Tijekom vikenda, točnije u subotu obilježen je povijesni trenutak u Njemačkoj. Nakon više od 60 godina Nijemci su odlučili isključiti svoja posljednja tri nuklearna reaktora u skladu s dugo planiranim prelaskom na obnovljivu energiju. Nasuprot Njemačkoj, istog dana, Finska je konačno uključila svoj dugoočekivani Olkiluoto 3, najveći europski nuklearni reaktor.
Gašenje Emslanda, Neckarwestheima II i Isara II pozdravili su antinuklearni aktivisti ispred tri reaktora i na skupovima u Berlinu i Münchenu dok je unutar pogona osoblje održalo mračniju ceremonije kako bi obilježili tu prigodu, vjerojatno sluteći što im budućnost donosi.
Desetljeća antinuklearnih prosvjeda u Njemačkoj bila su potaknuta katastrofama na Three Mile otoku, Černobilu i Fukushimi. Borci protiv nuklearne energije vršili su pritisak na vlade koje su se mijenjale tražeći prestanak korištenja nuklearne tehnologije za koju su tvrdili kako je nesigurna i neodrživa.
Ipak, dok druge zemlje poput Sjedinjenih Država, Japana, Kine, Francuske, Britanije pa sad i Finske računaju na nuklearnu energiju kao zamjenu za fosilna goriva koja zagrijavaju planet, odluka Njemačke da prestane koristiti nuklearnu energiju izazvala je skepticizam u zemlji i inozemstvu, pa i do pokušaja odgađanja te odluke u zadnji tren, što na kraju nije bilo uspješno.
Zašto je zemlja koja ima najveću potrošnju energije u Europi, odlučila je napustiti jednu od klimatski najprihvatljivijih tehnologija koju je čovječanstvo ikada usvojilo iz sigurnosnih razloga, ostavljajući taj prostor jednom od izvora koji najviše zagađuje - ugljenu. Pitanje je to zbog kojeg se mnogi češkaju po glavi. I dok Njemačka tvrdi kako će obnovljivi izvori energije nadoknaditi nuklearnu energiju, mnogi stručnjaci pak tvrde da je to praktički nemoguće.
Guverner Bavarske, Markus Soeder, koji je podržao izvorni rok gašenja nuklearki postavljen 2011. kada je kancelarka Angela Merkel bila čelnica Njemačke, ovaj je tjedan nazvao gašenje ‘apsolutno pogrešnom odlukom‘.
- Dok mnoge zemlje u svijetu čak šire programe nuklearne energije, Njemačka radi suprotno. Potreban nam je svaki mogući oblik energije. U protivnom riskiramo više cijene električne energije i odlazak tvrtki s našeg tržišta - rekao je Soeder.
Zagovornici nuklearne energije diljem svijeta oštro su osudili njemačko gašenje, svjesni da bi potez najvećeg europskog gospodarstva mogao zadati udarac tehnologiji koju hvale kao čistu i pouzdanu alternativu fosilnim gorivima. S druge strane, dan prije gašenja nuklearki, deseci znanstvenika uz pomoć bivšeg NASA-inog stručnjaka za klimu Jamesa Hansena zaslužnog za privlačenje pozornosti javnosti na globalno zatopljenje još tamo 1988., poslali su pismo Scholzu pozivajući ga da nastavi s radom nuklearnih postrojenja.
Povratak ugljena
Njemačka vlada je priznala da će se, kratkoročno, zemlja morati više oslanjati na zagađujući ugljen i prirodni plin kako bi zadovoljila svoje energetske potrebe, iako poduzima korake za masovno povećanje proizvodnje električne energije iz sunca i vjetra. Njemačka želi postati ugljično neutralna do 2045. No dužnosnici poput ministrice okoliša Steffi Lemke kažu da je ideja o nuklearnoj renesansi mit, navodeći podatke koji pokazuju da se udio atomske energije u globalnoj proizvodnji električne energije smanjuje.
Na nedavnoj konferenciji za novinare u Berlinu, Lemke je primijetila da su se nove nuklearne elektrane u Europi, poput Hinkley Point C u Britaniji, suočile sa značajnim kašnjenjima i prekoračenjem troškova. Sredstva koja se koriste za održavanje zastarjelih reaktora ili izgradnju novih bilo bi bolje potrošiti na instaliranje jeftinih obnovljivih izvora energije, rekla je.
Energetski stručnjaci poput Claudia Kemferta iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja u Berlinu kažu da se pet posto udjela njemačke električne energije koja trenutačno dolazi iz nuklearne elektrane može lako zamijeniti bez opasnosti od nestanka struje.
Operater elektrane, RWE, jasno je dao do znanja da je predan zatvaranju iako tvrtka još uvijek upravlja nekima od najprljavijih elektrana na ugljen u Europi. Štoviše, tvrtka je nedavno progurala plan uništenja jednog sela radi proširenja rudnika kao dio plana za povećanje kratkoročne proizvodnje prije prestanka upotrebe ugljena do 2030.
Mnoge od njemačkih nuklearnih elektrana do tada će još uvijek biti podvrgnute skupoj demontaži. Ostaje neriješeno pitanje što učiniti s visokoradioaktivnim materijalom nakupljenim u 62 godine otkako je prvi reaktor u zemlji počeo raditi.
Finska renesansa
I dok je s jedne strane Njemačka odlučila napustiti jednu od klimatski najprihvatljivijih tehnologija koju je čovječanstvo ikada usvojilo iz sigurnosnih razloga, Finska je s druge strane jedna od zemalja čiji je uvoz energije bio ovisan o Rusiji, a sada će konačno uspjeti proizvesti električnu energiju smanjujući brige za svoju sigurnost i smanjujući svoj ugljični otisak.
Između ove dvije ‘krajnosti‘ postoji vremenski element koji je zanimljiv. Naime, Njemačka je odlučila postupno ukinuti nuklearnu proizvodnju nakon katastrofe u Fukushimi, 2011. Bilo je potrebno 12 godina (jedna dodatna godina zbog sukoba u Ukrajini). Finska je odlučila investirati u novi reaktor početkom 2000. godine, a izgradnja je zapravo započela 2005. godine.
Bilo je potrebno 18 godina da se pusti u rad (15 dodatnih godina zbog beskrajnih tehničkih problema). U međuvremenu, javno mnijenje u Njemačkoj odstupilo je od svog antinuklearnog stava, dok je finska investicija narasla s početne procjene od tri milijarde eura na oko 11 milijardi eura, pokazujući da je nuklearna energija i složena i skupa.
Sve to pokazuje da energetska tranzicija nije lagan posao, ali to niti ne bi trebao biti. Ali zatvaranje nuklearki u korist ugljena pokazuje ili glupost, nekompetentnost ili pak korupciju njemačke elite.