Populizam je na ovim prostorima postao ne samo politički alat nego i prevladavajući način vođenja javnoga diskursa, u kojemu se složeni društveni i ekonomski problemi pojednostavnjuju, a strah i nepovjerenje iskorištavaju za mobilizaciju birača
Fokusirani smo sada na lokalne izbore, tisuće su radnih mjesta u pitanju! – sijevalo je podebljanim fontom s naslovnica dnevnih novina samo dan nakon predsjedničkih izbora. Premda ne možemo reći da nam je baš jasno čija su to radna mjesta ugrožena i čijom se egzistencijom tako vješto manipulira, samo možemo pretpostaviti da je riječ o zaposlenima u javnom sektoru na lokalnoj razini. Ključna je poruka očita: Strahujte!
Ovo je klasičan primjer populizma, vještog poigravanja temama poput radnih mjesta i ekonomske sigurnosti, koje se upotrebljavaju ne kao dio promišljene politike, već kao alat za emocionalnu mobilizaciju birača. I, zapravo, takve poruke nisu ništa novo. Populizam se u hrvatski javni prostor uvukao odavno, preoblikujući politički narativ toliko da je danas gotovo nemoguće pronaći političku raspravu koja u svojoj esenciji ne graniči s populizmom. Populistički diskurs poput ovoga temelji se na polarizaciji i apeliranju na emocije izazivajući strah od gubitka, nesigurnost i nepovjerenje. Umjesto konkretnih prijedloga ili reformi nudi se narativ hitnosti i opasnosti, ostavlja se dojam da budućnost građana, pa makar i samo onih zaposlenih u javnim poduzećima u lokalnim sredinama, ovisi isključivo o kontinuitetu vlasti. Ide se toliko daleko da se oni čak instrumentaliziraju kao sredstvo političke promidžbe. Što znači da populizam u Hrvatskoj nije samo politička strategija – postao je dominantan način komunikacije, oblik razmišljanja i alat za održavanje vlasti.
Dodvoravanje masama
Ništa čudno, slažu se Liderovi sugovornici, populizam je duboko ukorijenjen u hrvatskome političkom prostoru. Velimir Srića, sveučilišni profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, konzultant i ekonomski stručnjak, ima zanimljivu teoriju zašto je to tako. Prema njegovu mišljenju, Hrvatska je bivša socijalistička zemlja, pa su očekivanja naših građana i dalje ‘ljevija‘ od većine zemalja u EU-u, zbog čega se kod nas i lijeve i desne političke opcije dodvoravaju masama. I tu je ključ: političke opcije, bilo lijeve ili desne, dodvoravaju se narodu.
– Donedavno je populizam imao ideološki jasne značajke, danas ih više nema. Prividno, danas su glasniji desni populisti, ali to je samo zato što su trenutačno u političkom fokusu izolacionističke, agresivne i antiglobalističke populističke ideje – smatra Srića i dodaje se kod nas populizam veže uglavnom uz emocije tzv. maloga čovjeka, kao, uostalom, i ekonomski populizam, koji zapravo izgleda znatno drukčije.
– U načelu, ekonomski populizam zagovara zatvaranje ekonomije, oslanjanje na vlastite snage, nametanje visokih carina na uvoznu robu i slično. On može potaknuti rast i unaprijediti gospodarstvo jedino ako se pretvori u opći pokret kao što je svojedobno bio New Deal, koji jača ponos i poduzetnički duh nacije i društva – ističe Srića i navodi da se kod nas češće viđaju primjeri ekonomskog populizma kad se pretjera s oporezivanjem imovine i prihoda poslovno najuspješnijih, što neizbježno smanjuje investicije i izaziva bijeg kapitala.
Prijetnja s Istoka
No nije svuda tako. Najistaknutiji primjeri ekonomskog populizma danas dolaze od ponovno izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Njegova agenda America First stavlja naglasak na isključivo američke nacionalne interese i otvoreno kritizira globalizaciju, a najave carina sugeriraju da će zaštita američke ekonomije i radnika biti prioritet – čak i pod cijenu sukoba s međunarodnim trgovinskim partnerima. Te carine predstavljene su čak kao štit protiv stranih utjecaja i ‘korumpirane‘ trgovinske prakse, čime se apelira na osjećaj nesigurnosti i gubitka kod domaćega, američkog stanovništva. Populizam na kvadrat, reklo bi se!
U Hrvatskoj se populizam manifestira na malo drukčiji način, premda osnovna načela ostaju ista. Kod nas se ‘strane prijetnje‘ ne nalaze u globalnoj ekonomskoj razmjeni, a ni Kina ni Meksiko nisu neprijatelji. Kad se kod nas govori o stranim prijetnjama, one se poistovjećuju s inozemnim institucijama, primjerice onima iz Bruxellesa, koje se prikazuju kao krivci za nametanje ‘nepravednih‘ pravila i ograničenja. Taj narativ dodatno potpiruje sumnju prema europskim institucijama i jača dojam da su domaći interesi ugroženi vanjskim utjecajem. U posljednje vrijeme prijeti se i Rusima i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a kad se njih ne spominje, vraćamo se svojim klasičnim, dežurnim neprijateljima, odnosno svojim susjedima Srbima. Kod nas je od devedesetih uvijek prisutan populistički narativ o ‘prijetnji s Istoka‘, što dodatno polarizira javnost i često se upotrebljava kao sredstvo za homogenizaciju biračkog tijela, posebno u razdobljima političke neizvjesnosti. To igranje na strah ne samo da skreće pozornost s važnih unutarnjih pitanja nego i otežava stvaranje konstruktivnog dijaloga i suradnje, ključnih za dugoročni razvoj.
Kako se sve maninulira u Hrvatskoj, koje su teme najočitiji primjer populizma i kako birači na to doista i reagiraju, koja je naša odgovornost, kakva je odgovornost poduzetnika u cijeloj toj priči, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.