
Politička ekonomija danas: Zašto više ne postoji ekonomija bez države

Premda je u povijesti bilo pokušaja odvajanja ekonomije od države, odnosno politike, ponajviše u onom što se naziva liberalnom školom misli, to nikada nije zaživjelo u praksi
Pandemijsko-zeleno-ratna vizura svijeta poput krpe je obrisala ideološki sukob između (neo)liberalizma i kejnzijanizma, koji je (i u Hrvatskoj) tinjao još samo godinu prije globalnoga zaključavanja. Danas se malotko sjeća tih termina, još manje opterećuje mozganjem o tome kako smo s prosječnih 10 posto udjela države u ekonomijama u vrijeme izbijanja Prvoga svjetskog rata stigli do današnjih prosječnih 40-ak posto. Jesu li liberali ustuknuli pred državom ili, u slobodnome prijevodu, ekonomija pred političkom ekonomijom? Postoji li uopće ekonomija koja danas nije politička? Postoji li ekonomija kojom ne upravlja politika?
Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti kaže da treba razlučiti ekonomsku znanost i gospodarski sustav.
– Ako se misli na ekonomsku znanost, moglo bi se reći da imamo ekonomiju i političku ekonomiju. Ekonomija je znanost koja je nakon pojave Johna Maynarda Keynesa ugradila ulogu države u upravljanju agregatnom potražnjom u svoja teorijska ishodišta, nadovezujući se na dotad dominantnu neoklasičnu školu. S druge strane, razvija se politička ekonomija kao interdisciplinarno proučavanje složenih odnosa između političkih, društvenih i ekonomskih sila, analizirajući kako one utječu jedna na drugu i međusobno djeluju. Drugo je, međutim, pitanje je li moguće gospodarstvo bez aktivne uloge države i je li takvo gospodarstvo ikada postojalo. Čak ni za razdoblje liberalnoga kapitalizma s kraja 19. stoljeća to nije moguće reći premda je sustav kakav je postojao do Prvoga svjetskog rata bio možda i najbliži takvomu modelu. Potrošnja država dotad je bila razmjerno skromna, raspodjeljivala je samo oko desetine ukupnog proizvoda. Situacija se stubokom promijenila nakon Drugoga svjetskog rata, nakon što je kejnzijanizam postao dominantan model upravljanja ekonomskom politikom, a fordizam ključni oblik organizacije industrijske proizvodnje i uspostave odnosa između rada i kapitala, zbog čega su nejednakosti u raspodjeli dohodaka počele postupno opadati gotovo u svim razvijenim zemljama – analizira Petak, napominjući da se to dogodilo upravo zbog političke ekonomije.