Porezno rasterećenje plaća, koje od Vlade traži Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), djelomično bi se nadomjestilo povećanjem poreza iznajmljivačima u turizmu koji sad plaćaju paušal. Poslodavci tvrde da bi tako uštedjeli milijardu eura, a država bi dio gubitka pokrila povećanjem poreza iznajmljivačima u turizmu, koji bi umjesto paušala plaćali deset posto poreza, što bi iznosilo 300 milijuna eura na godinu. Time bi, tvrde u HUP-u, svi iznajmljivači u Hrvatskoj plaćali jednak porez od deset posto, što sad nije slučaj s iznajmljivačima u turizmu, rentijerstvo bi postalo manje atraktivno i iznajmljivači bi bili aktivniji na tržištu rada.
No Ministarstvo turizma i sporta, prema odgovoru na novinarski upit, trenutačno ne radi na prijedlozima zakona kojima bi se preuzimala pravna stečevina Europske unije, a koja bi se odnosila na privatni smještaj u turizmu.
Uređeno opterećenje
Prema podacima istoga ministarstva, smještaj u domaćinstvu čini više od 60 posto ukupnog smještaja, što Hrvatsku čini jednom od država s najvećim udjelom privatnog smještaja u EU-u. Hrvatska je također jedna od rijetkih država koje su kategorizirale tu vrstu smještaja i pravno uredile njegovo poslovanje te porezno i parafiskalno opterećenje, odnosno zakonski postavile jasna pravila za razvoj smještaja u domaćinstvu.
Jedini smo, ili među rijetkima, osim sustava kategorizacije, uspostavili sustav eVisitor – informacijski sustav koji uz prijavu i odjavu gostiju omogućuje obračun i kontrolu naplate turističke pristojbe, obradu i analizu podataka te izvještavanje u statističke svrhe. Osim toga, eVisitor sadrži i registar svih pružatelja usluga smještaja i njihovih smještajnih objekta na području Hrvatske, odnosno sve bitne podatke o iznajmljivačima.
Iz Hrvatske turističke zajednice (HTZ) poručuju da privatni smještaj ima znatan udio u ukupnim turističkim rezultatima Hrvatske. Naime, tijekom 2022. u Hrvatskoj je ostvareno oko 105 milijuna noćenja, od čega najviše u privatnom smještaju, oko 47 milijuna.
S obzirom na to da je riječ o dijelu u kojem se ostvaruje najveći dio ukupnoga turističkog prometa, koji obuhvaća najveći broj kapaciteta, HTZ u skladu sa zakonskim obvezama provodi niz promotivnih i marketinških aktivnosti za kvalitetno pozicioniranje i promociju privatnog smještaja na domaćem i inozemnim tržištima, u kojima ističe kvalitetu, dostupnost i sigurnost privatnoga smještaja.
Osim toga, u suradnji s Institutom za turizam proveo je istraživanje među iznajmljivačima kako bi doznao kakvo je pravo stanje na terenu, kakva su obilježja ponude te kakve su usluge koje se pružaju u okviru obiteljskog i privatnog smještaja. U tijeku je analiza prikupljenih podataka, koja će biti završena u drugoj polovini svibnja.
Možebitna diskriminacija
Konzultant Nedo Pinezić, iznajmljivač i vlasnik tvrtke Quanarius s Krka, tvrdi da prijedlog HUP-a i SDP-a nije dobar.
– Prije svega zbog toga što bi se njime diskriminiralo jednu grupaciju stjecatelja dohotka od imovine i imovinskih prava i to baš one građane koji pretežito imaju prebivalište u mjestu u kojemu pružaju uslugu najma smještaja turistima pa time već plaćaju porez na prvi dohodak jedinici lokalne samouprave u kojoj iznajmljuju smještaj turistima. Za razliku od te grupacije građana, građani koji imaju u vlasništvu nekomercijalni turistički smještaj u stanovima za provođenje slobodnog vremena u mjestu u kojemu nemaju prebivalište svojim porezom na dohodak ne pridonose proračunskim sredstvima JLS-a u kojem imaju takav smještaj.
Također, svi drugi stjecatelji dohotka od imovine i imovinskih prava tim se prijedlogom ne razmatraju. Nadalje, svako novo troškovno i porezno opterećenje smanjivat će obujam legalnog, registriranog najma smještaja turistima, a povećavati sivu zonu, u kojoj već imamo 300.000 stanova, većinom u stranom vlasništvu. U toj se sivoj zoni ne plaća turistička pristojba, osim manjeg dijela paušala za vlasnike po 10 eura na godinu, a ne plaća se ni porez na dohodak – nabraja Pinezić.
