Problem nelojalne konkurencije u graditeljstvu iz trećih zemalja puno je veći danas u odnosu na prije desetak godina
Nepoštena konkurencija u graditeljstvu iz trećih zemalja, unatoč pravnim mehanizmima i dobroj praksi u EU, sve više konkurira domaćim i europskim građevinskim tvrtkama, i to na natječajima sve manje vrijednosti. Upozoravaju to iz HUP-a i kažu da tvrtke iz trećih zemalja na taj način grade svoju operativu i EU reference ugrožavajući razvoj potencijala domaćih građevinskih tvrtki i struke i minimizirajući pozitivan utjecaj investicija na lokalna gospodarstva.
Riječ je prije svega o tvrtkama iz Kine i Turske, neki spominju čak i iz Srbije (iako je riječ o manjim građevinarima koji ipak mogu konkurirati na manjim projektima), pa će zbog toga HUP – Udruga poslodavaca graditeljstva i Europska federacija građevinske industrije (FIEC) u Zagrebu u srijedu održati međunarodnu konferenciju pod nazivom ‘Ponude ponuditelja iz trećih zemalja u postupcima javne nabave: prema pravednom tržištu građevinskih radova‘.
Pitanje je kako institucije EU, ali i hrvatske mogu spriječiti nelojalnu konkurenciju iz trećih zemalja koje nisu potpisnice plurilateralnog Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi (GPA) koje je EU sklopila s 19 zemalja kako bi tvrtkama iz zemalja članica osigurao pristup međunarodnim tržištima javne nabave.
- Za razliku od javnih naručitelja u Hrvatskoj, oni u pojedinim članicama EU propisuju u dokumentaciji o nabavi kao razlog isključenja tih tvrtki iz javne nabave činjenicu da ponuditelji iz trećih zemalja nemaju osigurani pristup postupku javne nabave, dok su neke države članice čak izmijenile zakonodavstvo sukladno načelu reciprociteta prema kojem ponuditelji iz trećih država koje nisu potpisnice gore navedenih sporazuma, nemaju mogućnost pristupa postupcima javne nabave – kaže predsjednik Uprave križevačkog Radnika Mirko Habijanec, koji je ujedno i predsjednik HUP – Udruge poslodavaca graditeljstva.
Taj sporazum, osim Kine, Turske i niza drugih zemalja nisu potpisale ni BiH i Srbija (primjerice Crna Gora jeste), no bez obzira na to i tvrtke iz tih zemalja javljaju se na natječaje u Hrvatskoj i diljem EU. Naime, te bi tvrtke trebale poštivati ne samo propise EU i zemlje članice u kojoj se natječu za posao, nego primjerice i odredbe Granskog kolektivnih ugovora kojeg su potpisali HUP i Sindikat graditeljstva Hrvatske (SGH) o visini plaća. Jasenka Vukšić, predsjednica SGH, još je ranije rekla da ima ‘saznanja da se na gradilištima tvrtki iz trećih zemalja, ali i nekih nepoštenih domaćih, isplaćuju znatno niža primanja od onih minimalno ugovorenih prema složenosti posla, ili se dio bruto plaća kompenzira neoporezivim primanjima, što je pogubno za buduće mirovine tih radnika‘. Inspekcije su tu praktično nemoćne, a osim toga, za mnoge od tih tvrtki iz trećih zemalja teško je saznati subvencionira li ih ili ne njihova država, pogotovo kad je riječ o onima u državnom vlasništvu. Sve to omogućuje im da se na natječaje javljaju s ‘umjetno niskim cijenama‘.
Konkurencija iz trećih zemalja sve jača
Afonso Brito, dužnosnik Europske federacije građevinske industrije (FIEC) zadužen za politiku, pravna i ekonomska pitanja, na Liderov upit što bi institucije Europske unije trebale učiniti kako bi spriječile nelojalnu konkurenciju trećih zemalja u građevinskom sektoru, odgovara da je moguće bolje iskoristiti mehanizme koji već postoje u Uniji.
