Od 216 investitora koji su podnijeli zahtjev za energetsko odobrenje u siječnju ove godine, njih oko 35 predalo je Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja (MGOR) prazan papir. Umjesto da prilože jedan od četiri zahtijevana dokumenta, prema članku 133. novog Zakona o tržištu električne energije, ti investitori iz nepoznatih razloga nisu priložili niti jedan.
Da apsurd bude veći, među pristiglim zahtjevima našlo se i onih za koje Ministarstvo zna da imaju dokumentaciju, ali je nisu dostavili, što je potvrđeno i na nedavnom sastanku predstavnika MGOR-a i udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) koje okuplja investitore u obnovljive izvore, o čemu je OIEH, dopisom koji smo dobili na uvid, obavijestio sve svoje članove. I kao vrhunac svega, umjesto da MGOR ekspresno odbaci sve one zahtjeve koji nisu sukladno Zakonu predali potrebnu dokumentaciju do 19. siječnja, odlučilo je od investitora zatražiti dopunu.
Naime, prema čl. 133., kao prijelaznoj odredbi novog Zakona, zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za energetsko odobrenje mogli su predati investitori koji su do 19. siječnja imali lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu, i/ili (prethodnu) elektroenergetsku suglasnost i/ili rješenje o prihvatljivosti na okoliš. Takva odredba donesena je kako bi energetsko odobrenje prvo dobili projekti koji se nalaze u visokoj fazi razvoja.
Uvidom u dopis i sažetke zaključka sastanka iz prosinca 2021. između MGOR-a i OIEH, Ministarstvo je reklo da je prilikom iskaza interesa potrebno dostaviti dokaz na kojem se temelji pravo na raspisivanje natječaja po čl. 133. I Lider je dobio takav odgovor iz MGOR-a u kojem je stajalo da MGOR smatra da će svi investitori koji imaju neki od pobrojanih važećih dokumenata određenih čl. 133. stavkom 2. Zakona iskazati interes za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja. Dakle, nije pisalo da investitori mogu predati prazne papire, a kasnije brzinski prikupljati potrebne dokumente.
U istom sažetku zaključaka sa sastanka s OIEH, Ministarstvo je navelo da proces dodjele energetskog odobrenja nije upravni postupak pa ne postoji obveza da traži nadopunu zahtjeva sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. No, dogodilo se suprotno; odlučili su zatražiti dopunu dokumentacije od investitora i tako im dali dodatno vrijeme da prikupe potrebne dokumente.
HOPS-ova glavobolja
Iz kojeg je razloga MGOR donio takvu odluku i investitorima bez potrebnih dokumenata dopustio da izvan zakonskog roka pribavljaju dokumentaciju, nismo uspjeli saznati jer odgovor na naš upit s tim pitanjem nikada nije stigao. Iz samog OIEH nam nisu željeli potvrditi gornje navode niti dati svoje viđenje takve odluke. - OIEH smatra da je nepotrebno prejudicirati buduća postupanja jer ne znamo uvjete natječaja dok se isti ne objave i mislimo da nije oportuno stvarati mišljenje dok se ne vidi postupanje u natječajima i uvjeti natječaja – odgovor je koji potpisuje direktorica OIEH Maja Pokrovac.
Zašto je uopće bitno koliko će projekata proći na natječaju po gore spomenutom članku i dobiti energetsko odobrenje? Odgovor na to pitanje iziskuje objašnjenje novog Zakona o tržištu električne energije donesenog u listopadu prošle godine, kao i motiva njegova donošenja. Jedan od glavnih razloga bilo je raščistiti predugačku listu zahtjeva za izdavanje EOTRP-a (elaborat optimalnog tehničkog priključenja na mrežu). EOTRP je prema ranijim zakonskim odredbama bio jedan od prvih koraka u razvoju projekata obnovljivih izvora energije (OIE) jer se na osnovu njega s HOPS-om potpisivao ugovor o priključenju na mrežu.
