Kad su u travnju 2021. vukovi u štali Milana Miće Đekića u dva navrata usmrtili i naklali (ozlijedili) 125 ovaca i janjaca, vjerovalo se da bi to mogao biti povod za ozbiljnije rješavanje problema s kojim se suočavaju stočari. Bio je to strahovit gubitak za Đekića, no vuk je ostao jednako zaštićena životinja kao i prije tog pokolja. Ipak, stvari bi se mogle pokrenuti s mrtve točke jer je u rujnu vuk zaklao jednu kobilu, ali ne bilo koju, nego Dolly – u vlasništvu predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen.
Tragični incident
Dakle, za akciju protiv vuka nije bilo dovoljno poklati i ozlijediti Đekićevih 125 bezličnih ovaca, ali je zato važnost jedne kobile potaknula takvu inicijativu. Mladen Kušeković, vlasnik tvrtke Natura Beef koja u Udbini ima farmu od 600-tinjak goveda svih vrsta, podsjetio je na taj ‘strašni incident u kojem je vuk zaklao konjića ljubimca iz von der Leyenine ergele (iz hobističkog programa za opuštanje), što je dignulo na noge sve moguće službe.
– Istodobno, kad kod nas očajni stočari objese vučje truplo na prometni znak, nitko od odgovornih ne postavlja si pitanje što je svih ovih godina poduzeo da se to ne bi dogodilo. Sada se događa upravo to: da su ljudi iz očaja uzeli stvar u svoje ruke i na terenu prorjeđuju populaciju vuka kad to već odgovorne službe nisu na vrijeme napravile, nego su isključivošću u mjerama zaštite vuka izazvale neprirodno povećanje te populacije u prirodi – kaže Kušeković.
Preispitivanje pravila
Nekoliko tjedana nakon što se Dolly preselila u carstvo nebesko, von der Leyen je zaista potaknula inicijativu za preispitivanje pravila koja strogo štite vukove u Europi. I nije na tome stala, nego je potkraj studenoga zatražila od mjerodavnih službi kvalitetnu analizu vučjih prijetnji, pogotovo nakon povećanih napada na stoku u Alpama.
Portal Politico objavio je da je von der Leyen u pismu demokršćanskim zastupnicima u Europskom parlamentu navela da je ‘bilo mnogo izvješća o napadima vukova na životinje i povećanom riziku za lokalno stanovništvo‘ te da, ‘razumljivo, ta situacija postavlja pitanje u pogođenim regijama je li opravdan trenutačan status zaštite vukova‘.
To svakako može ohrabriti stočare Europske unije, a njihovi kolege u Hrvatskoj traže od države da se već sad poštuju europski kriteriji za vučju populaciju. Prema tim kriterijima, na deset tisuća ovaca smije biti jedan vuk, no prema procjenama stočara, posljednjih godina broj vukova u Hrvatskoj premašio je taj kriterij. Hoće li stočari u Uniji napokon doći na svoje nakon što se za sudbinu njihovih stada, potaknuta osobnom tragedijom, zainteresirala najviša europska instancija, vidjet ćemo. Dok se to ne riješi (ako se riješi), stočari u Hrvatskoj nemaju mira.
Napeto stanje
Saša Delić iz sela Grabušića pokraj Plitvičkih jezera na svom OPG-u ima sedamstotinjak ovaca. Prije dvije godine sedam vukova zaklalo mu je četiri ovce i još ih toliko naklalo. Iako ga je posjetio vještak za procjenu štete od napada vukova i uvjeravao ga da će mu odšteta biti isplaćena za godinu dana, od Ministarstva gospodarstva ni nakon dvije godine nije dobio ništa.
U međuvremenu je nabavio još pasa ovčara, podignuo ogradu na dva metra (iako ima primjera da ni to nije dovoljna visina) i noću netko stalno čuva ovce (uz njega i suprugu još je jedan zaposlenik). Do sada se uspio obraniti, no vukovi su, kaže, aktivni.
– Susjedu posljednja dva mjeseca dolaze svaki dan. Stalno je napet, a ne smije ustrijeliti vuka, to je strašno. Osim toga, u posljednje vrijeme pojavili su se i čagljevi, nije mi jasno odakle oni kod nas – priča Delić.
Očito su i čagljevi došli trbuhom za kruhom, što dodatno komplicira situaciju, a i medvjedi u Lici uništavaju kruške i šljive, pa ni voćari nisu mirni. Kolika je pak šteta od vučjih napada, teško je reći jer dio napada stočari i ne prijavljuju bježeći od administracije. Ne očekuju ni brzu ni veliku isplatu odštete.
U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja kažu da ne mogu iznositi pretpostavke o tome koliko je šteta neprijavljeno i kolika je njihova vrijednost. Dodaju da je 2020. prijavljeno 1657 šteta od vučjih napada na domaće životinje, za koje je isplaćeno ukupno 2,5 milijuna kuna. U 2021. prijavljeno je 2119 šteta, za što je stočarima isplaćeno 3,5 milijuna kuna (za prošlu godinu još nemaju podatke).