Turističko podmazivanje ekonomije
Prema njegovim riječima, a prema sadašnjem modelu, vlasnici stanova koje iznajmljuju turistima najizdašniji su platitelji PDV-a jer zbog iznajmljivanja imaju povećane troškove energetskih, komunalnih usluga, usluga održavanja, povećanu potrebu trošenja potrošnog materijala… Na sve to plaća se PDV bez prava povrata.
Paušalni porez, kako objašnjava Pinezić, sastoji se od tri djela: paušalnog poreza na dohodak, paušalne turističke pristojbe i turističke članarine te iznosi prosječno 100 eura po krevetu.
– To je što se fiskalnih i parafiskalnih davanja tiče. Što se tiče koristi za nacionalnu ekonomiju, turist na smještaj troši 25 do 30 posto svojega proračuna za putovanje. Ostatak se troši na transport, hranu, kupnju, zabavu i sl. Što znači da svaki turist iz smještaja u domaćinstvu obilato ‘podmazuje‘ nacionalnu ekonomiju potrošnjom, gdje, naravno, plaća i PDV – naglašava Pinezić.
Porezni status
Dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima, objašnjava Pinezić, u grupi je dohodaka od imovine i imovinskih prava, što je tzv. drugi dohodak. Prema njegovu mišljenju, takav porezni status ‘iznajmljivača‘ ne može se izdvojiti od ostalih iz te porezne grupe (dohodak od iznajmljivanja stanova, poslovnih prostora, vrijednosnica, dividendi i sl.).
Ako bi vlasnik stana stan unio u trgovačko društvo kao dugotrajnu imovinu imao bi pravo obračuna amortizacije po stopi od pet posto na 20 godina. S obzirom na to da je prosječna godišnja stopa prinosa na uloženi kapital u stan koji se iznajmljuje turistima šest posto, ostatak vrijednosti za oporezivanje bez obračuna troškova iznosio bi jedan posto godišnje na vrijednost nekretnine. Kad bi se knjigovodstveno oduzeli svi pripadajući troškovi poslovanja, porezne osnovice ne bi ni bilo. Ako bi vlasnik stana bio u sustavu PDV-a od početka investicije mogao bi ‘prebijati‘ PDV ulaznih s izlaznim računima pa ne bi plaćao ni PDV.
Prinos od šest posto
Nadalje, navodi Pinezić, prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK), 50 posto nositelja rješenja o kategorizaciji smještaja u domaćinstvu su umirovljenici s prosječnom mirovinom od 300 eura, 25 posto su obrtnici i poduzetnici, vlasnici smještaja koji rade više poslova i s više naslova ostvaruju prihode, ali i plaćaju porez po više osnova prihoda, 25 posto iznajmljivača zaposlenici su u javnom i privatnom sektoru, a ostali su oni koji su ostali bez posla zbog privatizacije, stečajeva i drugih razloga u godinama kad se teško mogu natjecati na tržištu rada te invalidne osobe i slično.
– Dohodak koji se ostvaruje pružanjem usluga smještaja u domaćinstvu nije dovoljan za podmirenje svih životnih troškova jedne obitelji i za održavanje objekta, plaćanje svih davanja vezanih uza stjecanje tog dohotka. U prosjeku smo u 2019. imali po domaćinstvu šest kreveta i ostvarivali bruto 6000 eura dohotka. No, bez tog dohotka velika većina iznajmljivača ne bi mogla podmirivati sve životne troškove, što zbog malih mirovina što zbog porasta troškova života jedne višečlane obitelji. Možemo reći da se od iznajmljivanja ne može živjeti, ali i da se bez iznajmljivanja – ne može preživjeti – ističe Pinezić.
Prema njegovim riječima, ulaganja u turistički smještaj su velika. Uzme li se u obzir da je godišnji prinos na uloženi novac od iznajmljivanja smještaja turistima šest posto, da su troškovi i davanja dosegli 50 posto prihoda, da investicijsko održavanje iznosi jedan do dva posto godišnjeg prihoda, odnosno da se svakih deset godina smještaj mora temeljito obnoviti, povrat investicije je dugoročan i očekivan tek za 15 do 20 godina. Ono što je prava vrijednost to je vrijednost nekretnine, koja se materijalizira u trenutku prodaje objekta, što je sve češća pojava.