Strani radnici postaju ‘moderni robovi’, Hrvatska riskira sigurnost

Migracije su danas možda i najosjetljivija točka hrvatske budućnosti: dok želimo povratak onih koji su otišli jer gubimo stanovništvo, istodobno na ulicama gledamo prosvjede protiv stranih radnika. Statistika pokazuje saldo, ali ne i tko se doista vraća, zašto mladi odlaze i kako se u hrvatskoj birokraciji gube liječnici, inženjeri ili stipendisti iz Južne Amerike. U razgovoru za Lider ravnateljica Instituta za migracije Marina Perić Kaselj otkriva koje su mjere povratnicima doista pomogle, gdje sustav zakazuje, zašto integracija stranih radnika postaje pitanje sigurnosti te, ono ključno, može li Hrvatska svoju dijasporu napokon pretvoriti u razvojnu snagu.

Državni zavod za statistiku redovito objavljuje podatke o migracijama, no ne znamo ništa o dobnoj strukturi iseljenika i povratnika. Imamo li takve podatke?

– Nemamo. Preciznije, poznat nam je migracijski saldo, no nemamo točne podatke o povratnicima i novim iseljenicima. Zbog toga kontinuirano mapiramo iseljeništvo i povratništvo te na terenu provodimo kvalitativne analize. Dijasporu i dalje ne prepoznajemo dovoljno kao jednu od svojih najjačih globalnih snaga i zato se moramo strateški, a ne deklarativno, usmjeriti na povratništvo. Od 2023. provodimo istraživanje 'Mjere za useljavanje, zapošljavanje i integraciju povratnika i potomaka hrvatskih iseljenika'. Počeli smo s Južnom Amerikom. Projekt je financirao Središnji državni ured za Hrvate izvan RH i provodili smo ga sa Sveučilištem Sjever te HGK-om. Izdvojili smo četiri ključne skupine: studente, radnike, investitore i umirovljenike. Sve te skupine podjednako su važne za razvoj povratničke politike.