Poštovani gospodine ministre,
vidim da imate pune ruke posla prvih mjesec dana na čelnoj poziciji u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Nije Vam lako, na primopredaji dužnosti Vaš se prethodnik nije ni pojavio.
Vratili ste se u Ulicu Republike Austrije kao geodet sa skraćenim mandatom na ovoj funkciji (kod Jadranke Kosor) i prije toga šestogodišnjim šegrtovanjem na poziciji državnog tajnika u Ministarstvu mora i prometa kod Božidara Kalmete u obje Sanaderove vlade. Ne znam samo je li teže nositi tuđe torbe ili šetati se Banijom usred zime.
Vi ste u samo tri tjedna bar četiri puta bili na Baniji, i još stigli prošetati Zagorjem, Turopoljem i Zagrebom s Markuševcem. Svaka čast. U našim godinama (skoro smo generacija, dijeli nas tek deset mjeseci) poželjno je što više kretanja, i zavidim Vam što život na friškom zraku bar djelomično možete spojiti s poslovnim obvezama, a ja uglavnom sjedim za kompjutorom i, eto, baš Vam pišem ovo pismo.
Posebno su impresivni Vaši posjeti Petrinji, Glini, Dvoru, Sisku… Lijepo je gledati na službenim stranicama Ministarstva kako se susrećete s nasmiješenim mještanima. Svi su na slikama sretni: i oni rijetki kojima je stambeno pitanje riješeno, pa i ona kontejnerska velika većina kojoj obećavate skoro preseljenje. Ili jednostavno imate vješta službenog fotografa koji prije okidanja zasmijava ljude. Taj fotograf koji uspije nasmijati ljude iz kontejnera i svojim snimkama uspije izbrisati njihov očaj – vjerujte mom dugogodišnjem medijskom iskustvu – zaista zaslužuje veliku stimulaciju.
Primjećujem da u svim tim prilikama naglašavate obnovljene javne zgrade, iako i tu kasnimo s povlačenjem novca iz Fonda solidarnosti EU, koji treba potrošiti do kraja lipnja, a stambene manekene za obnovljene ili novosagrađene kuće i stanove u privatnom vlasništvu teško nalazite.
Naime, više od 6200 ljudi još živi u kontejnerima, donedavno zaboravljeni, već treću zimu bez kuća i stanova. Politika ih se opet sjetila tek kad je postala svjesna kakav bi utjecaj na rezultate izbora sljedeće godine (europskih, parlamentarnih i predsjedničkih) mogao imati očaj iz kontejnerskih naselja. Tada je Vaš šef izrekao poznatu ocjenu o nestvarno sporoj obnovi kojom je Vašeg prethodnika otpravio iz politike.
Šteta je i što Vaši prethodnici nisu čitali Lider, jer su mogli pročitati moj davni prijedlog prema kojem je stradalnike u potresu trebalo bar izjednačiti sa svojedobnim podnositeljima zahtjeva za legalizaciju. Znate dobro da su legalizaciju mogli tražiti korisnici objekata, koji ne moraju nužno biti i vlasnici. A obnova je dobrim dijelom ‘štekala‘ zbog neriješenih imovinsko-vlasničkih pitanja. Dio tog problema sad će biti riješen novim zakonskim promjenama.
Svaka čast, novu varijantu zakona o obnovi pripremili ste za Vladu u samo tri tjedna od preuzimanja dužnosti, što znači da se niste samo šetali po područjima pogođenim potresom. Inače, ovo je već treća inovacija zakona koji je kao propis o obnovi Zagreba donesen tek u rujnu 2020., punih pola godine nakon potresa.
Najnovijim intervencijama pokazali ste kakva je (bila) kompetentnost Vaših ministarskih prethodnika i stručnih službi u Ministarstvu. Usudio bih se reći da bi Vaše promjene zaista mogle ubrzati krajnje birokratizirane procedure ishođenja svih dokumenata potrebnih za rekonstrukciju oštećenih ili rušenje i gradnju novih objekata.
No i sami znate da građevinski radovi imaju svoju dinamiku te da najbolji dio građevinske operative radije gradi stanove u Zagrebu i na Jadranu, koji donose astronomsku zaradu. A znate i sami da će nova runda povoljnih kredita preko APN-a dodatno fokusirati građevinare na lukrativne projekte. Vaši rezultati u ubrzavanju gradnje zato će biti ograničenog dometa. U najboljem slučaju, nestvarno sporu građevinsku obnovu možete pretvoriti u – stvarno sporu.
Međutim, Vaš fokus ionako će biti na pražnjenju kontejnerskih naselja i zbrinjavanju više od 6200 ljudi na humaniji način. Jasno je da ćete kao dobri vojak Švejk poduzeti sve kako biste odradili nalog s vrha – da nitko ne smije ostati u kontejneru do zime prije izbora.
Zasad se čini da Vam stradalnici vjeruju kako ćete sve žive iseliti iz kontejnera do Dana mrtvih. No vjerovalo se i Damiru Vanđeliću, pa onda djelomično i Ivanu Paladini, ali potpora javnosti zna se brzo istopiti, a nakon toga dosad je obično slijedila politička egzekucija.
Nadam se da ta sudbina neće snaći i Vas, ne samo zbog toga što ste prvi čovjek od najvećeg povjerenja svog šefa na toj poziciji nakon potresa, nego i zato što 6200 ljudi nije zaslužilo proživjeti još jednu zimu u nehumanim limenkama. No raseljavanje, makar i privremeno, uvijek je opasna strategija, čak i u mirnodopskim uvjetima. Bilo bi kudikamo svrsishodnije da do zime sagradite prave stambene objekte.
A to nije nemoguće. Ili bar nije bilo nemoguće prije točno 60 godina. Potres u Skoplju u kojem je u srpnju 1963. poginulo je više od tisuću ljudi razorio je 75 – 80 posto objekata u glavnom gradu SR Makedonije. Novi stambeni blokovi niknuli su već u prosincu iste godine, a do sljedeće zime u montažnim objektima zbrinuto je 70.000 ljudi. A vi se neki dan u Sisku, više od dvije godine nakon potresa, hvalite početkom organizirane konstrukcijske obnove višestambenih zgrada i obnavljanjem 38 domova; i najavljujete gradnju 30 višestambenih zgrada u Sisku i na području Banovine, za koje se još ne znaju ni lokacije.
Na kraju, vidim da ste sa šefom razgovarali o mogućoj pomoći Turskoj, stradaloj od katastrofalnog potresa. Kad joj već ne možete vratiti 60-ak kontejnera koje je donirala Baniji, podupirem slanje svih oblika druge materijalne i financijske pomoći. Samo, ako želite dobro Turcima, ne šaljite im naše i svoje ekipe za obnovu.
Pozdravljam Vas uz iskrenu želju da ubrzate nestvarno sporu obnovu; bar malo iznad razine stvarno spore.
Goran Litvan