- Primjerice, trebalo bi bolje koristiti ex officio reviziju stranih subvencija prema članku 9. Uredbe o stranim subvencijama. Ovaj bi postupak ponudio neke mogućnosti za europski građevinski sektor da se izjednače uvjeti za sve, no hoće li se što poduzeti ostaje u domeni diskrecijske ocjene Europske komisije koja može zahtijevati od europskih konkurenata ili predstavnika tvrtki da dostave informacije koje su dostupne samo subvencioniranim tvrtkama, kako bi se pokrenula istraga tržišta. Što se tiče zakonodavnih inicijativa, direktive o javnoj nabavi trebale bi biti revidirane sredinom 2026. FIEC poziva na jasnija pravila o uključivanju/isključivanju ponuditelja iz trećih zemalja i strožu provedbu neuobičajeno niskih ponuda. Također se zalažemo da Europska unija treba financirati samo projekte nabave koji se dodjeljuju europskim tvrtkama ili tvrtkama iz zemalja koje su potpisale sporazum koji im daje recipročan pristup tržištu nabave EU – kaže Brito.
On upozorava da je prisutnost državnih građevinskih poduzeća iz trećih zemalja unutar i oko EU znatno porasla i navodi primjer ugovora o javnim radovima koji su dodijeljeni konzorcijima predvođenima državnim tvrtkama u Hrvatskoj i Švedskoj. Njihova je ponuda, kaže Brito, bila nenormalno niska iz perspektive privatne tvrtke i jasno je da je potrebna sveobuhvatna strategija EU u korist jednakih uvjeta i poštenog tržišnog natjecanja.
- Imamo prošlogodišnji primjer natječaja za izgradnju nove brze ceste od čvora Brestovac Požeški do čvora Godinjak koji financiraju Hrvatske autoceste. Ugovor je vrijedan 126 milijuna eura, a China Road and Bridge Corporation (CRBC) dala je najnižu ponudu, za 12,6 posto nižu od europskog konkurenta – navodi Brito.
FIEC zajedno sa svojim partnerima UNIFE, EIC i EuDA prati aktivnosti državnih tvrtki iz trećih zemalja od 2009. Rezultati pokazuju da je njihova prisutnost znatno porasla u proteklom desetljeću te da su uključeni u projekte svih veličina, a ne samo one veće. Pri tome, navodi Brito, nelojalna konkurencija dolazi uglavnom iz dviju zemalja, Kine i Turske (kineske su u državnom vlasništvu, turske uglavnom u privatnom) i one često nude ‘nenormalno niske cijene iz perspektive europske tvrtke. Slučajevi koje je FIEC pratio, tvrdi Brito, ‘potvrđuju obrazac ponašanja koji dovodi do razumne sumnje da strane subvencije u građevinskom sektoru narušavaju europsko unutarnje tržište‘. One mogu biti, objašnjava FIEC-ov dužnosnik, u mnogim oblicima (na primjer, izuzimanje dobiti od građevinskih i popravnih aktivnosti koje se izvode u inozemstvu od poreza na dobit) i često ih je vrlo teško dokazati. Prije dvije godine FIEC i njegovi partneri dostavili su Europskoj komisiji informacije koje potkrepljuju sumnju o stranim subvencijama.
Oko za oko…
Jedan od EU alata za sprečavanje nelojalne konkurencije je taj da subvencionirane tvrtke iz trećih zemalja ne mogu sudjelovati na javnim natječajima čija je vrijednost nabave veća od 250 milijuna eura, a Brito smatra da je on prilično visok. Kad je pak riječ o Hrvatskoj, u HUP-u predlažu da se taj prag snizi na 50 milijuna eura.
I domaće tvrtke suočavaju se s tim problemom i nude neka rješenja, pogotovo kada je riječ o djelovanju hrvatskih institucija. U tvrtki Ing-Grad kažu da bi se trebali osloniti na postojeće mehanizme EU-a, ali i dodatno jačati regulatorni okvir. Ako se i dopusti sudjelovanje na natječajima tvrtkama iz zemalja nepotpisnica spomenutog sporazuma, tada se na njih može primijeniti drugačiji pravni režim, uključujući kompenzacijske mjere. No, to se u praksi ne primjenjuje često, vele u Ing-Gradu te smatraju da je nužno jasno postaviti uvjete – svi sudionici na javnim natječajima u Hrvatskoj moraju poštivati naše kolektivne ugovore, isplaćivati plaće u skladu s hrvatskim zakonima te poslovati pod istim fiskalnim i pravnim uvjetima kao i domaće tvrtke.
