Biznis i politika
StoryEditor

Nikšić: Što nam govore rezultati poslovanja u 2021.? Povećao se broj izvoznika

13. Svibanj 2022.
foto Shutterstock

Zadnji dan travnja je dan kada je ove godine istekao rok javne objave financijskih izvještaja za prethodnu poslovnu godinu obveznika poreza na dobit. To omogućuje da se uvidom u konkretne podatke i izvedene pokazatelje na više razina (pojedinačno, zbirno, po djelatnostima, veličinama, regijama …) potvrde ili ospore određene ideje i preporuke što i kako raditi a da bi se naše gospodarstvo počelo brže i snažnije približavati standardima razvijenih ekonomija, prvenstveno Europske unije, čija smo članica od srpnja 2013. Promatranje rezultata ostvarenih u posljednje dvije godine, pogotovo u usporedbi s nekoliko prethodnih „dobrih“ godina, godina rasta, ima posebnu vrijednost. Zato jer pruža priliku da se analitički zadovolji logika ekonomskog ciklusa u kojem je neizbježno da osim dobrih razdoblja ima i zastajanja i padova. I što je važnije, da se u duhu one stare izreke vidi do koje mjeri vrijedi „na muci se poznaju junaci“, koliko se brzo i do koje mjere možemo prilagoditi, promijeniti, biti bolji. Iz perspektive strateškog menadžmenta, informacije o povijesnim rezultatima poslovanja u tako „sadržajnom“ razdoblju, snažna su i kvalitetna podloga za segmentaciju područja prilika i prijetnji, te da se njihovim razumijevanjem i uvažavanjem izvedu preporuke o diferencijaciji (što eliminirati i/ili reducirati, a što povećati i/ili stvoriti), odnosno odaberu resursi i kompetencije s obilježjima konkurentske prednosti kojima će efikasnim korištenjem ostvariti optimalni rezultati, izbjeći i/ili minimalizirati rizici.

Na 1. svibnja, praznik rada, bilo je dostupno nešto više od 126 tisuća financijskih izvješća za 2021., a odnos onih koji su poslovali s dobiti (83 tisuće) i gubitkom (43 tisuće), 66 – 34, odgovara omjeru koji je prije 60 – 40, koliko je iznosio za 2020., bio gotovo standardan u duljem prethodnom razdoblju.

Kako to izgleda iz jedne od ključnih perspektiva koja definira izvrsnost pojedinog gospodarstva, djelatnosti ili poduzeća, izvoza? U odnosu na 2020., kada je udio izvoznika (20.7 tisuća) u ukupnom broju (141.2 tisuće) iznosio 14.7%, u 2021., udio izvoznika se povećao za 1.7 postotni poen, na 16.4% (20.7 do 126 tisuća predanih). Da izvoz asocira na izvrsnost, stabilnost i sigurnost poslovanja, potvrđuje činjenica da je udio dobitaša u izvoznicima čak 85.6%, i to neovisno o veličini. Od 271 velika izvoznika – dobitaša u 2021. 235 ili 86.7% poslovalo je s dobiti, od 1.028 srednjih 930 ili 90.5%, od 5.205 malih 4.787 ili čak 92.0%, te od 14.221 mikro 11.797 ili 83.0%.               