Prirodni rezervat
Kušeković smatra da su besmislene rasprave o visini priznatih i isplaćenih odšteta jer je prijavljena maksimalno trećina šteta, a odšteta za stočare ‘smiješna je u odnosu na stvarne razmjere štete‘. Taj poduzetnik, koji je inače i predsjednik Odbora za krške pašnjake Hrvatske poljoprivredne komore, kaže da se usprkos čestom spominjanju tog problema u medijima ništa nije promijenilo kako bi se stanje poboljšalo.
Doduše, ističe da je na razini EU zanemariv prosjek štete koju nanesu divlje životinje, ali to je samo prosjek jer u sjevernim zemljama štete gotovo nema; njihov broj znatno raste što idemo južnije. U Hrvatskoj su stočari, potvrđuje, očajni, a odgovorni se pritom ‘bave statistikama i preuzimanjem obveze da Hrvatska postane prirodni rezervat na razini EU jer velik dio njih od toga živi i opravdava svrhu svog postojanja u raznim ministarstvima, agencijama i sličnim ustanovama i udrugama‘.
U Ministarstvu poljoprivrede podsjećaju na to da je za štetu od vučjeg napada odgovorno Ministarstvo gospodarstva, no s obzirom na njegov utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju poduzete su mjere iz operacije 4.4.1. Programa ruralnog razvoja 2014. – 2020., za što je odobrena ukupna potpora od gotovo dva milijuna kuna. tim novcem stočari su mogli kupiti električnog pastira s pripadajućom opremom i/ili autohtonoga pastirskog psa (tornjaka) i/ili sagraditi nove i/ili obnoviti postojeće nastambe za stoku.
Dva ministarstva također nastoje osigurati dodatni novac za povećanje iznosa odšteta, a u pripremi je i novi natječaj koji se planira objaviti početkom veljače, vrijedan 5,9 milijuna eura, kojim će se moći financirati zaštitna sredstva iz PRR-a. Također, ističu u Ministarstvu poljoprivrede, od 2023. do 2027., prema Strateškom planu Zajedničke poljoprivredne politike, predviđeno je ukupno 20,4 milijuna eura za program ‘Neproizvodna ulaganja u poljoprivredi za prirodu i okoliš‘. U njemu su, među ostalim, prihvatljivi troškovi za nabavu električnog pastira, a svi detalji propisat će se pravilnikom i natječajem.
Domaći apsurdi
Kušeković smatra da i u tom programu ima nedostataka jer su ga pisali oni koji, kako kaže, ne razumiju problem, pa su i pravilnici takvi da su ciljevi nedostižni.
– Uostalom, o tim mjerama počelo se razgovarati prije više od pet godina, a do sada je raspisan jedan natječaj na kojem zbog sustava bodovanja nije prošao nijedan projekt s područja na kojem obitavaju divlje zvijeri. Zato je na nedavnom e-savjetovanju koje je završilo 9. siječnja objavljen novi koji će se fokusirati isključivo na područja gdje štete te vrste i nastaju.
Nažalost, opet smo svjedoci da se gura ista priča kao i prije te svjedočimo apsurdnim situacijama da u predviđenom natječaju Ministarstvo poljoprivrede propisuje kao obvezu ograđivanje površina s električnim pastirima, ogradama od 1,60 metara s paralelno postavljenih šest žica pod električnim naponom, što je u praksi na većini područja na koja bi se trebale postaviti takve ograde neizvedivo zbog konfiguracije terena i velikih pašnjačkih površina. S druge pak strane,
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja istodobno izričito zabranjuje postavljanje te vrste ograde, donedavno čak i bilo koji oblik ograđivanja pašnjačkih površina. Navodno, kažu, ograde sprečavaju migracije divljih životinja u prirodi. Licemjerje ravnatelja Uprave za zaštitu prirode Igora Kreitmeyera ide do te mjere da upućuje stočare da uzgoj stoke na tim područjima uvjetuje i prisutnost određenog broja pastira i ovčarskih pasa – kaže Kušeković.
Nepoželjni križanci
Dodaje da je Kreitmeyeru dostavio videosnimku kretanja vuka po mjestima prije neuobičajenima za tu životinju: u blizini farme, naselja i prometnica. Na snimci napravljenoj uz prometnicu u blizini farme Natura Beefa vidi se jedna izrazito crna životinja, i to bar za trećinu veća od običnoga vuka, koja predvodi čopor od sedam-osam jedinki.
– Svi zajedno bezbrižno trčkaraju uz prometnicu i zapravo u igri poziraju gotovo cijelu minutu koliko traje ta snimka. Stručnjaci koji se bave vukom potvrdili su da se prema njihovim procjenama barem 30 posto populacije vuka u prirodi odnosi na križance vuka i psa te da su oni nepoželjna vrsta za prirodu. Naime, imaju smanjeni strah od ljudi i naselja te upravo oni nanose najveće štete, ne samo zato da bi zadovoljili osnovne potrebe za hranom već jednostavno zbog igre... a najmoćniji su i najzaštićeniji – kaže Kušeković.
Država tvrdi da provodi mjere, no stočari su nezadovoljni do sada napravljenim. Za početak, bilo bi dobro stručno procijeniti brojnost vukova u Hrvatskoj, a onda provesti i ekstremnije mjere prema tim životinjama. S obzirom na to da se i Bruxelles zainteresirao, ima nade.