No, zbog prilične popularnosti ulaganja u OIE, na HOPS-ovoj listi zahtjeva našlo se u jednom trenutku više od 15 GW projekata. Usporedbe radi, cijela Hrvatska trenutno ima tek malo više od 1 GW instaliranog kapaciteta u OIE. Među spomenutih 15 GW našlo se i projekata koji su tek u početnoj fazi razvoja, bez ozbiljne mogućnosti skore provedbe. HOPS-u je takva situacija zadavala glavobolju jer su za svakog investitora po redu morali računati trošak priključenja uzimajući u obzir sve one koji su već ranije zatražili EOTRP. Kako je zahtjev za EOTRP bio jeftin korak u razvoju projekata, jasno je zašto su svi investitori, i ozbiljni i neozbiljni, navalili na HOPS.
Kako bi se pomoglo HOPS-u, MGOR je odlučio promijeniti regulativu i donijeti pravilo da prvi korak u razvoju projekata bude energetsko odobrenje. I da ono košta znatno više nego EOTRP te da se po principu 'show me the money' u igri ostave samo ozbiljni investitori. Prema novom Zakonu investitor bi, kako bi dokazao svoju ozbiljnost, trebao platiti energetsko odobrenje 50 tisuća kuna za 1 MW, odnosno u slučaju razvoja projekta veće snage, primjerice od 100 MW, 5 milijuna kuna. Taj iznos se po novoj regulativi treba plaćati na samom početku, kada investitor još nije siguran hoće li uspjeti razviti projekt. Činilo se da je to jedini način za micanje neozbiljnih investitora. Intencija je možda bila dobra, no realizacija je prilično podbacila.
MGOR je u Zakonu predvidio i prijelazno rješenje za investitore koji su se nalazili u razvoju po starim pravilima, famozni čl. 133, kako se oni ne bi našli u neobranom grožđu. Taj članak propisuje da će projekti koji imaju samo jednu od već gore spomenute četiri stvari, imati prednost te da oni mogu prvi predati zahtjev za energetsko odobrenje. Oni koji nemaju ništa od navedenog, moći će iskazati interes po čl. 17, ali tek kada MGOR donese pripadajuće podzakonske akte, odnosno uredbu. Projekti iz čl. 133, u usporedbi s onima iz čl. 17, po Zakonu imaju još jednu prednost, a to je da na samom natječaju za energetsko odobrenje zapravo nemaju konkurenciju, odnosno zahvaljujući dokumentima koje su ranije ishodili bit će u prednosti ako im se na natječaj javi konkurencija bez tih dokumenata.
U teoriji jedno, u praksi drugo
U prvom krugu, rezerviranom za one projekte koji su u poodmakloj fazi razvoja, iskaz interesa za energetsko odobrenje dalo je čak 6 GW projekata. Među njima se, kako smo već spomenuli, našlo i onih koji nemaju jedan od gore četiri navedena preduvjeta. S obzirom na nekoliko puta izrečenu namjeru MGOR-a koju je na svim konferencijama isticao državni tajnik Ivo Milatić, a to je da je cilj novog zakonodavnog okvira ubrzati procedure i maknuti neozbiljne investitore iz igre, za očekivati je bilo da žurno odbace one projekte koji nemaju potrebnu dokuentaciju. No, to se nije dogodilo.
Kada je donesen Zakon, bilo je puno nedoumica oko njegova tumačenja pa se postavljalo pitanje hoće li MGOR ipak prihvatiti dokumente, kao što su rješenja o prihvatljivosti za okoliš izdana nakon 19. siječnja 2022., budući da je sam MGOR zbog svoje brzine kriv što ti dokumenti nisu bili izdani na vrijeme. Upravo zbog toga je Lider i slao upite MGOR-u tražeći pojašnjenje, no ignorirali su pitanje hoće li se razmatrati zahtjevi kojima Ministarstvo kasni s izdavanjem rješenja. Rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš i prirodu jedno je od područja oko kojeg su se lomila koplja.
