Ograničavanje cijena prehrambenih artikala nije dobro ni za koga u lancu proizvodnje, jer potrošači u EU vjeruju zrelom tržištu hrane, a zbog ograničenja događat će se situacije koje će to povjerenje poljuljati
Nakon jučerašnjeg sastanka Vlade i predstavnika trgovaca, distributera i proizvođača na kojem se pričalo o inflaciji i cijenama i na kojem je predstavljan prošireni popis proizvoda kojima se ograničava cijena, još se uvijek ne zna koji će sve novi proizvodi ‘ući‘ u taj popis, osim kruha.
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar poručio je nakon sastanka da se tek treba odrediti lista proizvoda koja će se dodati na popis, ali i ograničene cijene po kojima će se prodavati, jedino što je dao naslutiti da će na toj listi biti više zdravijih proizvoda.
Predsjednica Saborskog odbora za poljoprivredu, Marijana Petir prepričala je kako je zatražila uvođenje mjera protiv nepoštenih trgovačkih praksi te poboljšanja kontrole kvalitete prehrambenih proizvoda, naročito onih iz uvoza, te kako je zatražila i smanjenje PDV-a za domaće poljoprivredne proizvode.
Ivan Malić, poznavatelj situacije na poljoprivrednom tržištu koji inače piše blog Poljoprivredne priče, smatra kako ograničavanje cijena prehrambenih artikala nije dobro ni za koga u lancu proizvodnje, jer je tržište hrane u EU, kako navodi, zrelo tržište kojem potrošači vjeruju, a zbog ograničenja događat će se situacije koje će to povjerenje poljuljati.
- Uzimimo jedan primjer, ograničena je cijena hrenovki od purećeg ili pilećeg mesa. Da sam ja proizvođač hrenovki, ovoj mjeri bi doskočio promjenom recepture koja sadržavala više jeftinih sastojaka, poput vode, što bi spustilo cijenu proizvodnje, a time i cijenu tog tipa hrenovki, a krajnji kupac na kraju dobije lošiji proizvod. Ograničavanje cijene piletine samo na artiklu ‘pile cijelo‘ znači da će proizvođači piletine, kojima su nabavni troškovi veći nego ograničene cijene, izbaciti bi navedeni artikl iz ponude, a zadržati ponudu drugih pilećih proizvoda, poput polovice pileta, bataka, krilaca i slično.
Koja je korist od ovakve mjere, osim veće potrošnje ambalaže i negativnog utjecaja za planet, zapitao se Malić i dodao da se ista stvar može dogoditi i s ograničavanjem cijene ‘svinjsko mljeveno meso‘. U smjesu s ograničenom cijenom, kaže, ubacivati će se jeftinije meso s primjerice više masnoće, što će ugroziti interese potrošača koji će za svoj novac dobiti manje kvalitetan proizvod.
Ovo su samo neki od primjera, navodi Malić, koji ilustriraju da su ovakve mjere bez ikakve koristi i da zapravo proizvode negativne efekte za društvo. U tržišnoj ekonomiji, upozorio je, država nema kvalitetne instrumente kontrole složenih tržišnih procesa, a osim toga dinamika u cijelom sektoru hrane ovisi prije svega o oscilacijama cijena sirovina, o oscilacijama u cijeni gnojiva, cijeni rada, kao i u troškovima kapitala.
- Na primjer, cijena pšenice i kukuruza, koji su osnova mnogih prehrambenih proizvoda poput tjestenine, kruha, piva ili kolača kretala se u zadnje dvije godine u rasponu od cca 200 do 400 eura po toni. Slične oscilacije su imale cijene uljarica, mesa i jaja. Često su burzovne promjene cijena osnovnih poljoprivrednih roba bile i do 10 posto mjesečno, što znači da bi svaki mjesec regulirane cijene trebale korigirati, tim više što nisu korigirane od rujna 2023. godine i odavno su zastarjele. Nevidljivu ruku tržišta treba pustiti da odradi svoj posao jer u sektoru hrane postoji dovoljan broj proizvođača i trgovaca da bi zakoni tržišta djelovali. Država ima bitnijeg posla, neka troši vrijeme i energiju da uređuje zdravstvo i školstvo - zaključuje Malić u Poljoprivrednim pričama.