Hrvatska ima najviše smještajnih kapaciteta po glavi stanovnika EU, duplo više od drugoplasiranog Islanda, i tri i pol puta više od EU prosjeka. Iskorištenost istih kapaciteta znatno je ispod EU prosjeka, a Hrvatske nema ni među prvih deset država. Iza svih smo naših mediteranskih konkurenata te se nalazimo pri začelju i samo pet EU-27 država ima slabiju iskorištenost od nas, objavio je na LinkedInu Milan Horvat, izvršni direktor tvrtke Fima Plus.
- Što se tiče dosadašnjeg razvoja turizma, mi smo tržište praktički prepustili samom sebi, a zbog izrazito niskog poreznog opterećenja privatnog smještaja, u kombinaciji sa desetljećem povijesno niskih kamata, smo imali desetljeće u kojemu je broj kreveta u privatnom smještaju doslovno eksplodirao, udvostručio se od 2010. do danas na preko 800.000 ležajeva.
Mnogi su jednostavno vidjeli priliku za dobrom investicijom ulaganjem u gradnju ili kupnju apartmanskog smještaja. Potpuno nekontrolirani razvoj nažalost. Tako danas imamo preko 60 posto kapaciteta u privatnom smještaju, dok recimo u Grčkoj ili Italiji privatni smještaj čini oko jedne trećine, a u Španjolskoj svega 24 posto - objasnio je Josip Mikulić, znanstveni savjetnik Instituta za turizam i profesor na katedri za turizam na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Bolji smo jedino od Perua
A kako je stopa iskorištenosti privatnog smještaja jako niska, tek oko 14 posto ili oko 55 dana, dok je u hotelima preko 40 posto, a u kampovima i preko 50 posto na godišnjoj razini, apartmanizacijom smo samo stvorili još veći pritisak na ‘špicu‘ sezone, 7. i 8. mjesec kada su gužve mjestimice već postale nesnosne.
- To je klasični masovni turizam u kojemu najveću korist osim vlasnika apartmana imaju fast foodovi i supermarketi. Jednostavnog i brzog rješenja nema, ali se situacija svakako može ublažiti i popraviti u određenoj mjeri. Za početak je važno stati na kraj daljnjoj apartmanizaciji tamo gdje već sada smještaja ima i previše. A čini mi se da je kritična masa, među stručnjacima i vladajućima, sve veća koja shvaća da su potrebne korjenite promjene u našem turizmu, pa je tako i u pripremi novi zakon o turizmu - kazao je Mikulić.
Izračun primitaka od međunarodnog turizma po ostvarenom noćenju (prosječni prihodi po noćenju stranog turista), temeljen na podacima OECD-a za 2019. godinu pokazuje da sa slabašnih 143 dolara po noćenju stranog turista, RH uprihođuje znatno manje od svih mediteranskih konkurenata. Na primjer, Slovenija zarađuje duplo više, napisao je Horvat na LinkedInu. Od 32 države za koje su dostupni podaci, RH zauzima 31. mjesto. Bolji smo jedino od Perua. Zašto su razlike tako velike, pitate se?
- Teško je to reći bez detaljnije analize, ali po meni su dva glavna razloga. Prvo, privatni smještaj dominira u našim kapacitetima, a takvim turistima često jednostavno ne treba više od kreveta, mjesta za ručnik na plaži, i supermarket. Drugo, turistima u mnogim mjestima ni ne dajemo priliku za veću potrošnju. Mogućnosti za shopping su već tradicionalno najslabije ocijenjen element destinacijske ponude prema TOMAS istraživanjima. S druge strane, mnogi će se iz npr. Turske vratiti sa komadom odjeće, komadom nakita, ili možda čak tepihom.
Međutim, ne bi bilo korektno reći da nismo uspješna i sve popularnija turistička destinacija. Ali ove brojke isto vrlo jasno pokazuju da ne koristimo puni potencijal međunarodnog turizma, već ‘bildamo‘ rezultat kroz kvanititetu, a ne kvalitetu. Kako bi situaciju popravili bi trebalo biti obrnuto, trebali bismo razvijati kvalitetan i sadržajan turizam, tj. turizam više dodane vrijednosti, što je i proklamirani cilj prošle i nove strategije - objasnio je Mikulić.
Novo doba hrvatskog turizma
Od luksuza smo realno daleko, smatra profesor, a od masovnog turizma bismo trebali bježati, makar se krećemo upravo u tom smjeru. Opet, nepovoljna struktura je u pozadini problema pa tako imamo priliku svjedočiti paradoksalnoj situaciji da mnogi stambeni blokovi u primorju zjape prazni osam do devet mjeseci u godini, dok si mnogi zbog cijena nekretnina ne mogu priuštiti stanovanje u vlastitom mjestu.
- Ključno je promijeniti ciljeve razvoja turizma. Cilj ne bi trebao biti više turista i zarade tamo gdje turista već ima puno, već kontrolirani razvoj turizma uz kreiranje kvalitetnih radnih mjesta. Imamo situaciju da su se cijene u našem turizmu gotovo udvostručile u razdoblju od 2010. do 2019., dok su plaće u turizmu u istom razdoblju porasle tek 24 posto, prema DZS-u i TOMAS istraživanjima - dodao je Mikulić.
Ipak, Horvat smatra da je ulaskom u EU, Schengenski prostor i eurozonu završen proces traženja, improvizacije i snalaženja u hrvatskom gospodarstvu te se događa strateški preokret njegovog pozicioniranja unutar zajednice najrazvijenijih europskih država koji će najviše utjecati upravo na hrvatski turistički potencijal.
- Pozicioniranjem unutar EU, turizam u RH dobiva sasvim drugu dimenziju i ogromni potencijal razvoja. Naime hrvatska obala je postala obala Europske unije tj. ulazi u okruženje visoko ravijene ekonomije EU. Turizam je u osnovi industrija visoko razvijenih država, kako ekonomski, tako i civilizacijski i okruženje EU ekonomije je njegovo prirodno okruženje za kvalitetan dugoročni razvoj. U prijašnjem okruženju nedovoljno razvijene ekonomije RH, turizam je bio ‘neprirodno‘ tj neproporcionalno razvijen u odnosu na razvijenost ekonomije RH.
Ovo je povijesna godina za hrvatski turizam. S njome se završava stari poslovni model i započinje novi u kojemu naša jadranska obala postaje integralni dio europske turističke ponude. Što prije to osvijestimo i počnemo promišljati turizam kroz tu prizmu, bolje ćemo i kvalitetnije živjeti s njime i od njega - zaključuje Horvat.