- Također, treba osigurati transparentnost provjere referenci, jer trenutačno nije moguće jednako vrednovati poslovne reference kompanija koje dolaze iz pravnih sustava s drugačijim standardima. Osim toga, mnoge treće zemlje pružaju značajne državne poticaje svojim građevinskim tvrtkama za poslove u inozemstvu, što im omogućuje ponuditi nerealno niske cijene. Hrvatska i EU moraju pronaći način kako odgovoriti na takvu praksu, bilo kroz dodatne regulatorne mjere ili kroz strateško jačanje domaće građevinske industrije kroz javnu nabavu i projekte financirane EU sredstvima – kažu u Ing - Gradu.
Navode primjer Turske u kojoj hrvatska građevinska tvrtka koja bi željela dobiti posao u toj zemlji mora biti najmanje 15 posto jeftinija od turske konkurencije kako bi uopće mogla ući u tržišnu utakmicu. U isto vrijeme, turske tvrtke, podsjećaju u Ing – Gradu, u Hrvatskoj mogu ravnopravno sudjelovati na natječajima. U tom smislu Mirjana Igrec, članica Uprave Kamgrada, naše najveće građevinske tvrtke, predlaže neke od dodatnih mehanizama koji bi se mogli koristiti (ukoliko oni budu u skladu sa smjernicama koje bi naknadno trebale izdati nadležne službe EK). To je automatskih 15 posto cjenovnih prednosti za ponuditelje iz EU u odnosu na ponuditelje iz trećih zemalja u natječajima u zemljama EU. Također, do 15 posto povlaštenih/subvencioniranih cijena za lokalno proizvedenu robu u zemljama EU u odnosu na uvoz iste iz trećih zemalja.
Strabagov direktor Daniel Stepinac također se zalaže za pravilo da naručitelji moraju isključiti ponuditelje iz zemalja koje nisu dio GPA sporazuma s EU-om, ali da se to jasno precizira, a ne da se samo ostavi mogućno0st isključenja.
- Time bi se spriječilo da naručitelji izbjegavaju donošenje odluka koje bi mogle dovesti do žalbi. Osim toga, treba se uvesti sustav korektivnih faktora u ocjenjivanju ponuda, smanjujući bodove ponuditeljima iz zemalja bez sklopljenih sporazuma s EU ili dodjeljujući dodatne bodove ponudama od tvrtki unutar EU-a. Također, ponuditelji iz trećih zemalja trebali bi dokazati usklađenost s europskim socijalnim, radnopravnim i ekološkim standardima te dokazati da ne uživaju subvencije koje narušavaju tržišno natjecanje. U slučaju nepoštivanja tih uvjeta, ponude bi trebale biti automatski odbijene. Načela transparentnosti i proporcionalnosti morala bi biti osigurana kroz jasno definirane procedure u Zakonu o javnoj nabavi, čime bi se smanjio prostor za pravne nesigurnosti i žalbene postupke koji bi mogli usporiti realizaciju projekata – smatra Stepinac.
Inženjerske reference
U Ing – Gradu, tvrtki koja u zadnje vrijeme privlači pozornost javnosti nakon uspješnog uvrštavanja na burzu, kažu nam da se vrlo često suočavaju s takvim konkurentima, posebno na velikim infrastrukturnim projektima koji se financiraju javnim sredstvima. Zato i u Kamradu smatraju da je poštivanje Granskog kolektivnog ugovora nešto oko čega nema razgovora. Igrec veli da je potrebno osigurati jasnu kontrolu isplata plaća i doprinosa radnicima, kako u samom postupku predaje ponude (provjerom od strane naručitelja javnih radova), tako i u samom postupku izvršenja radova (kontrolom od strane sindikata i nadležnih inspektora rada). Pri tom smatra da im treba povećati kako novčane naknade, tako i resurse u ljudstvu. Također smatra da roba i materijal koji se koriste i ugrađuju tijekom izvođenja radova mora biti domaćeg ili porijekla iz EU. No nisu to svi njezini prijedlozi:
- Jasno propisati na koji način se prikazuju reference za izvođenje pojedinih radova, koje reference se prihvaćaju i u formi kojih dokumenata se one prihvaćaju kako bi naručitelji jasno znali mogu li ih prihvatiti ili ne. Naime, naručitelji često moraju koristiti različite mehanizme kontrole referenci iz trećih zemalja, poput pozivanja njihovih veleposlanstava i sl., a što ostavlja prostor za nejednako postupanje u odnosu na domicilne ponuditelje koje se ustvari stavlja u podređeni položaj u odnosu na ponuditelje iz trećih zemalja. Teret dokaza referenci bi trebao biti na ponuditeljima, čime bi se naručiteljima olakšao postupak odabira jer bi imali jasne parametre postupanja i ne bi im se ‘nametalo‘ da sami diskrecijski odlučuju ima li neka referenca realno pokriće ili ne – kaže Igrec.