Za mala gospodarstva i ona u kojima dominira malo i mikro poduzetništvo, a naše je po oba kriterija upravo takvo, od izuzetne važnosti da se za gospodarske sektore, nekoliko ključnih industrija koje su definirane strateškima, sustavno stvaraju uvjeti za rast prihoda od izvoza, agilno vode integracijsko – razvojni procesi kojima se poduzetnici udružuju, otvaraju nova tržišta prodaje i nabave, osiguravaju ekonomski razumni i lako dostupni izvori financiranja, ulaže u logističku i drugu potpornu infrastrukturu, potiče suradnja znanosti i školstva s poduzetnicima i organizacijama iz tih „odabranih“ djelatnosti. Potrebno je uzeti u obzir da u mikro poduzetništvu radi isti broj radnika kao i kod velikih i malih poduzetnika, a nešto više nego kod srednjih. U 2020. u 84 tisuća mikro poduzeća s minimalno jednim zaposlenim radilo je 250 tisuća radnika, u 12.7 tisuća malih 247 tisuća, u 1.6 srednje velikih 180 tisuća, a kod 390 velikih 256 tisuća radnika. Kada se udio izvoznika po pojedinom segmentu po veličini (79.2% za velike, 68.3% za srednje velike, 44.9% za male i svega 18.6% za mikro) poveže s brojem djelatnika po veličinama, vidi se koliko je važno da kroz integracijsko – razvojne procese osigura da mikro poduzetništvo poveća svoj udio prihoda od izvoza, bilo direktno ili indirektno (kroz vertikalna i horizontalna umrežavanja). Bez toga, djelujući samo na domaćem tržištu, koje je malo, i za koje se u srednjoročnom razdoblju uslijed promjena navika krajnjih potrošača (briga o zdravlju, strah od dulje krize, štednja, odmak od materijalnog prema doživljaju, …) i opreza poduzetnika i kreditora može očekivati kontrakcija potrošnje i ulaganja, mikro poduzetnici, prepušteni sami sebi, mogu se naći na skliskom terenu i značajnim problemima u održavanju poslovne sposobnosti i financijskog zdravlja.

Kada se promatra izvoz iz perspektive gospodarskih sektora i djelatnosti,  udio prihoda od izvoza u ukupnim prihodima realnog sektora godinama je nepromijenjen i iznosi (zbog velikog udjela prihoda od „domaćih“ trgovačkih djelatnosti ) relativno niskih 20% (slovenski poduzetnici zbirno su u 2020. dosegli 40%). Prerađivačka industrija je u 2020. bila dominantna sa 70 milijardi ili tek nešto manje od 50% od ukupno 141 milijardi prihoda od izvoza. U okviru prerađivačke industrije dominantne su grupe djelatnosti „25 proizvodnja metalnih proizvoda“, u kojoj izvoz (9.2 milijarde) čini 47.1% ukupnih prihoda (19.7 milijardi), „10 prehrambena industrija“ (izvoz 7.0 milijardi ili 19.1% od 35.9 milijardi ukupnih prihoda). Izuzetno visoki postoci izvoza, ali s manjim apsolutnim vrijednostima, ostvareni su u farmaceutskoj industriji (5.3 milijarde izvoza ili 71.6% od 7.6 milijardi ukupnog prihoda), te u elektro industriji (5.2 milijarde izvoza ili 61.8% od 8.8 milijardi ukupnog prihoda). Udjeli izvoza iz kod ostalih djelatnosti iz prerađivačke industrije (drvo i namještaj 43.4%, proizvodnja računala 35.3%, odjeća 57.2%, kemija 41.8%, koža 66.9% ) su visoki, ali na značajno nižim razinama apsolutnih vrijednosti, i uz niske marže profita.

Osim već definiranog europskog plana oporavka, u EU su napisani i objavljeni, a i dalje se pišu, znanstveni radovi i drugi elaborati na temu njene samodostatnosti, s fokusom na segmente energetike, prehrane, zelenih i pametnih industrija. Ne treba tu neke velike pameti da se zaključi da, s obzirom na raspoložive prirodne i položajne resurse, povijesne rezultate, za Hrvatsku u svemu tome postoje značajne prilike. Potencijalno, posla „k'o u priči“, no treba dobro odabrati industrije kojima će se dati prioritet, u kojima postoje mogućnosti ili se mogu stvoriti, te strateški obraditi i implementirati u provedbu. Premali smo da bi fantazirali, borili se nepotrebno s većim i jačima, ili onima kojima su neke djelatnosti već tradicionalne. Koncepti „Katica za sve“ ili „Pčelica Maja“ za Hrvatsku ne igraju. Dogovor konsenzusom i potom sustavno fokusiranje na jačanje specifičnih kapaciteta i sposobnosti (kompetencije, automatizacija, robotizacija) čime će se omogućiti da pravilno angažirani resursi i rad donesu optimalne ekonomske efekte. Pri tome, pasivnost i sporost, pomanjkanje hrabrosti i odgovornosti, „pometanje pod tepih“, treba tretirati neprijateljskim i neprihvatljivim ponašanjima i osobinama. Nogometnim rječnikom, za direktni crveni karton.                 

          

18. svibanj 2022 18:48