Postavljalo se pitanje što se uopće smatra takvim rješenjem, iako bi bilo logično da se rješenjem o prihvatljivosti za okoliš smatra upravo to – da je zahvat prihvatljiv za okoliš. U konačnici je ispalo drugačije. Prema tumačenju MGOR-a, prihvatljiv za okoliš bit će i projekt koji tek treba provesti procjenu utjecaja na okoliš ili glavnu ocjenu prihvatljivosti, odnosno proći još dugačku okolišnu proceduru.
- Osobe koje su iskazale interes Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja i dostavile ishođeno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i prirodu stekle su uvjet za provođenje javnog natječaja za dodjelu energetskog odobrenja, bez obzira na to je li rješenjem određeno provođenje PUO postupka i/ili glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, ali u kom slučaju investitori svjesno preuzimaju rizik da će im se na taj način znatno odužiti ishođenje konačnog rješenja, odnosno glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, s obzirom ne to da se energetsko odobrenje izdaje na rok od 5 godina bez mogućnosti produljenja – stoji u odgovoru Ministarstva gospodarstva.
Doduše, mjesec dana prije iskaza interesa za energetsko odobrenje, MGOR još nije bilo načistu kako će postupiti po ovom pitanju i što će se smatrati rješenjem o prihvatljivosti pa je OIEH svojim članovima u dopisu napisao: - Što se tiče upita kako će se tretirati rješenja s područja zaštite okoliša i prirode kojima projekt nije odobren već u preliminarnoj fazi, zasad se još razmatraju moguće opcije unutar Ministarstva. Jedna od mogućnosti koja se razmatra jest da bi se takvim projektima moglo dodijeliti energetsko odobrenje s pridržajem ukidanja. Na taj način energetsko odobrenje bilo bi ukinuto ako investitor ne uspije u određenom roku dovršiti postupak ocjene utjecaja na okoliš i/ili glavnu ocjenu - stoji u dopisu.
Osim za nadopune i što je prihvatljivost za okoliš, MGOR je dao tumačenje i kada treba platiti zakonom predviđenu naknadu od 50 kuna po kW. Iako bi se čitanjem čl. 133. dalo zaključiti da naknadu treba platiti prilikom iskazivanja interesa, MGOR je opet investitorima 'išao na ruku' pa su na svojim stranicama objavili naputak da će se ta naknada plaćati nakon izdavanja energetskog odobrenja.
Puno neodgovorenih pitanja
I tako je Ministarstvo gospodarstva neozbiljnim investitorima odlučilo omogućiti da prikupe dokumentaciju koju nisu imali na vrijeme ili da pribave novac za energetsko odobrenje, ako ga ranije nisu imali. S druge strane, investitore koji nisu željeli neozbiljno predavati prazne papire prilikom iskaza interesa ili se javljati bez potrebne dokumentacije, stavilo je u izrazito nepovoljan položaj. Točnije, kako su nam se mnogi investitori u OIE požalili, zaustavilo je njihove projekte do za sada neodređenog datuma.
Ne mogu se javiti na natječaj za energetsko odobrenje dok MGOR ne donese pripadajuću uredbu jer, kako smo već spomenuli, svi oni koji nisu imali jedan od četiri dokumenta, za energetsko odobrenje mogu aplicirati po članku 17. i natjecati se s drugim investitorima, što u prijevodu znači platiti skuplje energetsko odobrenje. Propozicije natječaja trebala je donijeti uredba koja je trebala biti donesena u siječnju, ali se do danas još nije našla ni na javnom savjetovanju.
