Plaće i produktivnost račvaju se svaka na svoju stranu

Oko 250 tisuća zaposlenih u državnim i javnim službama u listopadu će (opet) dobiti veće plaće. Ovoga puta oko tri posto više. Nakon lanjskoga rasta mase plaća od povijesnih 26 posto postotak se čini skromnim i spomena nevrijednim. No, kumulativno, plaće itekako 'tuku' inflaciju: dok je rast cijena od 2021. do siječnja 2025. dosegnuo 29 posto, plaće su (nominalno) ukupno skočile za 50 posto. Dakle, i realno su nadvisile inflaciju. Doduše, ne jednako u javnome i privatnom sektoru (o tome koji redak poslije).

Rast usporio brzinu

Za početak, najnoviji trendovi. Ekonomist Ivica Brkljača u nedavnoj analizi veli kako je hrvatsko tržište rada i dalje u znaku rastućih pokazatelja zaposlenosti i razine plaća, doduše, zamjetno sporijim ritmom nego protekle dvije godine. Prema najnovijim podacima Državnoga zavoda za statistiku, u srpnju 2025. broj zaposlenih u odnosu na isti lanjski mjesec porastao je za tek 0,3 posto, što je znatno sporije u odnosu na posljednjih nekoliko godina (prste u tome djelomice sigurno ima i novi Zakon o strancima koji je donekle otežao njihovo zapošljavanje). S druge strane, rast prosječnih neto plaća više nije dvoznamenkast: prosječna neto plaća za lipanj (isplata u srpnju) bila je nominalno za 9,8 posto, a realno za 5,9 posto, veća u odnosu na lanjski lipanj. Dakle, stope rasta osjetno su niže u odnosu na prošlogodišnje, ali istodobno su gotovo dvostruko više nego u godinama prije pandemije.