Biznis i politika

Plenković svalio krivnju na HNB i poduzetnike, stručnjaci i HNB uzvraćaju

15. listopada 2025.

foto

HNB nema alate za borbu protiv inflacije, a rast cijena proizlazi iz ekspanzivne fiskalne politike i povećanja javnih plaća

Valjda prema onoj 'dok nekome ne smrkne, drugome ne svane' premijer je u svojem govoru o radu Vlade/stanju nacije preuzeo sve zasluge, a prst krivnje (ponajprije za inflaciju) uperio u realni sektor i HNB. Ovaj prvi kriv je što dobro posluje i gomila profite (u takve se ubrajaju i izvoznici), pa onda diže plaće, gura potrošnju, dakle i inflaciju, a od potonjeg očekuje odlučniji odgovor na inflaciju. Na odgovor je trebalo pričekati nekoliko dana, međutim s malim zakašnjenjem se oglasio i HNB, čiji komentra prenosimo u cijelosti.

- Hrvatska narodna banka dio je Eurosustava, a odluke o provođenje monetarne politike Eurosustava donosi Upravno vijeće Europske središnje banke, čiji je član i guverner HNB-a. Upravno vijeće ESB-a koristi raspoložive instrumente usmjerene postizanju i održavanju inflacijskog cilja od 2 posto na razini europodručja. Riječ je prvenstveno o ključnim kamatnim stopama te nekonvencionalnim instrumentima monetarne politike (bilanca središnje banke). Tim instrumentima ostvarena je stabilnost cijena na razini europodručja od dva posto. Inflacija u Hrvatskoj je u prvom polugodištu 2025. bila viša nego na razini prosjeka europodručja za 2,3 postotna boda promatra li se harmonizirani pokazatelj (HIPC), odnosno za 1,4 postotna boda promatra li se nacionalni pokazatelj (IPC) koji je relevantniji za domaća kućanstva jer ne uključuje potrošnju stranih turista. Viša inflacija u Hrvatskoj odražava snažniju domaću agregatnu potražnju kao posljedicu dvostruko veće stope gospodarskog rasta u Hrvatskoj nego u europodruču. Također, razlog više inflacije je i činjenica da je u Hrvatskoj u 2024. i prvoj polovici 2025. rast mase plaća bio tri puta viši od rasta u europodručju. Tako je u prvoj polovici 2025. Hrvatska zabilježila snažan godišnji prosječni rast mase plaća od 14 posto u odnosu na rast od 4,8 posto u europodručju, odnosno 18,1 posto u RH u 2024. naspram 5,6 posto u europodručju. Jednako tako je povišenoj inflaciji doprinio snažan rast zaposlenosti od oko 3 posto prvom polugodištu 2025. u RH u odnosu na 0,7 posto u europodručju, to jest 3,3 posto u 2024. u Hrvatskoj naspram 1 posto u europodručju.

Nadalje, HNB koristi i dodatne instrumente usmjerene očuvanju financijske stabilnosti koji su u nacionalnoj nadležnosti. Makrobonitetna mjera o ograničenju kriterija kreditiranja potrošača donesena je, na primjer, kako bi se ublažio rast rizika povezanih sa snažnijim kreditiranjem kućanstava, ali istodobno pridonosi smanjenju inflatornih pritisaka povezanih s povećanom potražnjom - komentirali su iz HNB-a. U kratko, monetarna politika se vodi u Frankfurtu, ne u Zagrebu.

Ivanov: HNB nije kriv za inflaciju

Marijana Ivanov, ekonomska savjetnica Hrvatskih izvoznika kaže kako okrivljavati HNB za inflaciju nema smisla.

- Pa kojim to instrumentima monetarne politike HNB može djelovati kada smo se prihvaćanjem eura odrekli vlastite monetarne politike i sada nam je određuje ECB prema onome što odgovara većem dijelu eurozone, posebno velikoj Njemačkoj, Francuskoj i Italiji? Doduše, dobro je da je premjer prozvao realni sektor za visoke cijene, jer cijene ne kreiraju potrošači nego prije svega strana ponude, a prilično je jasno da od proizvođača za domaće tržite preko distributera do trgovaca na hrvatskome tržištu - svi beru isti relativni postotak marže kao ranijih godina, ali to je danas znatno više novca, odnosno nominalnoga rasta prihoda i dobiti.

