu iz liberalne demokracije u nešto državno, kejnzijansko ili socijalističko pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.
Članak je dostupan u tiskanom
i digitalnom izdanju Lidera
‘;