Osim što nelojalna konkurencija u graditeljstvu ne poštuje lokalne propise i kolektivni ugovor, ona ne poštuje ni inženjerske reference, odnosno reference realiziranih projekta koji su investitorima najveća garancija kvalitete, napominje Marin Štenglin, predsjednik Uprave Tehnike.
- U našem slučaju nelojalna konkurencija iz trećih zemalja najčešće dolazi iz Turske i Srbije. One najčešće registriraju tvrtke kćeri u Hrvatskoj koristeći za javne natječaje reference ostvarene van naše zemlje koje je teško sagledati i valorizirati, odnosno koje nisu rađene prema hrvatskim standardima, a niti onima europskih zemalja. Takve tvrtke registrirane u Hrvatskoj od strane nelojalne konkurencije najčešće nemaju ni jednog zaposlenika te vrlo često moraju podugovarati dobivene projekte s tvrtkama opet iz trećih zemalja kako bi na uštrb slabo plaćene i često nekvalitetne radne snage uspjele pristupiti građenju objekta. Kao rezultat takvog načina pristupa građenju imamo na kraju nekvalitetne objekte u koje se kroz održavanje i sanaciju šteta mora investirati daleko više sredstava nego kad je objekt sagrađen od strane iskusnog, stručnog i kvalitetnog izvođača koji poštuje standarde gradnje i lokalne propise – kaže Štenglin.
I Tehnika ima iskustva sučeljavanja s nelojalnom konkurencijom. Riječ je o projektima poput škola, manjih dvorana te manjih i velikih stambenih objekata, bolnica… iza kojih kao investitori često stoje gradovi. No ako velike infrastrukturne projekte preuzmu isključivo ponuditelji iz trećih zemalja, dovodimo u pitanje, veli Strabagov direktor Stepinac, ne samo buduće reference domaćih građevinskih tvrtki, već i potrebu za obrazovanjem i razvojem građevinske struke u Hrvatskoj.
- U konačnici, to utječe na cijelo gospodarstvo – umjesto da se novac kroz plaće, poreze i ulaganja vraća u domaću ekonomiju, on se izvozi izvan zemlje. Postavlja se i ključno pitanje – što je to ekonomski najpovoljnija ponuda? Je li nešto zaista jeftinije ako dugoročno ostavljamo domaću industriju bez posla, smanjujemo broj kvalificiranih radnika, i slabljenjem lokalne ekonomije plaćamo puno višu cijenu – pita se Stepinac.
U priču o nelojalnosti građevinskih tvrtki iz trećih zemalja uključila se i Hrvatska gospodarska komora čija potpredsjednica za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj veli da i HGK i HUP traže da se izjednače uvjeti natječaja sudjelovanja tvrtki iz trećih zemalja. Očigledno je nelojalnost tvrtki iz trećih zemalja sve veći problem u EU, što je s druge strane, gledajući interes hrvatskih građevinskih tvrtki, puno bolje nego da je taj problem samo u Hrvatskoj, jer će, barem je za očekivati, Bruxelles efikasnije reagirati nego da to očekujemo od Vlade RH koja bi vjerovatno takvo što izbjegavala da se ne zamjera velikima. Na najavljenoj međunarodnoj konferenciji u srijedu u zagrebačkom Double Tree by Hilton hotelu pokušat će se ponuditi neka rješenja.