To ludilo prenošenja većih cijena na potrošače, uz pad kupovne moći dohodaka stanovništva, treba zaustaviti, jer preraspodjela dohodaka i imovine koja se sada događa skupo će nas stajati u budućnosti kada krene recesija. Što se izvoznika tiče, ta viša inflacija i razvoj spirale plaća i cijena nije dobar scenarij, jer će prije ili kasnije značano narušiti konkurentnost, a već je danas prilično jasno da će se prilike za izvoz u nastavku godine i sljedeće godine sužavati. Sa zapada se kotrlja kriza, a kada se proširi, zahvatit će sva tržišta, od realnog do financijsog sektora. Za to nam treba restriktivna fiskalna politika koja neće hraniti potražnju niti porezima i rastom plaća dodatno raditi pritisak na cijene, a ona je podbacila – analizira Ivanov.

Nagrada Hrvoje Mateljić 2022. Okrugli stol: Marijana Ivanov

Rastemo sporije od ostatka Europe

Ekonomist Damir Novotny kratko kaže kako je riječ o očekivanome političkom govoru koji bi vjerojatno bio drukčiji kada bismo postignuli konsenzus o tome kakav ekonomski sustav želimo, pa bismo, među ostalim, znali i to treba li politika biti servis poduzetnicima ili nešto posve drugo.

– Iako nam je posljednjih godina bolje, Hrvatska posljednje desetljeće u prosjeku raste sporije od ostatka Europe. Država je podignula plaće, među ostalim, i zdravstvenom sustavu, ali pri tome, recimo bolnice, ne isporučuju odgovarajuću uslugu. To je dobar pokazatelj odsustva konsenzusa – zaključuje Novotny.

No Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta misli da slika nije crno-bijela, prije svega u dijelu rasta plaća javnome sektoru koji, tvrde poduzetnici, pritišće realni sektor da ih diže iznad rasta produktivnost.

– Dogodilo se komprimiranje koeficijenata, i to između onih s najnižim plaćama i onih s najvišima. Dio je porasta mase plaća i zbog projektnog zapošljavanja, to su ljudi koji će primati dohodak samo dok su na projektu koji je ograničenog trajanja. Plaće su rasle i dužnosnicima i tu je delta velika, zato je i probijen proračun, ne zbog potrošnje središnje države nego lokalne. Dakle, događa se rast plaća najnižih koeficijenata i najviših, pri čemu potpuno izmiče srednji dio. Isto se događa i u realnom sektoru, dizale su se minimalne plaće koje su dizale prosjek zato što golem broj ljudi prima upravo takvu plaću. Dio je tek minimalno iznad te granice.

Osim toga, realni je sektor povećavao ukupna primanja kroz rast neoporezivih primitaka, u prosjeku je to oko 15 posto, no neki su sektori udjel tog dijela povećali na čak 25 do 30 posto. U javnome su sektoru neoporezivi primici tek 5 do 6 posto, a kada se uspoređuju plaće i njihov rast, uspoređuju se bez tog neoporezivog dijela. U suštini, u realnom su sektoru rasle plaće CEO-ovima, vlasnicima, gornjem menadžmentu i zaposlenicima na minimalcu. Srednji sloj nije dobio ništa ili vrlo malo.

No, iako je minimalac snažno rastao, on je i dalje dvostruko manji od EU, u nas je sat oko 16 do 18 eura, u EU oko 32, dakle 50 posto europske cijene, što znači da je razlika osnovice i dalje velika – poručuje Lovrinčević dodajući kako je na djelu borba za distribuciju dok novca još ima. Za dvije će godine EU izvori početi presušivati i morat će se dogoditi preraspodjela. Nije teško pogoditi na čiji račun.

Željko Lovrinčević

No Lovrinčević upozorava na još jedan fenomen, europski – u EU raste udjel profita u dodanoj vrijednosti (udjel rada/plaća pada dok je država potencijalni rast supstituirala rastom zaduženja/javnoga duga). – Analize pokazuju kako i Hrvatska ima sličan trend, prije svega zbog visoke koncentracije po svim sektorima, što upućuje na oligopolne strukture. U takvim konstelacijama mali i srednji kupe mrvice ili bježe na druga tržišta.