U vremenima kada se zbog rata u Ukrajini svi kunu u OIE i najavljuju bržu tranziciju prema energetskoj neovisnosti, čini se da MGOR nimalo ne zabrinjava što krši vlastite rokove. Nisu zabrinuti niti u OIEH koje zastupa upravo te investitore jer su na pitanje o brzini procedure za trenutnu situaciju na pomalo začuđujući način optužili same investitore. - Jasno je da su investitori nestrpljivi i nezadovoljni brzinom državne administracije, ali su isto tako svjesni koliko su i oni sami sa zahtjevima od 15 MW želja doprinijeli tome tako da smo sada u procesu raščišćavanja dok se ne riješe prijelazne odredbe, ukupnost svih projekata, kao i činjenica koliko elektroenergetska mreža može podnijeti novih OIE projekata - kazala je Pokrovac.
Puno je neodgovorenih pitanja. Zbog čega je Ministarstvo najavljivalo da će iz igre izbaciti neozbiljne investitore, a napravilo suprotno? Kada će investitori koji u ovom krugu nisu aplicirali za energetsko odobrenje uopće to moći? I po kojim uvjetima? Jedna od nepoznanica je i iznos naknade za priključenje na prijenosnu i distribucijsku mrežu, koji uz samu opremu predstavlja jednu od najskupljih stavki prilikom razvoja projekata.
U javnosti se barata iznosima od 300 do 1200 kuna po kW, a može se čuti i kako se pokušava progurati da projekti iz čl. 133. opet dobiju prednost i da cijena priključenja za njih bude niža. No, prije nekoliko dana HERA je objavila Prijedlog Metodologije za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu koji, iako se to očekivalo, ne definira način određivanja cijene priključne pristojbe niti daje prijedlog konkretne metodologije s utjecajnim parametrima ili pokazateljima formiranja cijene. - Ovime HERA nije preuzela ulogu da jasno definira metodologiju po kojoj se određuje cijena nego je odredila da će cijenu definirati HOPS, što nije u duhu njene odgovornosti propisivanja na koji način će se definirati cijena.
Investitori traže jednaka pravila za sve
Metodologija je ostavila proizvoljnost određivanja cijene HOPS-u s obzirom da nitko nije propisao koji parametri ulaze u izračun vrijednosti koeficijenata po kojima se definira priključna pristojba. Isto tako nije jasno da li je HOPS dobio od HERA-e upute kako će odrediti te vrijednosti. Prijedlog metodologije opet dovodi investitore u situaciju da ne znaju i nemaju jasnu metodologiju kako će se odrediti ti parametri. Investitori su očekivali da je to jasno definirano u prijedlogu metodologije i tada bi proces bio transparentan. Metodologija se mora temeljiti na transparentnim pokazateljima jer će u suprotnom u potpunosti zaustaviti provedbu projekata iz obnovljivih izvora energije – kažu u OIEH.
- Jedino što tražimo je transparentnost, jednaka i jednoznačna pravila za sve, poručuju investitori s kojima se razgovarali, razočarani konstantnim promjenama u tumačenju Zakona o tržištu električne energije.
Za nadati je se stoga da će MGOR ubuduće jasnije i transparentnije komunicirati 'pravila igre' te da će projekti koji se nisu ugurali u 'vlak iz čl. 133' ipak doći na red. Kao i da im zakonski propisi neće učiniti projekte neisplativima.
U odgovoru na upit Lidera MGOR je u siječnju ove godine odgovorio da će svi investitori koji nisu stigli pribaviti odgovarajuću dokumentaciju moći iskazati interes po čl. 17. Zakona o tržištu električne energija po donošenju uredbe te da će za sve lokacije u prostornim planovima za koje je iskazan interes biti raspisan natječaj za energetsko odobrenje. Za nadati se je da će se i držati napisanog. Doduše, iz MGOR su Lideru najprije bili napisali da će uredbu donijeti u prvom mjesecu, potom u drugom kvartalu, no ona još nije ugledala svjetlo dana.
Pomalo je razočaravajuće da upravo sektor koji samouvjereno zagovara održivost i bolje sutra, vječno prati nered i netransparentnost koji, sudeći prema komentarima iz OIE branše, nerijetko nastaju zbog zaštite pojedinačnih interesa.