Dok jedan od suvlasnika Hrvatske industrije šećera decidirano odbacuje prodaju, a drugi upit o tome preusmjerava na njega, u kuloarima se može čuti informacija da je tvrtka već prodana ili pred prodajom. Ipak, potvrdu takve informacije ne može se dobiti ni iz jednog izvora. S druge strane, jasno je da će preostala domaća šećerana teško preživjeti bez dodatnih ulaganja
Proizvodnja šećera u Hrvatskoj imala je svoju prošlost, ali bojim se da nema svoju budućnost. Riječi su to ekonomskog analitičara Damira Novotnyja jer su se posljednjih godina promijenile mnoge okolnosti koje ne idu na ruku ne samo domaćoj Hrvatskoj industriji šećera (HIŠ), već i šećeranama u Europskoj uniji koje prerađuju šećer iz šećerne repe.
Nekadašnji sustav kvota u EU omogućavao je šećeranama, pa i našim tadašnjim trima (jer smo bili u postupku učlanjenja u EU) da prodaju šećer po visokim cijenama s obzirom na to da je uvoz iz Brazila (od šećerne trske) bio otežan visokim carinskim nametima. No odustajanjem od kvota i slobodnim uvozom jeftinijeg šećera od trske od početka listopada 2017. cijena onog od repe prepolovila se, pa su se posljednjih nekoliko godina europske šećerane ili gasile ili su se utapale u veće. Naše su se tri šećerane (Viro, Sladorana i Tvornica šećera Osijek) ujedinile u HIŠ potkraj 2018., uhvativši posljednji vlak koji još ima šanse da ih odveze do stabilnijeg tržišta. Ali šanse su sve manje i manje.
Vladino nepoznavanje tržišta
Doduše, otkako je izbila pandemija, zatim i rat u Ukrajini, kriza je utjecala na poskupljenje energenata i drugih troškova. Koliko energenti igraju važnu ulogu u šećernoj industriji pokazuje to što je HIŠ uz Petrokemiju i Vetropack Stražu najveći potrošač plina u Hrvatskoj, koji je enormno poskupio, a ne treba zanemariti ni rast troškova cijena emisija CO2 i transporta. Zato su i cijene šećera u Europi nakon višegodišnjeg pada zbog ukidanja kvota porasle na razinu iz 2017., zbog čega se probudio optimizam europskih šećerana, među njima i u našoj zemlji. U srpnju smo razgovarali sa Željkom Zadrom, predsjednikom Uprave HIŠ-a, koji je tada mogao reći da je najgore razdoblje iza te tvrtke od ujedinjenja, poslovanje se stabiliziralo, ali priznao je da i dalje ne mogu mirno spavati zbog neizvjesne budućnosti.
Prije svega, sve će ovisiti o utjecaju suše na kampanju za šećernu repu. Ugovoreno je deset tisuća hektara, a očekivalo se 700 tisuća tona repe i 110 tisuća tona šećera, ali koji su razmjeri suše, zasad je teško reći. K tome, Vlada je šećer stavila među strateške proizvode za kućanstva zamrznuvši mu cijenu na 7,99 kuna.
– Vladina odluka o zamrzavanju cijene šećera odraz je nepoznavanja tržišta. Naime, posljednjih desetak godina smanjuje se konzumacija šećera u Europi zbog kampanja za smanjenje pretilosti, ali ne samo zbog toga. Konditorska i industrija pića već uvelike kupuju tekući šećer koji jeftinije uvoze iz Brazila, što znači da je potražnja za onim dobivenim iz repe pala u Europi – objašnjava Novotny.
Negativni trendovi
O tome govori iznoseći podatke i naša poznata stručnjakinja za poljoprivrednu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić iz konzultantske tvrtke Smarter. Prema analizi godišnje globalne potrošnje šećera, kaže, vidljiv je trend različitih stopa rasta od 2000. godine naovamo. Tako je u prvih deset godina trend rasta potrošnje šećera bio 2,5 posto na godinu. No, od 2011. godišnji rast je pao na jedan posto (od 2011. do 2019. iznosio je 1,3 posto, pandemija je dodatno smanjila rast), što je u skladu s Novotnyjevim gledištem, a predviđa se da će u sljedećem razdoblju rast biti još usporeniji – 0,8 posto.
Isti trend je i u industriji koja upotrebljava šećer. Novotny navodi primjer Kandita, koji je godinama kupovao šećer od osječke šećerane koja mu je praktično u susjedstvu, ali nije produljio ugovor kada je na tržištu ponuđen tekući šećer. Da je šećer dobiven iz repe stavljen u drugi plan pokazuje i okretanje nekih šećerana proizvodnji melase, odakle se dobivaju alkohol, ocat itd., a pogotovo su se na tu vrstu bile preorijentirale neke šećerane u Češkoj i Slovačkoj, kako bi izbjegle gašenje.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.