Splet povoljnih okolnosti

Očito, svi koji su imali što ponuditi pobjegli su na inozemna tržišta. No, i njih je na neki način premijer prozvao, usput se pohvalivši kako je za njihov uspjeh zapravo zaslužna vlast. Ivanov to demantira.

- Izvrsni izvozni poslovni rezultati rezultat su spleta niza povoljnih okolnosti na svjetskim tržištima koje su nekima od hrvatskih proizvodnih izvoznih poduzeća išle na ruku, posebno u kontekstu rastuće potražnje za visokosloženim tehnoškim proizvodima za kojima svuda postoji potražnja zbog ulaganja u razvoj energetike, digitalizacije, ulaganja u obranu i sigurnost te jačanja novih industrija. Dio je izvoza bilježio veći rast u prvome dijelu godine zbog izbjegavanja učinaka američkih carina, a dio je vezan uz rast globalnoga gospodarstva.

No slika nije crno-bijela, pa su tako podaci o ukupnom robnom izvozu napumpani i preuveličani trgovinom stranim energentima, pa nam se u statistici javlja upitna kategorija 'velika nova izvozna tržišta', jer su se europski tokovi energenata promijenili i umjesto s istoka na zapad sada idu preko Hrvatske, s juga prema sjeveru. No, kod niza poduzeća izvozni se rezultati pogoršavaju, iako su još uvijek daleko od kritične razine.

S hvalospjevima o značajnom utjecaju politika Vlade na poboljšanje izvoznih rezultata ne bih se složila, ali mogu se složiti da bolji kreditni rejting, nestanak valutnoga rizika za većinu izvoznika nakon uvođenja eura, povoljniji uvjeti financiranja zbog niže premije rizika, kao i bolja reputacija naših izvoznika zbog članstava Hrvatske u eurozoni, svakako daje veće prilike za rast i razvoj domaćih izvoznih poduzeća i njihovu prisutnost na svjetskim tržištima. No, zasluge su uvijek primarno na poduzećima – kategorična je Ivanov koja dodaje kako se može složiti i oko toga da su neka fiskalna i parafiskalna rasterećenja bila od koristi, kao i poticaji za istraživanja i razvoj te zapošljavanje, a svakako dostupnost i korištenja sredstava iz EU fondova za solarne panele i druge namjene.

No, neke od mjera Vlade nisu išle u prilog dijelu izvoznika, uključujući rast minimalne plaće koji gura i ostale plaće. No, još je veći učinak na veći rast domaće potražnje i cijena u usporedbi s drugim zemljama, pa u terminima realnoga efektivnog tečaja, naš izvoz gubi na konkurentnosti, odnosno događa se realna aprecijacija, jer je naša inflacija veća od one na izvoznim tržištima.

- Od toga nas euro i nepovratna zamjena kune za euro ne mogu zaštiti, a znamo da je viša inflacija rezultat niza strukturnih problema koji nisu riješeni, kao i obilja novca iz inozemstva vezanoga uz EU fondove i turizam, pa tako ekspanzivno djelovanje fiskalne politike s jedne strane potiče gospodarski rast, a s druge strane jača potražnju i pritisak na cijene, odnosno višu inflaciju.

Pritom je jasno da dio poduzetnika koji posluje na domaćem tržištu, gdje je konkurencija znatno manja, koristi prilike za ekstra zarade, jer je rast cijena proizvoda i usluga nerijetko veći od rasta troškova. Taj se rast cijena neće lako zaustaviti, odnosno neće dok ne dođemo u recesiju, a silni infrastrukturni projekti koje provodi država na svim razinama, kao i privatni sektor, te povećanja plaća u oba sektora, svakako odgađaju početak recesije i produljuju stanje ekspanzije i inflacije – zaključuje Ivanov.

BESPLATNO nastavite čitati ovaj članak

Registrirajte se bez troškova i otvorite vrata Liderova sadržaja. Prvih 5 zaključanih članaka vam poklanjamo svaki mjesec.